Nepoznati Zagreb

Bio jednom jedan klasik omladinske literature koji počinje ovako:

Stara je glumila savršenu mirnoću, ali je ipak bila uzbuđena. Mogu je
razumjeti! Njena nada i sav njen ponos - njena dječica - danas ponovo
kreću u školu. Rekao sam to i umalo nisam dobio šalicu u glavu.
Shvaćam, zaista, bilo bi šteta šalice premda nije od skupocjenog
porculana ...

A završava ovako:

Ja sam sjedio na prozoru i pušio. Upitao sam Malo Čudovište:
- Ma što ti zapravo tražiš?
Ona se na trenutak duboko zamislila, a onda je rekla s uvjerenjem:
- Skriveno blago.

I nastavila ga je tražiti pod stolom. Ja sam joj povjerovao, vjerovali
vi ili ne. Čak, što više, tako sjedeći na dasci prozora, u prekrasnoj
ljetnoj noći, shvatio sam da još ima mnogo blaga na ovome svijetu,
koje nije otkriveno. Treba ga samo potražiti.

I tako to. Bio jednom jedan razred. I jedna Trica i jedan Ivica. I
lijepo je to. Što god vam rekli, lijepo je živjeti.Dok možete.
Pozdravljeni ...

Riječ je, naravno, o knjizi Ivice Ivanca "Maturanti". Iako se njena radnja dešava tamo negdje sredinom 50-tih, dakle kada se još nisam ni rodio, ipak mi je to jedna od najdražih i osobno najbližih knjiga iz doba moje mladosti ... a znam i da nisam jedini ljubitelj ove knjige.





Preneseno sa web stranice Kamo.hr

Ako niste znali, pred desetak godina je HNK igrao predstavu sačinjenu na osnovu te knjige, a posljednjih godina ju igra ansambl u Narodnom sveučilištu Dubrava - pogledajte izvadak iz njihova repertoara na webu te osvrt na predstavu web stranici "Kamo.hr".
Predstavu još nisam gledao, ali se nadam da ću je ipak uloviti ... (i da se neću razočarati, ako će se razlikovati od onoe "predstave" knjige koju već dugo imam u svojoj glavi)

A zašto sam se baš nje sjetio ovih dana? Zato što radnja knjige završava baš u ovo doba, na početku ljeta, na početku ferija, u trenutku kad Ivica dobiva nogu od Trice pred njen odlazak na more ... a to, početak odmora i pred odlazak na more, je trenutak u kojem se sada i ja nalazim, od sutra sam na godišnjem! Jupi!
No, u slijedeća dva tjedna ćete ipak povremeno dobivati postove iz moje "blog-špajze" (dobro sam ih uskladištio, neće se usmrditi ), dok ćete prva dva tjedna u kolovozu ipak morati preživjeti bez novih postova, jer ću tada biti na putu u inozemstvu.

Uglavnom, ja odoh od sutra na plažu, a nadam se da ćete uskoro i vi, pa makar na ovu sa zagrebačke rivijere na Jarunu!


Snimio: Vanja