|
30.06.2004., srijeda
15:49
Toliko je bilo na satu kad sam se probudio. Nikad nisam spavao tako dugo, dobro ipak sam došao iz noćne. I sanjao sam. Dobro to nije ništa posebno, ali ja se obično ne sjećam nikakvih snova, već godinama. No ovaj mi je ostao u glavi.
Ukratko ja i jedna predivna plavuša u osamljenoj kućici u planinama. Ostalo ću prepustiti vašoj mašti na volju.Ne znam zašto je ovaj put plavuša tu, jer inače ne padam na njih. Barem dosad nisam. Uvijek su me privlačile crnke i brinete. No sjećam da sam negdje pročitao da i život uvijek pred tebe stavlja ono s čim se moraš naučiti nositi. I mala retrospekcija događaja u zadnjih par dana me dovodi do čudnih zaključaka. Naime, već neko vrijeme najveći broj mojih društvenih kontakata se odvija sa plavušama, i to više njih. Zgodnim, slobodnim (ova činjenica je jako važna, zar ne?) i jako emotivnim. Ne glupim! Jer vicevi o njima su samo suludi stereotipi. Inače u mnogim razgovorima sa osobama koje ne poznajem dovoljno dobro, reagiram proračunato. Često pazim na intonaciju glasa i što govorim, pa opet od nekih od njih dobivam tako burne reakcije da iskreno više ne znam kako se postaviti prema njima. Istina nekad znam izvaliti rečenice koje stvarno mogu pogoditi živac, imao sam dovoljno učitelja za takve situacije. Ali opet, kad pokušavam normalno razgovarati, dobijem zube i kandže kao povratnu informaciju. Znam da svi imamo problema i da je svima ponekad dovoljna samo kap pa da prelije čašu, i da možda imaju PMS, no nisam ja tu neki stariji brat da podnosim njihove frustracije i bijes. Morat ću ja to malo preispitati, što je uzrok tim reakcijama.
U disku, na podiju, je takvu situaciju lako riješiti. Jednostavno je primiš i poljubiš i imaš samo dva moguća rješenja; ili dug strastven poljubac ili šamarčina. I stvar riješena. No kad ste okruženi takvim osobama najmanje osam sati na poslu i još nekolicinom iz društva, e onda imate problem. Jer se to tada ne da riješiti tako lako.
Budući da nisam ni empata ni telepata, nemam uvida u ženski um. Pa moram pribjegavati raznim empirijskim metodama. I pomoći nekih dobrih prijateljica, jer kao što svi znaju, u njihovim trač party-ima svašta procuri.
Ja si tu mogu umišljati svašta, i to nije dobro jer smeta u normalnoj svakodnevnoj komunikaciji. Niti želim nekome prodirati u osobne probleme. Ne tiču me se, no ako sam imalo element tih problema, tada to želim znati. I točka.
|
28.06.2004., ponedjeljak
Predrasude?
Najveći dio nas prilikom upoznavanja novih ljudi odmah stvorimo neku sliku o njima. Bilo da je vezana za trenutnu situaciju, body talk, naša bolna iskustva ili tuđim riječima. Najvećim dijelom smo nepovjerljivi i sumnjičavi. Zašto? Zar se tako bojimo da budemo povrijeđeni? Zar je naša duša toliko krhka? Da se zbog svojih sumnji zatvaramo iza krivih mišljenja često punih krivih informacija i trača. Iako osobno smatram takvo ponašanje teškom pogreškom, moram priznati da se ponekad uhvatim u istoj situaciji. Iako se trudim svakoga prihvatiti kao osobu vrijednu da joj se posveti vremena a tek ako dokaže suprotno ju lagano udaljiti od sebe, ponekad od samog početka poznanstva držim distancu. To me može koštati mnogo toga. Pronalaženja dobrog prijatelja, ljubavnice, supružnika…Život teče i samo je jedan a mi svojim krivim mišljenjima i postupcima stvaramo više stranaca i neprijatelja u svom životu, nego prijatelja. Zauzeti smo toliko svojim problemima da drugi oko nas niti ne postoje. Kao da hodamo među lutkama u izlogu. Ukoliko na tim osobama nema nešto upečatljivo gotovo da ih ne primjećujemo. Nije lijepa kao supermodel, pogled jednostavno pređe preko nje. Nije ružna kao vještica, ista stvar čak se niti ne potrudimo stvoriti neku sliku.
Neki dan idem ja s tržnice i u pothodniku vidim jednu mladu majku sa novorođenčetom u kolicima. Niz stepenica a treba s kolicima gore i dolje. Oko nje desetak ljudi različite dobi, no nitko ne reagira na nju. Budući da sam bio sa suprotne strane nisam joj mogao pomoći dok nisam stigao do nje. Primio sam kolica i ponio ih po stepenicama gdje je trebalo. Ništa posebno, stvar koju bi trebao učiniti svatko sa imalo pristojnosti i dostojanstva. Ne bi ni obraćao pažnju na događaj da nisam zapazio poglede drugih. Kao da sam napravio smrtni grijeh i širim herezu. Iako su trajali svega tren, neki pogledi su bili takvi da imam osjećaj ukoliko je moguće da bi me spalili. Nisam mogao shvatiti takvu reakciju. Mogu shvatiti ako hodate kao muha bez glave ulicom i jednostavno ne vidite oko sebe, no kad vidite tako reagirati!
Izgled i novac su nažalost postali toliko važni kod procjene i prihvaćanja drugih da je to užasno. Treba barem hrabrosti to reći otvoreno jer je istina. Pola vas ovdje se neće složiti sa mnom. Ali, sjećam se nečeg još iz srednje škole. Mnoge djevojke su otvoreno i glasno govorile da novac i super izgled nije važan, a opet u niz prilika smo ih uhvatili da padaju baš na to. I da samo na takve osobe mogu reagirati pozitivno. Normalno uvijek su burno reagirale na naše komentare, dok jedan prijatelj iz razreda nije rekao nešto što ih je ušutkalo zauvijek.
Ne znam baš točno ali išlo je otprilike: «Tvrdite da izgled i novac nisu važni, nego ono u osobi. Čovjek može biti čist u duši i sijati dobrotu kao Sunce svjetlost, ali ako nije dovoljno privlačan ili nema dovoljno novaca da barem nakratko privuče pažnju, nikad, ali baš nikad se nećete potruditi da ga upoznate!» I gotovo sve nas je ostavio bez komentara. Bio je u pravu. Naše predrasude i kanoni nametnuti od drugih stvarno nas mogu koštati takvih ljudi, a bilo bi lijepo imati ih uz sebe. Jer uvijek gledamo kroz maglu mišljenja, osjećaja i utjecaja hormona, gotovo nikad objektivno. A ako netko ne može utjecati na naše iskonske nagone, nećemo ni pokušati ga/je upoznati.
|
25.06.2004., petak
Dragi Blože...
I tako evo pišem ti ja i danas. Naime jučer i noćas sam imao nekakvih poteškoća. Nikako se nisam moga' ulogirati u svoj Blog. Zbog nekog, tko zna kojeg razloga davao mi je samo Read Only opciju. Nakon nekoliko reseta lozinke, i dalje ništa sa par kompova, no ipak sam uspio sa posljednjom lozinkom i sad opet sve radi.
Inače sve super, čak i vrijeme jer volim kišu koju jedva čekam. Emotivno puno otvoreniji, jer nema više onog Sizifovog kamena koji me sputavao. Mnogo lakše komuniciram sa suprotnim spolom, i dakako sad primjećujem ono što nisam danima prije. Horoskop mi kaže da će mi ljubav donijeti veliki stres ovaj tjedan. Tko zna vidjet ćemo (rekli slijepci). Možda uleti nešto. Toliko sam visio po Netu, čitajući razne blogove i stavljajući svoje postove da su mi kolege s mog Internet providera ponudili pretplatu jer se isplati na ovaj broj sati. Kako me puno toga zanima, malo sam pročeprkao po kompu i pronašao razne zanimljive stvari. No budući da su to ipak ozbiljnije teme, nećemo o tome ovdje, pa sam pokrenuo novi blog Eksperiment. Taj link mi je inače koristio da se naučim malo o HTML-u. Sad će ipak nečemu služiti. Ondje ću se baviti takvim temama. Ovdje vas neću gnjaviti.
Male kozmetičke izmjene se mogu vidjeti ovdje, trunčicu živahnije. A sad bog, čitamo se kasnije.
|
23.06.2004., srijeda
... danas je nešto puklo u meni...
Danas se nešto promjenilo. Kao i uvijek na ovakve sparne i kipuće dane, napunio sam kadu do vrha. Sa pola metra pjene. Ležeći tako u vodi i uživajući kao neki gušter u Africi kad nađe malo vode, razmišljam ja obično o svemu i svačemu. Hoće li mi plaća biti dovoljna da podmirim sve troškove do slijedeće, što bi si trebao kupiti, kako naći jeftinije komponente jer kupujem novi komp, kad ću na sljedeću probu jer mi se smjene poklapaju sa probama... i tako ja razmišljam, sa cigaretom i ležim nekih sat vremena. I onda kao grom iz vedra neba («..posred glave u dubinu duše...») nešto pukne u meni, skužim da ne razmišljam o nečem što mi se motalo po glavi već dva mjeseca. «Nema te, nema te, ...odnio te vrag...» NIŠTA! Nema više onog kamena, ni onog pritiska na srcu što ga osjetih svaki dan odmah nakon buđenja. I osjetio sam olakšanje. I tako ja zadovoljno došao na pos'o. Sav sretan, nema više nikakvih frustracija (barem s ljubavnog aspekta), osjećaja išćekivanja i suludih misli. A opet možda je to samo kratki hir pod utjecajem vremenskih prilika. I tako ja počeo sumnjati da je to možda nešto prolazno. I mozgam ja, mozgam i osjećam se sve gluplje. I onda shvatim, koji k...c se ja zamaram s tim, pa tu nasuprot meni sjede dva dobra komada (mislim stvarno dobra), a ja mislim o glupostima, koje su me istini rečeno, mučile dva mjeseca.
I onda dokaz. Poziv, čiji drugi nego NJEN. Vidjevši ime već sam očekivao neku reakciju, trnce, nestajanje zraka, točkice u vidnom polju, bilo što. No ništa! Njezin ugodan glas, lijepo, no ništa posebno. Nisam osjetio ama baš ništa više od onoga nego kad me nazove neka privlačna žena. Kao da više nema goriva za osjećaje koji su dugo bili tu. Kao da su pukli oni emotivni lanci što me držaše prikovanog za drvo s kojeg plodove ne smijem jesti. Nije da ona nije privlačan plod, ali sad vidim i one druge, koji nisu zabranjeni. I iskreno počinju izgledati sve slađe.
Budući da mi je prema horoskopu preporučen rizik, («No risk, no profit»), ovog ljeta moram u križarski pohod. Jer me više ništa ne sprječava. Nemam više isprika, nikakvih.
Prigovorili su mi za blog da izgleda previše mračno, možda zbog mog tadašnjeg mentalnog stanja. Ne znam, ja inače volim crne podloge. Možda ću kasnije staviti neke vedrije boje, vidjet ćemo.
Malo Zena
|
22.06.2004., utorak
Odgovori..............
Odgovori na neke od mojih postova od kolegice s posla.
Moj navod: A "Razvod je kad ti žena nategne jaja kroz novčanik!" kako je to slikovito rekao gosp. Robin Williams. I život teče dalje.
Njezin odgovor: "To nije istina. Za njega to možda je istina! Jer nije ni lijep ni pametan, jedino što dobro pjeva i ima debeli novčanik!"
Moj navod: "Zašto VI žene volite da vam dođemo sa cvijećem?"
Njezin odgovor (ukratko): ...ubravši cvijet, koji je živo biće, a opet nešto prekrasno simbolički pokazuje koliko si spreman za nju...
|
Danas iz moje glave...
Perma itsrazivanjima jendog engleksog Svecuilista, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom psiu solva u nkeoj rijcei, jeidno je
btnio da pvro i psoljednje slovo bduu isparvno naipasni. Osatatk mzoe btii skorz izmejsan, a da rijcei iapk bduu
lkao citljvie. To se dogdaa sotga jer cvojek ne ctia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjiec ojdednom.
E da vimdio da li ovo fkunrconiia. Dan mi je ičane fkaat Ok. Ljeip dan, sgitla pačla. Preod mnee na slotu otaso nkei srati Kilk sa kao i ujievk zaivinimljm ffijamotograa,
ikao čcnlai i nsiu baš ntešo. Kako ja nromanlo neamm baš dkale na jizeku, nalnormo sam poečo kiratomenti, kao i skavoo mkušo, sise na skamlia.
Što je prinrodo, a što njie. Par žnea oko mnee omadh rgireaalo i maloro to isto pomentrokirati. I tako knulrea rravaspa o sojakvakim stimvara kjoa je tajalra orilitpke nkeih ploa staa.
Zatim sam primjetio da imamo otvoren horoskop na kompu i krenulo čitanje dnevnih, tjednih i mjesečnih horoskopa za različite znakove. Kod raznih tumača (čitaj: na različitim siteovima).
E sad, ne možeš vjerovat koliko je različito kod različitih astrologa. Iskreno ne vjerujem u te koji se izdaju svaki dan jer su sastavljeni od izvrsno komponiranih rečenica koje vriejde
za svakog. Ali barem nekad pogode "Točno u sridu", a osim toga mogu se malo nasmijati. Rijetko kad mi je stvarno nešto pogođeno, ali je fora.
Osim toga može otvoriti fine raspravice o toj tematici, npr, meni piše da treba ovaj mjesec malo riskirati na emotivnom planu. I što je najvažnije to mi nekoliko puta ponovi osoba kojoj
piše nešto slično a dakako ne ponaša se sukladno.
Vjerujem samo Natalnom horoskopu ili ono koji je rađem specifično za mene. Jer se on odnosi samo na mene i traje dugo da se detaljno objasni.
I kod takvg horoskopa "astrolog" ne može bježati u isprobane retoričke fore. Evo dobrog linka:
Astrolook
Ima ih još al mi se ne da pisat!
|
21.06.2004., ponedjeljak
Žalosna vijest
I tako mi popušili. Šteta. Jedina sretna činjenica je da utakmicu nisam gledao jer sam na poslu. I bolje, jer bi vjerojatno izgubio živce. A ovako ću slušati jadikovke frendova, i neću pojma imati o čemu trabunjaju uz pivu u bircu. Za rezultat mi je žao, ali nema se tu što puno za učiniti. Život ide dalje. Sad treba odabrati nekog drugog na prvenstvu za navijanje, i ne moram se više živcirati.Sad mogu uživati bez predrasuda i biranja strana u daljnjim utakmicama.
Evo malo za one osjećajne koji sad cmizdre.
Road to Life...
I wiil be there...
|
20.06.2004., nedjelja
Dating Rituals
WHITE WOMEN
First date: You get to kiss her goodnight. Second date: You get to grope all over and make out. Third date: You get to have sex but only in the missionary position.
IRISH WOMEN
First Date: You both get blind drunk and have sex. Second Date: You both get blind drunk and have sex. 20th Anniversary: You both get blind drunk and have sex.
ITALIAN WOMEN:
First Date: You take her to a play and an expensive restaurant. Second Date: You meet her parents and her Mom makes spaghetti & meatballs. Third Date: You have sex, she wants to marry you & insists on a 3-carat ring. 5th Anniversary: You already have 5 kids together & hate the thought of having sex. 6th Anniversary: You find yourself a girlfriend.
JEWISH WOMEN:
First Date: You get dynamite head. Second Date: You get more great head. Third Date: You tell her you'll marry her and never get head again.
CHINESE WOMEN:
First date: You get to buy her an expensive dinner but nothing happens. Second date: You buy her an even more expensive dinner. Nothing happens again. Third date: You don't even get to the third date and you already realized nothing is going to happen.
INDIAN WOMEN
First date: Meet her parents. Second date: Set the date of the wedding. Third date: Wedding night.
BLACK WOMEN
First Date: You get to buy her a real expensive dinner. Second Date: You get to buy her and her girlfriends a real expensive dinner. Third Date: You get to pay her rent. Tenth Date: She's pregnant by someone other than you.
MEXICAN WOMEN
First Date: You buy her an expensive dinner, get drunk on Tequila, and have sex in the back of her car. Second Date: She's pregnant. Third Date: She moves in. One week later: her mother, father, his girlfriend, her two sisters, her brother, all of their kids, her grandma, her father's girlfriend's mother, her two cousins, her sister's boyfriend and his three kids move in and you live on rice and beans for the rest of your life in your home that used to be nice, but now looks like a home along the Rio Grande.
...
DON'T YOU JUST LOVE IRISH WOMEN?
|
19.06.2004., subota
??????????
Mjesto za strastven a opet romantičan seks, može biti različito. Ponekad vam nije važno gdje je to i kakvo je to mjesto. Bilo to stražnje mjesto automobila, stol u kuhinji, ograda u dvorištu, pješćana plaža ili pak veliki francuski krevet s baldahinom. (možda sam staromodan, al' preferiram krevet) Ukusi se dakako razlikuju. No mislim da je ipak važno s kim to činimo. Ukoliko je žena privlačna, seksepilna, izazovna i aktivna, može biti divno. No čak i ako ima baš sve vrline, čak i ako je savitljiva kao rumunjska gimnastičarka, ako nije ona prava to nije to. Ne mislim pri tom da seks neće biti dobar, nego jednostavno super je, al' kad je gotovo, gotovo je i osjećamo se prazno i iscrpljeno. No ako je ona prava, ako to osjetimo barem na tren, cijelo tijelo vibrira kao da zna. Mogu proletjeti sati, bez da primjetimo. U takvoj situaciji više ne znaš koji dio tijela je tvoj a koji nije. Kao da ste jedno. Dišete u istom ritmu, srca kucaju zajedno, ne mislite jer nije potrebno.
A što učiniti kad osjetite da je tako nešto moguće kod nekog čim čujete njezin glas? Kad vas dotakne, imate osjećaj da vas je dotakla dušom a ne samo rukom. Svaki direktan pogled kao da traje u vječnost, iako možda svega sekundu. Ako takvu sretnete, potrebno je grabiti za njom po svaku cijenu. Ne puštati iz ruku, a kamoli iz vida. Napraviti bilo što, da je imate pored sebe.
A tada udarac. Ona nije sama. Nije slobodna. Tada postaje prelijepo, preslatko, a opet zabranjeno voće. Koje vam otrgne komadić srca svaki put kad je vidite. Što činiti?
|
18.06.2004., petak
Derbi...
Inače ne pratim nogomet sa velikim žarom, no jučerašnja utakmica je stvarno bila dobra. Barem u drugom poluvremenu. Nakon 45 minuta vucaranja po terenu i igranja kao da je to dvoranski nogomet, igra se najednom promjenila. Naši su pritisli i brzo prekrenuli igru na naš ritam. Nakon Rapajićevog jedanaesterca moglo se vidjeti na licima Francuza, da im nije svejedno. A i treba im tako. Pokazali su dobru igru u startu, a zabili takve užasne golove da je to sramota. Prvo Zidaneov udarac koji čak i nije bio prema golu, već dodavanje, odbio se od Tudora i GOL???? A zatim ono odbijanje lopte od ruke u šesnaestercu pa gol. Katastrofa! Za momčad takve reputacije očekivale bi se prave akcije a neki udarci na sreću. Dok za razliku od njih, naš Dado Prša je izveo takvu dobru akciju da to nije bilo za vjerovat Nije bez razloga proglašen Igračem utakmice. A ono na kraju od Olića bilo je sjajno. Njegovo dodavanje sa crte prema Mornaru, izuzetno! No iako su mnogi bli razočarani što nije pao i taj treći gol, ne možemo kriviti Mornara, jer je u onoj brzini teško reagirati precizno. Da je bar bio gol. Jer Francuzi zaslužuju vidjeti loptu u svojoj mreži. Dužni smo im!
Sad nam je još ostala Engleska. Nogometna velesila. Grubi igrači, kojima se ipak na licima vidjelo na intervjuima poslije susreta s Švicarskom da im nije ugodna pomisao na Hrvatsku u ponedjeljak.
Ali naši momci pokazali da mogu. Samo tako naprijed, nemamo što izgubiti.
Možemo samo dobiti.
|
16.06.2004., srijeda
Roleplaying game
Ne znam koliko vas je ikad pokušalo igrati neki RPG. Ne mislim na onaj na kompu već Pencil&Paper RPG. Kao teenager sam intenzivno igrao takve igrice raznih tematika. Kod nekoliko Dungeon Mastera ili u drugim sistemima Game Mastera. To je jedan od načina kako ubiti vrijeme i sigurno pobjeći malo od surove stvarnosti. Već odavno više ne igram tako često , tj. bolje reći tako rijetko da zaboravim što je bilo zadnji put na game sessionu. U stvari, iskreno rečeno, nas par starih konja se nađe FOR THE OLD TIMES SAKE.
Zna to biti i zanimljivo! Baratate magijama, velikim mačevima, spašavate princeze, ubijate ili jašete zmajeve itd. ili pak hodate okolo u velikom Nuclear Batery Powered Armoru, nosite Heavy Plasma Cannon i slične gluposti. Sve ono što dakako nikako ne možete u realnom svijetu, osim na kompu.
I sve to u vašoj glavi! I na papiru s kockicama! No sad je to ipak tek toliko radi tradicije. Nemamo više vremena toliko da se posvetimo. Posao, faks, žene...
Nekoliko puta smo pokušali igrati sa mlađim generacijama, no često toliko nasjednu na marketinške fore, da ne možeš s njima igrati. Sve se svede na gomile knjižurina za koje moraš pljunuti tisuće kuna, a na kraju nema šanse da sve to zapamtiš i zabaviš se igrajući. To je ipak zamišljeno kao igra i zabava. Relno ti je dosta imati Players' Handbook za svakog Party membera i jedan Game Masters' Handbook, te kockice i olovke. I dakako najvažnije puno mašte. Još jedna dobra strana takvih igara je što vježbaš jezike, engleski ili njemački. Jer na hrvatskom baš i nema knjiga. Također dođeš u dodir s temama koje nikad inače ne bi ni dotaknuo. I knjige, ima stvarno prekrasnih novela fantasy tematike.
No loših stranih ima isto tako. Neki ljudi pokušavaju liječiti svoje frustracije kroz igru, istresajući bijes svud oko sebe i tako unište zabavu. Uzimajući likove koji u igri mogu one specifične stvari koje i oni željeli u stvarnom životu. Ukratko biti BULLY iliti onaj koji mlati ostale, jer su njega maltretirali dok je bio mali. Pored toga opasnost je da postaneš takav FREAK ili zagriženi FAN RPGa da izađeš iz granice normalnog ponašanja. To ti postane jedina tema o kojoj razgovaraš, čak i ako je pored tebe takav komad od ženske da bi ostali zaboravili na pivo ispred sebe.
Najbolji Game sessioni su oni kada imaš ženskih igračica. Jer ipak najveći dio igračke populacije čine
muške osobe. Igra tada stvarno zna bit zanimljiva. Žene obično uzmu ženske likove velike karizme, znaju one što pali kod frajera, pa čak i Nonplayer charactera. I to dobri Game masteri slijede. Najzanimljiviji trenuci su kada igrač padne neki check i zaljubi se u lika ženskog člana ekipe. I onda od srama počnu galamiti kako je to moguće, on se nikad ne bi zaljubio u tako laku žensku i slično. A realno da ju stvarno susretne, slinio bi za njom k'o mladi majmun. Ozbiljniji igrači uglavnom prihvate zajebanciju i igru. Ipak je kockica tako odredila. I fora je. Osim toga, odnosi među likovima, znaju preći i na vaše osobe ako ste negdje u nekoj vikendici i nakon toga je tulumarčina nakon game sessiona. Da to malo pojasnimo; nakon par boca vina i uz dobru mjuzu se oslobode i najzatvorenije mlade dame jer ipak vas upoznaju nakon par igranja.
Stoga ako niste neki bolesnici u glavu, onima koji nisu probali u svakom slučaju mogu preporučiti takav način zabave. Ali osigurajte višespolni party. Puno je zanimljivije od "peder" partya.
|
Mogu li muškarci imate prijateljice?
Jednog lijepog kasnog popodneva. Zvono na vratima.
Filip ih otvori, a tamo prelijepa žena duge plave kose u satenskoj haljini, Suzi. Dugogodišnja prijateljica iz škole.
-Bog, Filipe.
-O bog, Suzi. - Filip je gotovo zanijemio -Uđi.
Ušavši u stan, sjela je na kauč i prekrižila svoje duge, lijepe noge.
-Filipe, već smo dugo prijatelji. Reci mi nešto...
-Može. Piće?
-Može.
Filip uzeo butelju fine Žlahtine. Lagano natočio u dvije visoke čaše i ponudio je.
-Filipe, što misliš o meni.
-Sviđaš mi se.
-Mislim, fizički?
-O pa, izgledaš predivno.
-Imam li lijepe grudi? - upita spustivši prorez na haljini zajedno sa grudnjakom.
"Predivne trojke, možda čak i četvorke" -pomisli Filip
-Hmm, o da!
-Da li se zapališ na moju stražnjicu? - pokaže crne čipkaste tange podignuvši haljinu.
"Wow, kao breskvica" -pomisli Filip.
- O Bože! Wow! Pa, mislim, normalno da da.
Lagano se ispružila na kauču i povukla haljinu tako da je činila samo uski sukneni pojas oko nje. Osim toga na njoj su bile još sam tange i plave cipele sa visokom potpeticom.
-A kad se ispružim ovako, da li pomisliš na to da vodimo ljubav?
Filip je već kuhao. Traperice na preponama, toliko su ga stegnule da je osjetio bol.
-Ne bi vjerovala koliko te poželim ovakvu. - rekao je i lagano se nadvio nad nju.
Naglo se ustala, i poljubila ga u obraz.
-O baš ti hvala Filipe. Tako si drag. Večeras idem van s Markom a nisam baš bila sigurna u sebe.
Gledao je kako žurno odlazi, navlačeći haljinu na sebe.
-Idem, i ti se dobro zabavi.
Okrenuo se od zalupljenih vrata,izvadio butelju iz kante s ledom.
Prosipao je led u traperice.
TKO JE TU LUD?
|
14.06.2004., ponedjeljak
Razlozi...
Na ovo me naveo specifičan članak iz našeg dobro poznatog časopisa.
Svi mi ovdje imamo neke razloge za pisanje. Ovakve ili onakve načine izražavanja. Neki pišu stihove, neki vrijeđaju, neki pljuju (uglavnom po onom što bi htjeli a nemaju). Za mnoge je to način da izbacimo iz sebe ono što nemamo snage izgovoriti, a nakupilo se. Neka vrsta ispušnog ventila. Možda gubim tu vrijeme (i usput nabijam račun za telefon), jer možda bi ipak bilo kvalitetnije potrošiti to vrijeme na nešto bolje. Zar ću "...ga zaista protratiti na besmislena, isprazna trtljanja mrežnih pseudofilozofa na blogovskim webovima ili na čitanje kakve istinski kvalitetne knjige ili članka, recimo?" (Oleg Maštruko, Bug 139) Možda je , ma kako ga ne voljeli, gospon Oleg u pravu, mislim ipak sam potrošio dosta vremena da nađem neke dobre blogove za čitanje. Pritom pročitavši gomilu sranja i blogova od jedne rečenice. Istina neki su me i zabavili, bar sam se nasmijao. No iskreno, koji kurac ja radim ovdje? Iste ove misli bi mogao pisati na papir ili, budući da smo ipak u 21st. na hard pa si ga i snimiti ako treba. I tako ja danas razmišljao o tome, čak nekih punih 15 minuta prije nego sam zaspao, vrativši se s posla umoran k'o živina. Što je taj plamen koji grije moj ekspres lonac, da na ovaj ventil izlazi sve iz mene? I zašto sam izabrao baš ovakav način?
Then it hits me! Mogao bih pisati sam doma, na papir ili neki moderniji medij, ali oni mi ne mogu odgovoriti. Što sad pak to znači? Ja tu pišem sve i svašta. To sam skužio tek danas kad sam sam pročitao to što sam napisao. Neke stvari čak i nisu ispale takve bljuzgarije i čak sam dobio u komentarima neke dobre odgovore. Ali sad bar znam zašto sam ovdje! Stoga drage dame i poštovana gospodo koji čitate moje riječi, zahvaljujem na svakoj dobroj riječi ili pokudi napisanih od vaših ruku. I sad također znam što je moj plamen što me inspirira na pisanje ovdje, na ovaj dnevnik sa tisućama mozgova iza sebe. Napokon sam si zacrtao to hoću. Ali (uvijek je tu neki ali) trebam tu još pisati. Zašto? Koliko god ja možda bio radoholičar i uporan u nekim stvarima, u drugima blokiram u najgorem mogućem trenutku. U takvim trenucima trebam detonator da me potjera dalje, da eksplodiram kao bomba ali u pravom smjeru. A budući da tu ima vas raznih kad tad će jedan/jedna od vas naći tu rečenicu koja će me potjerati. Još ne znam koja je ali ću sigurno znati kad je vidim.
|
13.06.2004., nedjelja
Jesmo li "rospije"?
MANIFEST MUSKARACA (jednom zauvijek!)Gospođama, gospodičnama, damama, suprugama, djevojkama, zaručnicama i svima drugim ženama:
1. Ako misliš da si predebela, tada vjerojatno i jesi! Ne pitaj me ništa o tome, ne želim odgovoriti na to pitanje.
2. Kada želiš nesto, dovoljno je da to i zatražiš. Da pojasnimo jednu stvar: Mi smo JEDNOSTAVNI! Mi ne razumijemo nikakva suptilna i indirektna pitanja! On jednostavno ne funkcioniraju kod nas! Cak ni ona suptilna i indirektna pitanja, koja bi svakoj zeni trebala biti jasna!
3. Kada postaviš neko pitanje, na koje u biti i ne očekuješ odgovor, nemoj se čuditi kada dođe odgovor koji nisi htjela čuti!
4. Mi smo JEDNOSTAVNI! Kada te zamolim da mi dodaš kruh, mislim upravo to - da mi dodaš kruh! Time ti ne predbacujem sto kruh nije na stolu. Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Mi smo stvarno JEDNOSTAVNI!
5. Mi smo JEDNOSTAVNI! Nema nikakvog smisla da me pitaš na što upravo mislim! 96,5 posto vremena muškarci misle na sex! Ne, mi nismo opsjednuti, to je jednostavno jedna stvar, koja nam pričinjava največu radost!
6. Mi smo JEDNOSTAVNI! Ponekad ne mislim samo na tebe. To nije nista strašno. Molim te da se navikneš na to. Zato te molim da me ne pitaš na što mislim, ako nisi spremna rezgovarati o politici, ekonomiji, filozofiji, nogometu, alkoholu, sisama, guzicama ili autima.
7. Petak/subota/nedjelja = puno žderati = prijatelji = nogomet na televiziji = pivo = lose navike. To ti je kao puni mjesec ili plima i oseka - jednostavno neizbježno!
8. Kupovina mi ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo i nikad, baš nikad neće!
9. Kad idemo negdje van, što god da imaš na sebi super ti stoji. Kunem se!
10. Imaš dovoljno odječe i obuće. Plač je ucjena! Da sam sebe dovedem do financijske propasti nije nikakav dokaz moje ljubavi prema tebi !
11. Večina muskaraca ima 3 para cipela. Ponavljam: Mi smo JEDNOSTAVNI! Ne znam odakle ti ideja da ja mogu znati koji ti od tvojih 30 pari cipela najbolje stoji.
12. Jednostavni odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, zamoli me samo da ti pomognem riješiti ga. Ne očekuj isto sažaljenje koje inače dobivaš od svojih prijateljica.
14. Glavobolja koja traje 8 tjedana nije glavobolja! Idi doktoru!
15. Kada kažem nešto što se moze dvojako tumašiti i jedno od tumačenja te uznemirava, budi sigurna da mislim ono drugo!
16. Svi muškarci vide samo 16 boja! Trula višnja je voće, a ne boja!
17. Mi volimo pivo kao sto vi volite ručne torbice. Vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!
18. Kada te pitam što ti je, a ti kazes da nije ništa, vjerovat cu ti i ponašati se kao da nista nije bilo!
19. Nemoj me pitati da li mi se sviđaš! Kada ne bi bilo tako, ja ne bih više bio tu gdje jesam!
20. Kad radimo po kući; postavljam luster itd., skiciraj, razmišljaj, crtaj, ali nemoj reći nakon dva sata bušenja rupe u armiranom betonu, da ga pomaknemao za 10 centimetara.
21. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, uzmi uvijek ono najjeftinije ili najjednostavnije!!!
MI SMO STVARNO JEDNOSTAVNI!!!
Ovaj manifest pošaljite na sto je god moguće više žena, da napokon i jednom zauvijek uspiju rezumjeti muškarce! Pošaljite i na što je god moguće vise muškaraca, da znaju da nisu sami u njihovoj borbi!
|
11.06.2004., petak
PROMJENE...
Kao što su neki sigurno primjetili, malo sam se poigrao sa efektima na stranici. Nekima rade, nekima ne. Transition ne radi baš na svakom brovseru i na svim vezama. A ideju za ove točkice oko kursora mi je dala Usagi. Ne smijem baš previše staviti jer se inače otvara presporo. Ali ovo je dobar način eksperimentiram sa htmlom. Jer nisam imao prilike oficijelno ga naučiti, pa evo. Nekad stvarno mislim da se marketing računalne industrije temelji na ovakvim idejama kao na slici.
Dobro, Dosta baljezganja! Moram ići ispeglat veš, jer nema ženske ruke u kući, a sutra treba nešto i obuć. A i da je ima, mislim da ne bi baš to htjela raditi. Em što mnoge koje poznajem baš i ne znaju, em što imam dosta košulja.
A svi znaju kako je peglat muške košulje.
|
10.06.2004., četvrtak
Priroda i mi...
Trenutni hit u kinima je onaj o globalnom zatopljenju i protureakciji prirode da ohladi planet ledenim dobom. Već se odavno zna što je uzrok globalnom zatopljenju. Industrija, automobili, ... ne moram nabrajati. No usprkos tome i dalje zagađujemo svoj dom. Velesile potpisuju akte o usporavanju razvoja zemalja trećeg reda dok se ne razvije adekvatna reciklažna tehnologija a istovremeno predvodnica, SAD, koja zagađuje 60% od cijelog svijeta ne prestaje. A i mi sami smo takvi licemjeri da to nije za vjerovat, posebno oni koji najviše galame, npr Greenpeace. Svaka čast iznimkama ali većina i dalje koristi mobitele, računala, televizore, palm... a svi ti uređaji sadržavaju takve kemijske spojeve tantala prema kojima je bačena plastična boca apsolutno ništa. I dalje idu kod pedikera, gdje se koriste kemikalije testirane na životinjama. I dalje peru veš s prašcima koji više nemaju fosfate, ali imaju spojeve za koje ni ne znaju što čine u rijekama. Umjesto da pritisnu one koji stvaraju apsolutno najveće zagađenje, oni stišću one koji još nisu ni počeli. A pogledajte i sebe, sjedite na stolicama od sintetičkim materijala, koji su isprva korisni jer poštede bilje potrebno za platno, a kasnije unište tri put više. Najviše larmamo oko nuklearki, koje po već današnjoj tehnologiji gotovo da i nemaju otpada, a ako ga i imaju može se odlagati u RUDNIKE URANA gdje je ionako već prirodno sve radioaktivno, a istovremeno moramo tih 500 metara do kina, birca ili diska proći automobilom. I ne čistimo redovito katalizatore (jer je preskupo). Ljudi danas umiru od alergije prema ambroziji, a nekad se klinci valjali u njoj i nikad nikome ništa.
Jeste li sigurni da je to ista biljka? Normalno da nije, ipak je nekoliko generacija živjela od kiselih kiša.
E jesmo licemjeri, nema što! Tu ubrajam i sebe, nisam ja ništa bolji! Ali volio bi biti!
Evo malo sam se izgalamio. Sad mi je bolje.
|
09.06.2004., srijeda
Stvarno morbidan vic
Danas sam pročitao jedan dobar vic, al stvarno morbidan. Ovo morate vidjeti!
A man goes into a library and asks for a book on suicide.
The librarian says; "F.... off, you won't bring it back."
|
Mudrost...
...ne dolazi s godinama. Mudrost je očima onih koji te slušaju. Netko će te shvatiti kao mudrog, drugi će reći da si kreten koji baljezga gluposti.To što imam godina više od nekih, a manje od mnogih drugih ne čini me mudrijim niti pametnijim od bilo koga. Samo imam možda drugačija iskustva. Naradio sam se svašta a opet imam manje od mnogih koji čitav život nisu prstom mrdli, jer kaže se: "I Bog sere tamo gdje je hrpa." Načitao sam se mnogo, bilo iz potrebe školske ili osobne. No život nije knjiga ili film. Život je vani! U interakciji s drugima, okolinom, prirodom. Netko će me smatrati starim fosilom, ma šta ti znaš. A drugi opet će me smatrati tako zelenim da si ni bradu ne znam obrisati. Život me naučio mnogo, puno više od bilo koje škole, a opet znam malo. Jako smo otuđeni od onog što nas je stvorilo. Boga i prirode. Kad sam s društvom vani, uz rijeku npr. njima je zabava raditi roštilj, popiti nekoliko gajbi. Oni ne vide da užitak može biti i kratki trenutak takve mirnoće da te životinje ne razlikuju od okoline. Ne možete zamisliti koji je osjećaj, kad pored tebe sleti vodomar, ili jastreb i ne reagira, kao da vas nema ili kao da ste dio njegovog doma. Još je ljepše kad takav trenutak možete djeliti s nekim. Naša civilizacija nas je učinila takvim strancima, da je potrebno povečalom tražiti drugog čovjeka.
Možda sam star, možda mlad. Svejedno, no ipak sam primjetio da mi život počinje kliziti kroz prste kao pijesak, a ja ne stignem iskoristiti ni trenutak za nešto što će me stvarno ispuniti. Pa makar samo na tren.
|
08.06.2004., utorak
Kava...
Evo budim se danas ovako rano jer moram na posao. Inače kad imam smjenu ujutro, prva stvar koju napravim je staviti vodu da zakuha, za kavu, a onda kupaona. Danas ništa od toga. NEMA PLINA!!!!!!!!! Boca prazna! I sad prva kava koju ću popiti je ona mala količina blata koja se iscjedi za 2 kn iz automata. Dobro, nije baš uvijek blato, nekad dobro naštimaju stroj, no nešto mi govori da će danas biti blato. A kad ja ne mogu kavu popiti odmah ujutro, poludim. U zadnje vrijeme malo me stvari izbaci iz takta. Povisim ton nekad, al' to je za mene normalno, no da stvarno grunem, to je rijetkost.
Al' nedostatak jutarnje kave je sigurno jedna od tih stvari. Kažu stari ljudi: "Po jutru se dan poznaje!", no nadam se da će ipak biti bolji nego jutro.
Ništa, čitamo se kasnije, moram na posel.
|
07.06.2004., ponedjeljak
Večera....
...malo komentara vezano uz večeru kod frenda. Jelo super, nekakva kombinacija graha, kukuruza i chillija. Iskreno, zaboravio sam kak se zove. I budući da je pripravljeno ljuto, bilo je nekih prigovora da je preljuto, nekome nije odgovarao cimet... itd. Meni uopće nije bilo ljuto, možda zato što inaće volim jesti ljuto, a možda zato što sam doš'o direkt s posla pa sam bio preumoran da bi osjetio. Dobra ekipa, nas osam. Imam sreće da imam ekipu s kojom mogu gotovo o svemu pričati, ma kako trijezni ili pijani bili. Mješali mi nekoliko vrsta vina, bijelo, crno, suho, mokro, barique,...itd. Završili s nekakvim, meni ukusnim pjenušcem. No bila i jedna nova mlada dama, došla s jednim od frendova. Moram priznati, novima se ipak stvarno teško ubaciti u našu spiku. Ne da mi brijemo neke gluposti, ne znam; kompovi ili auti ili nešto već treće. Nego skoro sve već znamo o sebi međusobno i možemo si skoro pa sve reći bez dlake na jeziku, posebno JA, i nitko se neće uvrijediti (bar većinu vremena). Jer ja ipak mrzim tračeve, i ako imam nekome nešto reći, bez pardona mu to velim u lice. Pa onda ti "novi" iako su možda super osobe i jako komunikativne, često neko vrijeme ostanu po strani, jer ne kuže spiku. Znamo mi prelaziti s teme na temu u sekundama. Od neke dobre pjesme, na tehnike sviranja i pjevanja (ipak smo svi muzičari) preko autiju, ili dobrog filma, pa na politiku, jebačinu, religiju i teologiju, i na kraju smisao života (često završimo na tome). Nem'reš vjerovat kako je lako povezati naizgled jako daleke teme, posebno kad imaš par čaša već u sebi.
E da samo da pripomenem, ipak sam skužio kako je bilo ljuto. Sutradan na WC-u.
|
05.06.2004., subota
Mišljenja.............
Nakon famozne Ruslanine fotografije iz prvog reda gledališta, i pitanja zašto je osvojila Euroviziju, na red je došla i Severina. I zasjenila sve ostale događaje iz područja Hrvatske, bliže pa i dalje okolice. Neću ovdje izlagati ikakve slikice jer ste ih vjerojatno već vidjeli jer bilo ih je u novinama, internetu, čak i na CNN-u. Usprkos svim drugim problemima što se tiču daljneg funkcioniranja ove države, kao gospodarski pojas na moru, novi komunalni zakoni i prijetnje dirtbomb-ama kojih se Europa boji (može ih napraviti bilo koji srednjoškolac sa 3-com iz kemije i sa par brojeva Hrvatskog vojnika), mi i dalje pričamo o Seve i njezinim pustolovinama. Krenule zabrane od suda i prijetnje Internet providerima da predaju brojeve sa kojih je uploadano (kao da se time ne krši naše pravo privatnosti, što je na stolu ponuđeno je). Shvaćam problematiku zaštite privatnosti i autorskih prava i to je katastrofa na Internetu, no ako se ljudi boje da će nešto izaći u javnost, uništite to prije. Lako je biti general poslije bitke i tužiti sve i svakog tko je sad pogledao ili proslijedio nekome filmić. Ipak mora se priznati ovo je bio tako dobar marketinški trik da se i najveći reklamni stručnjaci mogu postidjeti. Iako ne znam koliko ljudi ju je stvarno slušalo na koncertima, mislim da će ju sada slušati puno manje a gledati puno više. A budući da iza monitora sjede različiti ljudi, krenut će svakakve montaže o našim estradnim zvijezdama i njihovim pustolovinama. Jer sad su svakavi navodni "paparazziji" i freakovi, koji nemaju šta pametnije raditi i žene nisu vidjeli osim na slici ili ekranu, dobili podstrek za svakakve gluposti. Stoga poručujem svim našim estradnim "zvijezdama" i zvjezdicama, ako imate ovakvih snimaka, odmah s njima u mikrovalnu ili peć.
|
|
