Danas se nešto promjenilo. Kao i uvijek na ovakve sparne i kipuće dane, napunio sam kadu do vrha. Sa pola metra pjene. Ležeći tako u vodi i uživajući kao neki gušter u Africi kad nađe malo vode, razmišljam ja obično o svemu i svačemu. Hoće li mi plaća biti dovoljna da podmirim sve troškove do slijedeće, što bi si trebao kupiti, kako naći jeftinije komponente jer kupujem novi komp, kad ću na sljedeću probu jer mi se smjene poklapaju sa probama... i tako ja razmišljam, sa cigaretom i ležim nekih sat vremena. I onda kao grom iz vedra neba («..posred glave u dubinu duše...») nešto pukne u meni, skužim da ne razmišljam o nečem što mi se motalo po glavi već dva mjeseca. «Nema te, nema te, ...odnio te vrag...» NIŠTA! Nema više onog kamena, ni onog pritiska na srcu što ga osjetih svaki dan odmah nakon buđenja. I osjetio sam olakšanje. I tako ja zadovoljno došao na pos'o. Sav sretan, nema više nikakvih frustracija (barem s ljubavnog aspekta), osjećaja išćekivanja i suludih misli. A opet možda je to samo kratki hir pod utjecajem vremenskih prilika. I tako ja počeo sumnjati da je to možda nešto prolazno. I mozgam ja, mozgam i osjećam se sve gluplje. I onda shvatim, koji k...c se ja zamaram s tim, pa tu nasuprot meni sjede dva dobra komada (mislim stvarno dobra), a ja mislim o glupostima, koje su me istini rečeno, mučile dva mjeseca.
I onda dokaz. Poziv, čiji drugi nego NJEN. Vidjevši ime već sam očekivao neku reakciju, trnce, nestajanje zraka, točkice u vidnom polju, bilo što. No ništa! Njezin ugodan glas, lijepo, no ništa posebno. Nisam osjetio ama baš ništa više od onoga nego kad me nazove neka privlačna žena. Kao da više nema goriva za osjećaje koji su dugo bili tu. Kao da su pukli oni emotivni lanci što me držaše prikovanog za drvo s kojeg plodove ne smijem jesti. Nije da ona nije privlačan plod, ali sad vidim i one druge, koji nisu zabranjeni. I iskreno počinju izgledati sve slađe.
Budući da mi je prema horoskopu preporučen rizik, («No risk, no profit»), ovog ljeta moram u križarski pohod. Jer me više ništa ne sprječava. Nemam više isprika, nikakvih.
Prigovorili su mi za blog da izgleda previše mračno, možda zbog mog tadašnjeg mentalnog stanja. Ne znam, ja inače volim crne podloge. Možda ću kasnije staviti neke vedrije boje, vidjet ćemo.
Malo Zena
|