| svibanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis bloga
Većinom moje sređene i nesređene misli. Kad sam zadovoljan, depresivan, ljut na sve. Ukratko kad sam ovakav i onakav.
A kad nemam ideja ili inspiracije neka dobra fora koju želim podjeliti...
Dakle premalo!!! Sad svi klik na REFRESH pa da vas bude više!!!
An invasion of Armies can be resisted, but not an idea whose time has come.
-Victor Hugo-
The basic tool for the manipulation of reality is the manipulation of words. If you can control the meaning of words, you can control people who must use them.
-Philip K. Dick-
You need something to frighten people with - to prevent them from paying attention to what's really happening to them.
-Noam Chomsky-
Everything is held together with stories. That is all that is holding us together... stories and compassion.
-Barry Lopez-
Beware clarity. A man speaking to you in clear language is clearly using obsolete ideas.
-Herbert Marshall McLuhan-
A kad nemam ideja ili inspiracije neka dobra fora koju želim podjeliti...
Dakle premalo!!! Sad svi klik na REFRESH pa da vas bude više!!!
An invasion of Armies can be resisted, but not an idea whose time has come.
-Victor Hugo-
The basic tool for the manipulation of reality is the manipulation of words. If you can control the meaning of words, you can control people who must use them.
-Philip K. Dick-
You need something to frighten people with - to prevent them from paying attention to what's really happening to them.
-Noam Chomsky-
Everything is held together with stories. That is all that is holding us together... stories and compassion.
-Barry Lopez-
Beware clarity. A man speaking to you in clear language is clearly using obsolete ideas.
-Herbert Marshall McLuhan-
Ako...
...mi želite napisati ili prigovoriti... pišite komentar!!
Dakle jedna mala napomena: Ako me nema duže vrijeme na Blogu to je vrlo vjerojatno zato što se bavim nečim... pa me nema....
Dakle jedna mala napomena: Ako me nema duže vrijeme na Blogu to je vrlo vjerojatno zato što se bavim nečim... pa me nema....
Izgubljen sam, lelujam, u glavi kaos. Kao da sam uzeo neki loš trip, a nisam već godinama. Vremena nigdje, niotkuda. Prilika koliko hoćeš, predivnih, dugih nogu, plavih, crnih, … a onu koju želim nemam. Kao hodanje labirintom zrcala, ravnih i iskrivljenih, što pokazuju mene u raznim osobama. Jesam li cool? Nisam. Jesam li bogat? Nisam. Što ja imam za ponuditi osim sebe? Svi živimo iza fasada debelih dva metra i onog trenutka, kad ju netko samo okrnji pokušavajući vidjeti nas unutra stvaramo hrpu novih visokih zidova oko sebe i zatvaramo se u svoje zatvore. Zar smo toliko slabi da ne možemo priznati što stvarno osjećamo prema nekome? A opet tako podliježemo svojim životinjskim nagonima prema svemu ostalom. Slijedimo svoje slabosti, kanone ljepote postavljene od strane nekakvih ludih dizajnera. Nedostižne ideale, koji uzrokuju anoreksiju i bulimiju kod najveće ljepote što je od Boga dobismo. Umetanje sintetičkih materijala unutar svog tijela zbog tih istih kanona, a to je morate priznati kao da mjesite izbušenu lopticu za tenis ispod kožne jakne. A opet ima tako lijepih stvari. Kao današnji dan, životinje, djeca, ona… što nas ipak barem kratko vrijeme ispune na taj način da poželimo ići dalje, za nečim boljim, čistijim, ljepšim. Za nečim što nije prolazno, barem prividno. Za nečim za čim te vuče svaka stanica tvog tijela, a ne samo muda i jajnici. Možda sam jebeno lud, ali mislim da me shvačaju i oni koji su davno odustali od traženja, pa grabe svakog usput i sretni su. Ili to barem misle.
Trenutno sam bez nekih ideja, ništa mi se ne piše, ali bar sam se naćitao i dobrih i loših blogova... idem čitat dalje.
Evo mene opet, tulumarčina, gotova, opet sve po starom. Spavanje, posao, wc, jelo, kava s društvom,prčkanje po kanti od kompa...itd.
Kao prvo isprika prof. Ivanu Longo, stvarno nisam znao da je on autor lijevo navedenog teksta. Naime to sam dobio u jednom od gomile mailova svaki dan i trgnuo me, a malo tekstova to može. Kao drugo nisam dobio odgovor za cvijeće, vjerojatno ga nitko ne zna. Ajmo dalje. Ima tu komentara da dam sebe. Iskreno moram nešto baljezgat i pisat da bi malo opustio mozak od svega, svakojakih muka, ponajprije onih ljubavnih. Al danas je bio dobar dan. Puno strke i panike na poslu, dovoljno da zaposli moj vrludavi um na neko vrijeme. Kad stignem doma, k'o i svi ostali ovdje nabijam račun za telefon čitajući ovdje svašta. Ima nas svakakvih. Frustriranih, jadnih, originalnih, kopiratelja, dosadnih, fenomenalnih, …itd. Ako ja koga kopiram, molim da odmah navede u komentar da to ispravim. Radijem pišem gluposti nego da ispadnem kreten, a to u stvari i jesam kad sad postam ovaj blog, a nisam negdje vani i hvatam komade. Filozofiram ovdje i otkrivam toplu vodu, a u stvari sam sjeban. K'o i većina nas ovdje. Ako tko misli suprotno tko ga j***, jer ne bi pisali blogove, nego bi bili vani. Aj dobro nisu baš svi takvi, neki pišu fakat dobro. Nekad tamo davno (prije par godina) sam visio po chatovima, no ni to nije zanimljivo, ekipa se promijenila, fore i vicevi također. Osjećam se k'o fosil. Imam par frendova kojima sam preporučio, kad im je dosadno, da malo prošvrljaju po blogovima jer svarno ima sjajnih, no samo ih zanima što ja pišem. K'o da me ne poznaju dovoljno dugo. Ali u stvari, vjerojatno jest zbog toga što me poznaju. Ima dana kad se ne vidimo ili smo s različitim društvima vani. Ne znaju jel' sam uhvatio što ili ne. Nemaju materijala za trač, a zanima ih. A trač mrzim, ako imaš nekome nešto za reć, reci to u facu. Pazi tko to kaže, JA, a ne mogu reći pravoj osobi, ma kako završilo. A morat ću nešto smisliti jer ću inače pregorjeti. Ne mogu iskorištavati i hvatati druge prilike dok mi se ona mota po mojoj blesavoj glavurdi. Morate ipak priznat da je sramota da se uz sve, nazovimo ih prijatelje, okrećemo ovakvom načinu prosipanja svoje duše. Da ju čitaju, sjeckaju i kritiziraju totalni anonimusi, jer se nikome ne možemo stvarno otvoriti. Zašto kažem nikome? Imam par prijatelja koje znam čitav život, i kriznim situacijama su stvarno pomogli, no kad im pokušaš nešto reći, tek toliko da s nekim podijeliš, ne prođe ni 24 sata, a cijeli kvart bruji o tome. Al' dobro nije sve baš takav bed. Ekipa priprema neku tešku tulumarčinu pa ću se odmorit, razularit i nalijat k'o krava. Drž'te mi fige, možda i riješim svoje psihičke tegobe. Zbog toga možda neće biti novog posta par dana.
Evo napisao sam sve što znam o body talku, tj. barem ono što se da opisat riječima.A sad imam jedno pitanje. Jedna stvar mi nikako nije jasna. Zašto VI žene volite da vam dođemo sa cvijećem? Znam da je lijepo. Priznajem plava orhideja ili neka ruža može biti prekrasna. No zar nije ljepša u prirodi? Živa? Neokrnjena? Neoštećena? Zašto je moramo ubrati i osuditi na smrt nakon tri dana u vazi smještenoj u prostoriji punoj dima? Zar nije ljepše uživati u njoj danima, mjesecima? Stvarno bi volio odgovor na ovo. A ko itko zna.
Evo dvadesetak pravila nesvjesnog ponašanja. Ovo nisam ja izmislio, već se to da pronaći po svakojakoj literaturi i Netu. Budući da je ovo puno lakše kad to gledae kao treća osoba, pokušajte prvo tako, a tek onda u vlastitom razgovoru.
...rekao ja da će se nastaviti. tek toliko da ipak pokušam misliti na nešto drugo.
Što da dovraga radim? Glava mi je puna misli koje lelulaju i nestaju. Jedina fiksna točka je ona. Nikad nisam ovako nešto osjećao prema nikome, a ipak imam godina iza sebe i dosta slučajeva kratkotrajne zaljubljenosti. Nešto moram smisliti, nekako joj reći, inaće ću eksplodirati. Ili će me pogoditi meteor iz vedra neba. Mislim da je najgori osjećaj kad te želi zadržati kao dobrog prijatelja. Nije da muškarci ne mogu imati prijateljice, i to dobre, s kojima možeš razgovarati o stvarima koje drugi muškarci ne kuže. Ali... (uvijek je tu neki ali) ...od nje želim nešto više.
Pročitao sam dosta tu prisutnih blogova, ima dobrih, ima gluposti. No kak se veli "De gustibus non disputandum est!" Pokušavam ubit nešto vremena, no ne uspjeva mi baš uvijek. Misli mi lutaju, sjeban sam k'o lignja. Hoću negdje van, a plaće nigdje. Računi u banci na pozitivnoj 0. A kamo van? Svugdje u Zagrebu sam već bio. A za negdje dalje nemam vremena. Komadi za jednu noć me više ne zanimaju, postalo prejednolično. A onu koju želim nikako dobiti. Jebiga, zauzeta je. Najgore je što se redovito čujem s njom, a to čini stvar mnogo težom i napornijom. Na svu sreću ne vidim je često, jer bi inače poludio. Izađem s nekom drugom ali baš i ne vrijedi nešto, sutradan je opet isto. Bilo tko nije ona! Imam osjećaj da se ona uklapa u moju "šablonu". Ništa mi je ne može izbiti iz glave, ni na sekundu. Morat ću malo razbistrit glavu. Moram negdje u prirodu, na rijeku, u šumu. Jer me pressing u ovoj betonskoj džungli ubija.
Krenimo s nečim praktičnim. S nečim što fascinira mnoge ljude, a i mnoge nazovimo ih znanstvenicima. Malo o komunikaciji, onoj neverbalnoj. Ja tražio mjesecima po Netu, knjigama, itd., naime bilo vezano za faks, ali moram priznat da se primjeniti i u stvarnom životu i ljudi moji funkcionira.
...dobra prijateljice! Evo malo se ja poigrao s izgledom ovog bloga. Tek toliko da ubijem dosadu. Dod'o ja tu neke linkove što se meni učiniše zanimljivima... A dalje vidjet ćemo...
Svaka osoba na svijetu, bila toga svjesna ili ne, nosi u sebi "šablonu" savršenog partnera. Koliko god se mi trudili, stvarno je teško, možda nemoguće pronaći osobu koja se uklapa u tu "šablonu". Pronaći tu drugu osobu, bolju polovicu, životnog suputnika, jin od jan-a, ma kako to zvali, ponekad vas natjera u potragu života. I tražeći je po svijetu, najčešće ostanete sami. No oni ipak malo pragmatičniji se skrase sa osobom koja je barem jako slična toj šabloni ili se ako zažmirite na jedno oko, uklapa u nju. Ako nemate sreće, završite sa osobom koja vam od života načini pakao i dođete do razvoda. A "Razvod je kad ti žena nategne jaja kroz novčanik!" kako je to slikovito rekao gosp. Robin Williams. I život teče dalje.
Čitajući neke od prisutnih blogova, moram priznati da su me natjerali da se zamislim. No za sada samo počinje padati nekoliko kapi iz moga uma. Nekoliko kapi u pljusku ideja. No u pustinji i nekoliko kapi može uzrokovati katastrofalnu poplavu, što uništava sve pred sobom. A opet omogućuje sjemenkama ideja što dugo čekaju da niknu i pretvore se u predivne i snažne misli. A misao može sve. Čak i ono nemoguće, nedefinirano, neshvatljivo, nezamislivo!