Kao prvo isprika prof. Ivanu Longo, stvarno nisam znao da je on autor lijevo navedenog teksta. Naime to sam dobio u jednom od gomile mailova svaki dan i trgnuo me, a malo tekstova to može. Kao drugo nisam dobio odgovor za cvijeće, vjerojatno ga nitko ne zna. Ajmo dalje. Ima tu komentara da dam sebe. Iskreno moram nešto baljezgat i pisat da bi malo opustio mozak od svega, svakojakih muka, ponajprije onih ljubavnih. Al danas je bio dobar dan. Puno strke i panike na poslu, dovoljno da zaposli moj vrludavi um na neko vrijeme. Kad stignem doma, k'o i svi ostali ovdje nabijam račun za telefon čitajući ovdje svašta. Ima nas svakakvih. Frustriranih, jadnih, originalnih, kopiratelja, dosadnih, fenomenalnih, …itd. Ako ja koga kopiram, molim da odmah navede u komentar da to ispravim. Radijem pišem gluposti nego da ispadnem kreten, a to u stvari i jesam kad sad postam ovaj blog, a nisam negdje vani i hvatam komade. Filozofiram ovdje i otkrivam toplu vodu, a u stvari sam sjeban. K'o i većina nas ovdje. Ako tko misli suprotno tko ga j***, jer ne bi pisali blogove, nego bi bili vani. Aj dobro nisu baš svi takvi, neki pišu fakat dobro. Nekad tamo davno (prije par godina) sam visio po chatovima, no ni to nije zanimljivo, ekipa se promijenila, fore i vicevi također. Osjećam se k'o fosil. Imam par frendova kojima sam preporučio, kad im je dosadno, da malo prošvrljaju po blogovima jer svarno ima sjajnih, no samo ih zanima što ja pišem. K'o da me ne poznaju dovoljno dugo. Ali u stvari, vjerojatno jest zbog toga što me poznaju. Ima dana kad se ne vidimo ili smo s različitim društvima vani. Ne znaju jel' sam uhvatio što ili ne. Nemaju materijala za trač, a zanima ih. A trač mrzim, ako imaš nekome nešto za reć, reci to u facu. Pazi tko to kaže, JA, a ne mogu reći pravoj osobi, ma kako završilo. A morat ću nešto smisliti jer ću inače pregorjeti. Ne mogu iskorištavati i hvatati druge prilike dok mi se ona mota po mojoj blesavoj glavurdi. Morate ipak priznat da je sramota da se uz sve, nazovimo ih prijatelje, okrećemo ovakvom načinu prosipanja svoje duše. Da ju čitaju, sjeckaju i kritiziraju totalni anonimusi, jer se nikome ne možemo stvarno otvoriti. Zašto kažem nikome? Imam par prijatelja koje znam čitav život, i kriznim situacijama su stvarno pomogli, no kad im pokušaš nešto reći, tek toliko da s nekim podijeliš, ne prođe ni 24 sata, a cijeli kvart bruji o tome. Al' dobro nije sve baš takav bed. Ekipa priprema neku tešku tulumarčinu pa ću se odmorit, razularit i nalijat k'o krava. Drž'te mi fige, možda i riješim svoje psihičke tegobe. Zbog toga možda neće biti novog posta par dana.
Post je objavljen 21.05.2004. u 00:53 sati.