I tako mi popušili. Šteta. Jedina sretna činjenica je da utakmicu nisam gledao jer sam na poslu. I bolje, jer bi vjerojatno izgubio živce. A ovako ću slušati jadikovke frendova, i neću pojma imati o čemu trabunjaju uz pivu u bircu. Za rezultat mi je žao, ali nema se tu što puno za učiniti. Život ide dalje. Sad treba odabrati nekog drugog na prvenstvu za navijanje, i ne moram se više živcirati.Sad mogu uživati bez predrasuda i biranja strana u daljnjim utakmicama.
Evo malo za one osjećajne koji sad cmizdre.
Road to Life...
I wiil be there...
Post je objavljen 21.06.2004. u 22:53 sati.