...ne dolazi s godinama. Mudrost je očima onih koji te slušaju. Netko će te shvatiti kao mudrog, drugi će reći da si kreten koji baljezga gluposti.To što imam godina više od nekih, a manje od mnogih drugih ne čini me mudrijim niti pametnijim od bilo koga. Samo imam možda drugačija iskustva. Naradio sam se svašta a opet imam manje od mnogih koji čitav život nisu prstom mrdli, jer kaže se: "I Bog sere tamo gdje je hrpa." Načitao sam se mnogo, bilo iz potrebe školske ili osobne. No život nije knjiga ili film. Život je vani! U interakciji s drugima, okolinom, prirodom. Netko će me smatrati starim fosilom, ma šta ti znaš. A drugi opet će me smatrati tako zelenim da si ni bradu ne znam obrisati. Život me naučio mnogo, puno više od bilo koje škole, a opet znam malo. Jako smo otuđeni od onog što nas je stvorilo. Boga i prirode. Kad sam s društvom vani, uz rijeku npr. njima je zabava raditi roštilj, popiti nekoliko gajbi. Oni ne vide da užitak može biti i kratki trenutak takve mirnoće da te životinje ne razlikuju od okoline. Ne možete zamisliti koji je osjećaj, kad pored tebe sleti vodomar, ili jastreb i ne reagira, kao da vas nema ili kao da ste dio njegovog doma. Još je ljepše kad takav trenutak možete djeliti s nekim. Naša civilizacija nas je učinila takvim strancima, da je potrebno povečalom tražiti drugog čovjeka.
Možda sam star, možda mlad. Svejedno, no ipak sam primjetio da mi život počinje kliziti kroz prste kao pijesak, a ja ne stignem iskoristiti ni trenutak za nešto što će me stvarno ispuniti. Pa makar samo na tren.
|