Na ovo me naveo specifičan članak iz našeg dobro poznatog časopisa.
Svi mi ovdje imamo neke razloge za pisanje. Ovakve ili onakve načine izražavanja. Neki pišu stihove, neki vrijeđaju, neki pljuju (uglavnom po onom što bi htjeli a nemaju). Za mnoge je to način da izbacimo iz sebe ono što nemamo snage izgovoriti, a nakupilo se. Neka vrsta ispušnog ventila. Možda gubim tu vrijeme (i usput nabijam račun za telefon), jer možda bi ipak bilo kvalitetnije potrošiti to vrijeme na nešto bolje. Zar ću "...ga zaista protratiti na besmislena, isprazna trtljanja mrežnih pseudofilozofa na blogovskim webovima ili na čitanje kakve istinski kvalitetne knjige ili članka, recimo?" (Oleg Maštruko, Bug 139) Možda je , ma kako ga ne voljeli, gospon Oleg u pravu, mislim ipak sam potrošio dosta vremena da nađem neke dobre blogove za čitanje. Pritom pročitavši gomilu sranja i blogova od jedne rečenice. Istina neki su me i zabavili, bar sam se nasmijao. No iskreno, koji kurac ja radim ovdje? Iste ove misli bi mogao pisati na papir ili, budući da smo ipak u 21st. na hard pa si ga i snimiti ako treba. I tako ja danas razmišljao o tome, čak nekih punih 15 minuta prije nego sam zaspao, vrativši se s posla umoran k'o živina. Što je taj plamen koji grije moj ekspres lonac, da na ovaj ventil izlazi sve iz mene? I zašto sam izabrao baš ovakav način?
Then it hits me! Mogao bih pisati sam doma, na papir ili neki moderniji medij, ali oni mi ne mogu odgovoriti. Što sad pak to znači? Ja tu pišem sve i svašta. To sam skužio tek danas kad sam sam pročitao to što sam napisao. Neke stvari čak i nisu ispale takve bljuzgarije i čak sam dobio u komentarima neke dobre odgovore. Ali sad bar znam zašto sam ovdje! Stoga drage dame i poštovana gospodo koji čitate moje riječi, zahvaljujem na svakoj dobroj riječi ili pokudi napisanih od vaših ruku. I sad također znam što je moj plamen što me inspirira na pisanje ovdje, na ovaj dnevnik sa tisućama mozgova iza sebe. Napokon sam si zacrtao to hoću. Ali (uvijek je tu neki ali) trebam tu još pisati. Zašto? Koliko god ja možda bio radoholičar i uporan u nekim stvarima, u drugima blokiram u najgorem mogućem trenutku. U takvim trenucima trebam detonator da me potjera dalje, da eksplodiram kao bomba ali u pravom smjeru. A budući da tu ima vas raznih kad tad će jedan/jedna od vas naći tu rečenicu koja će me potjerati. Još ne znam koja je ali ću sigurno znati kad je vidim.
Post je objavljen 14.06.2004. u 00:31 sati.