Priča o ovoj izuzetno, prije svega hrabroj djevojci, itekako zaslužuje da bude podijeljena sa javnošću. Prije svega želim da naglasim da bez obzira koliko se budem trudila vjerovatno neću uspjeti reći sve ono što bih zapravo trebala.
Ko je zapravo Mia?
Djevojka sa smetnjama u razvoju. Poteškoće u govoru. Poteškoće u kretanju. I da, poteškoće u radu sa rukama. Bez obzira na sve navedeno, ova djevojaka svaki dan zrači nevjerojatnom količinom pozitivne energije. U onom vremenskom periodu kojeg smo provele zajedno, naučila sam od nje što direktno što indirektno jako mnogo stvari. Djevojka koja mi je svakodnevno puna četiri mjeseca popravljala raspoloženje. Djevojka koja bez obzira na spomenuti problem koji ima u radu sa rukama, pomaže drugoj djevojci koja je nepokretna, "gurajući" njena invalidska kolica. U suštini djevojka na koju sam jako ponosna. Od svih onih koje sam imala priliku upoznati ona je ostavila ubjedljivo najjači dojam na mene. Svijet bi bio znatno bolje mjesto da postoji više ljudi poput ove predivne djevojke. Uvijek kada "naletim" na neki od primjera vršnjačkog nasilja ili izraze mržnje, nezadovoljstva prema ljudima i prema životu, sjetim se Mie. Koliko samo razumijevanja. Koliko samo truda, i borbenosti posjeduje ova djevojka. Žao mi je samo što Mia, kao i mnogi drugi, nemaju priliku da u ovoj državi pokažu drugima koliko samo vrijede. Žao mi je što Mia, nema priliku da pokaže većem broju ljudi, kako čovjek treba i mora ostati čovjek, bez obzira na one poteškoće koje mu život donosi. Mia je jedan izuzetan dragulj i jedan od najljepših simbola tolerancije i razumijevanja kojeg sam dosad imala priliku upoznati. Hvala ti na onome što si me naučila. Hvala ti što si mi pomogla u mnogo čemu i više nego što misliš. Hvala ti što si čovjek, jer ipak je biti to u današnjem vremenu, bez obzira na sve ostalo, bio i ostao najteži zadatak.
ZejnaOznake: nasilje, hrabrost, čovječnost
|
