Nenad Bego - begizmi

BEGIZMI 61.

KONCERT KLAPE "PULENA"
Korčula, 28. ožujak 2008.

Luky nastupa kao gost na koncertu klape "Pulena". Bend kreće za Korčulu dan ranije zbog proba.

Image Hosted by ImageShack.us

Katamaran nas je doveo do Korčule za nešto više od dva sata.
Skoro dva i po sata bez pušenja. Strašno!

Iako je vjetrovito, katamaran se ne ljulja puno.
Luky: "Dobro je. Nema puno mora."
Bego: "Hoćeš reći da je oseka?"

Tonči ubacuje 5kn u kavomat.
Leon: "Piše ti 'Ne radi!'"
Tonči: "Šta ću sad? Ubacio sam pet kuna."
Bego: "Uradi šta piše. Nemoj radit."

Katamaran prolazi kraj Hvara. Sad je već počelo opasno ljuljati. Tonči baulja između stolica.
Tonči: "Igra mi se bilijar, zašto na katamaranu nema bilijar?
Bego: "Zato što bilijar igraju bilijarderi."

Nikola gleda kroz prozor obrađene obronke dalmatinskih otoka.
Nikola: "Ma pogledaj na kojoj strmini ljudi obrađuju zemlju!"
Leon: "To je dobro. Plug im radi na slobodan pad."

Luky: "Sad ste došli u moj akvatorij."
Leon: "Akvatorij? Di on vidi vodu, ovo je more."
Bego: "Onda smo došli u moratorij."

Lagana šetnja Korčulom. Od šanka do šanka.

Leon: "Velika je Korčula."
Luky: "Aha, Korčula je postala ozbiljan grad."
Bego: "Je, vidio sam čak dućana i kafića kojih ni u Splitu nema."

Gleda Bego Pelješac kako stremi u visinu i zakriljuje nebo.
Bego: "Super im je ovaj Velebit."

Leon: "Ne mogu se uopće snaći. Jel' se mi to vrtimo u krug?"
Luky: "Je, Korčula je okrugla."
Bego: "Ma ne vjerujem."
Leon: "Kako ćeš vjerovati da je Korčula okrugla kad ne vjeruješ ni da je Zemlja okrugla."
Bego: "Ajde mi onda objasni ovo: ako smo zaista napravili pun krug i ako je ovo onaj isti kafić u kojem smo prije sjedili i ako je ovo onaj isti konobar i ako sam ovo onaj isti ja, onda je i ovo pivo koje pijem ono isto pivo koje sam i prije pio. Zašto ga onda moram ponovo platiti? Kažem ti, to je sve iluzija, ti samo misliš da si se vratio u istu točku."

Leon: "A di ćemo sad?"
Luky: "Vodim vas u 'Dno dna'."
Bego: "Vokativ je: oj dnoe dnea!"
Luky: "Ne zajebaji!"
Leon: "Ne zajebaje, dobro je rekao. Ne možeš reći 'dnaa'."

'Dno dna' i okrugli stol

Tonči: "Ajmo ovdje za okrugli stol."
Nikola: "A je ti okrugli stol!"
Bego: "Hehe, vitezovi krumpiroidnog stola, hehehe!"
Leon: "Ovo je okrugli stol u kurcu."
Bego: "Ne, stol je dobar. Šestar im je u kurcu."

Bego: "Ogladnio sam. Sad bih smazao jednu patkinšku peku."
Nikola: "Šta je to?"
Bego: "Pekinška patka ispod peke."
Leon: "Sve šta ispečeš ispod peke je pekinško: pekinški kruh, pekinški krumpiri..."
Luky: "Ja ću sad jednu pekinšku hobotnicu."

Leon: "Peking je potekao od rječi peka."
Bego: "A pivo je poteklo od riječi boca."

Leon: "Peking je engleski glagol."
Bego: "I'm peking janjetina with krumpiri."

Bend napušta 'Dno dna'. Konobar naplaćuje račun.
Leon: "Protok tekućine se mjeri kunama."
Bego: "A uređaj za mjerenje protoka se zove konobar."

Malo se pilo i zajebavalo, malo se papalo...
Lijevo: Bego i Žak (Žak: "Ljudi, ovaj je lud ka i ja!")
Desno: žrnovski makaruni (odete li do Korčule najtoplije ih preporučujem)

A onda je uslijedila...

TONSKA PROBA

Klapa "Pulena"

Slika 1. Luky sređuje radni prostor
Slika 2. Bego sređuje radni prostor

Bego čačka oko gitare.
Luky: "Ma šta više radiš?"
Bego: "Mijenjam bateriju, ali ništa se ne događa."
Luky: "Daj da vidim... glupane, nisi skinuo kesicu s baterije!"
Bego: "Mislio sam da će mi tako duže trajati."

Luky: "Bego, molim te nemoj više pit prije koncerta." I Bego nije pio više. Ni manje.

Klapa pjeva, a bend iza bine čeka svoj izlaz.
Klapa: "I gori more od lipote tvoje..."
Bego: "Ne razumijem ovu pjesmu."
Leon: "Kako?"
Bego: "Ne može bit gori more. Nebo je gori, a more doli."
Leon: "Može, može. U Australiji."

Poslije koncerta se pivalo, pilo i papalo...

...pa raspravljalo i pilo, pa potom pilo..., pa pilo.....

Luky: "Ne mogu vas više slušat. Ispilali ste me s feudalizmom i robovlasničkim sustavom!"
Bego: "Mi stariji ljudi smo ti malo nostalgični na prošla vremena..."
Luky: "Ma ne radi se to dok klapa piva!"
Bego: "Dobro, ajmo i mi pivat... puten plaze pizdon dupli tovariii..."
Leon: "Ne idu tako riči!"
Bego: "Dobro, onda ću pivat basa, za to ne triba znat riči. BOOOOOOOOOOOOOOO!!!"

(nastavit će se)

- 31.03.2008. - Objede doznači! (33) - Print! - #

BEGIZMI 60.

Uskrsni ponedjeljak, 24. ožujak. Luky se sprema održati koncert na otvorenom u Trogiru. Priča počinje ovdje u Radunici, najstarijoj ulici u Splitu:

Radunica je centar ludila. U krugu od sto metara od ove točke žive Luky, Bego, Savannah, Jadran Dučić Ćićo, Jakša Fjamengo, Oliver Dragojević, Tedi Spalato, Tonči Huljić, Teo Trumbić, Njoko iz "Delfina" i još puno drugih glazbenika, slikara, pjesnika i zgubidana, a tu su i Lukyjev studio, Sašin studio, Begin studio... Kroz jedan od zatvorenih prozora čuje se tutnjava, neko dijete vježba bubnjeve.

Luky: "Bego, prebaciću klavir i gitare svojim autom, a ti idi kombijem i pokupi ostale."
Bego: "OK."
Tonči kasni 10 minuta. Pavle po prvi put u životu ne kasni, ali mi kasnimo, pa se on vraća doma popit kavu i mi ga čekamo da ponovo iziđe. Tonči mora iz Kočinog auta uzeti pojačalo, a Koča je kod punice. Nitko ne zna gdje ona stoji, pa nas Koča navodi preko mobitela ravno u krivu ulicu. Rašo nas čeka na autobusnoj stanici, ali ne na onoj na kojoj je rekao, ili je rekao ali mi nismo shvatili. Konačno dolazimo do Dugoga, čovjeka poznatog po tome što mu sve smeta i kad mu ništa ne smeta.
Dugi: "Neću ući u dok ne ugasite cigarete i ne prozračite kombi."
Bego (gleda na sat): "Dobro, ostavimo ga ovdje."
Tonči: "Ajde, začas smo u Trogiru. Strpićemo se, nećemo pušit."
Bego: "Zašto? U ovom kombiju se puši i svi osim njega puše. Nek se on strpi."
Dugi: "Ne jebem vas dva posto. Dok sam ja unutra nitko neće pušit."
Bego: "Dugi, mislio sam da si malo retardiran, ali izgleda da sam pogriješio. Ti si kompletan debil. Daj uđi u kombi!"
Dugi: "Glupane, probiću te nogom. Moje je demokratsko pravo da se vozim u autu u kojem nitko ne puši."
Bego: "A moje demokratsko pravo je da pušim. Tvoje demokratsko pravo se odnosi na tebe i može biti jedino da ti ne pušiš. Ne može tvoje demokratsko pravo biti da ja ne pušim."
Dugi: "Neću u kombi dok ne ugasite cigarete i gotovo."
Bego: "Da pušiš, ne bi bio toliko živčan. Nepušenjem skraćuješ sebi život."
Šofer: "Nije to ništa, ja znam jednoga koji je zbog zdravlja prestao pit. Lud čovjek, ne smiješ mu ništa reć, odmah popizdi. Tiltaće mu srce svaki čas. A dok je pio, bio je skroz normalan."
Bego: "Naravno. Da puši i pije, duže bi živio."
Luky zove na mobitel: "Di ste?"
Bego: "A šta misliš? Ja sam na specijalizaciji za stočara. Upravo naguravam ovce u tor."

Tri kamiona i dva kombija na Trogirskom trgu. Jesmo li mi došli dat koncert ili devastirati grad? Ovako su i Pink Floyd spašavali Veneciju. Dali su koncert da se spriječi daljnje tonjenje grada. Venecija je od koncerta potonula još dublje. Srećom, Trogir ne tone.

I dok se Luky priprema za još jednu beskonačnu tonsku probu...

...Bego sebi uređuje stožer. Kad, ne lezi vraže, stiže Oliver. Liječnik.

Bego (skriva pivo): "E, otkud ti ovdje?"
Oliver: "Došao sam sa ženom na koncert. Kako si?"
Bego: "Tlak je u redu, krvna slika dobra..."
Oliver: "Jebo te tlak, pitam te kako si ti!"
Bego: "Aaa... dobro, dobro. A šta ja znam šta ću reć kad me doktor pita kako sam."
Oliver: "I smanji malo to pivo!"
Bego: "A u kurac! A taman sam mislio da sam prošao lišo."

Klapa Iskon čeka razvoj događaja. Ukazuje se i File.

Odjednom, pljusak! I traje, traje, traje... Postaje sve očitije da od koncerta nema ništa. Luky izlazi na binu i obaviještava one najupornije obožavatelje da se koncert odgađa za sutra. U stožeru sve pijanija atmosfera. Uto stiže i legendarni File.
Bego: "Pa dobro, jesi li ti u Zagrebu ili Splitu?"
File: "Koliko ja poznajem zemljopis, u Trogiru."
Bego: "Ma vidi ove kiše! Eto koliko Bog drži do svoga blagdana!"
File: "Baš."
Bego: "A možda slavi ko i ja kad nešto slavim. Napijem se i radim pizdarije."
File: "Ovo se najbolje odmah napit."
Bego: "Opiću se ko majka."
File: "Zar ti majka pije?"

U utorak, konačno koncert. Ne pada kiša, ali dere bura. Hladno ko na sjevernom polu.

Bego: "Šta je ovo? Jučer kiša, a danas bura. Baš nas onaj gore zajebaje. Jedva sviram, žice su toliko hladne da se lijepe za prste."
Leon: "Ima li ti gitara grijanje?"
Bego: "Nema."
Leon: "Kako nema? To je električna gitara!"

Dan poslije, najranije ujutro oko 11, Bego ide u studio Marija Božića snimit neku pjesmu. Zatiče ga kako čita Begizme.

Mario: "Evo samo da se poserem pa možemo počet. Svaki dan čim ustanem, odmah moram na WC."
Bego: "Znam. Kad ustaneš, govna se skotrljaju dolje i vrše pritisak na guzicu iznutra."

Bego: "Božić, Božić... odakle mi je poznato to prezime? Je li tebi onaj Uskrs nešto u rodu?"

(nastavit će se)

- 27.03.2008. - Objede doznači! (13) - Print! - #

BEGIZMI 59.

Bego se budi: "Uaaahh! Ženo kakve su nam danas obvezate?"
Žena: "Misliš obaveze?"
Bego: "Obaveza je nešto što je obavezno. Hrvatski se kaže obvezatno."
Žena: "Nije, nego obvezno."
Bego: "Dobro, onda što sam danas dužan?"
Žena: "Molim?"
Bego: "Koje su mi dužnosti? Neki put stvarno pomislim da govorim kineski!"

Žena: "Šta si se uzvrtio po kući?"
Bego: "Htio bih nabaviti psa."
Žena: "Za psa najprije moraš imati neke uvjete."
Bego: "Znam, baš gledam gdje bih posadio stablo u WC-u."

Svirka u Lvxora, na pauzi razgovaraju Jasenka i Koča.
Jasenka: "Kočo, treba se pripremiti za Uskrs, morali bi rasporediti neke obveze."
Koča: "Dobro."
Bego: "E, ovo me zanima. Baš smo jutros žena i ja pričali o bračnim obveznicama."
Jasenka: "Šuti Bego. Sutra ću ja srediti kuću, a ti Kočo oboji jaja."
Koča: "Dobro."
Bego: "Kočo, obojat ćeš jaja? Zašto?"
Jasenka: "Bego, takav je običaj."
Koča: "Dobro."
Bego: "A ludoga običaja! A treba li ih obrijati prije bojanja?"
Jasenka: "Beeegooooooo!!!"
Koča: "Dobro."
Bego: "Mogao bih i ja svoja obojati. Lijevo u crveno, desno u zeleno. Po navigacijskim propisima."
Jasenka: "Kočo, reci Begi da je kreten!"
Koča: "Dobro."
Bego: "Jer ako pogriješim, morat ću hodati natraške."
Jasenka: "Kočo! Kočo! Slušaš li ti mene uopće?"
Koča: "Dobro."
Jasenka: "KOČOOOO!!!"
Koča: "Dobro... a?"

Prijatelj: "Hoćeš li sutra u crkvu?"
Bego: "Neću! Bojim se da ću, ako uđem, odmah izgorit. Ili će me udarit grom."
Prijatelj: "Nemoj tako, lijepa je misa. Meni je najdivnije ono kad svi jedni drugima pruže ruku."
Bego: "Žao mi je, imam loša iskustva. Kad god mi neki kršćanin pruži ruku, obično je to zato da mi uruči neki račun ili globu."

Bego: "Meni je svaki dan Uskrs."
Koča: "Kako?"
Bego: "U mojim godinama je uspjeh prebrodit noć. Ja se ujutro ne budim, nego uskrsavam."

Koča: "Imaš li sutra malo vremena?"
Bego: "Kad i koliko?"
Koča: "Paaa... otprilike cijeli dan!"
Bego: "Jesi li ti lud? Zašto?"
Koča: "Trebali bi nešto snimati s ovim jednim mojim prijateljem, a on je dosta temeljit."
Bego: "Temeljit je ljepši izraz za spor. Možeš li ti to malo ubrzati?"
Koča: "Ne."
Bego: "Znači da je taj temeljitiji od tebe."
Koča: "Hoćeš reći da sam ja spor?"
Bego: "Ne, nego temeljit."

Priprema se Uskršnji koncert na otvorenom u Trogiru, ponedjeljak 24. ožujka. Za tu prigodu je uskrsnuo i Lukyjev band, te se utjelovio u Boom Baru na pripremama. Bude li u ponedjeljak padala kiša, znači da Bog ima nešto protiv našeg uskrsnuća.

Nikola na bubnju glumi vanzemaljca. Ili je to vanzemaljac koji glumi bubnjara. A gitarista ko u priči. Ne bi da smo Eagles.

Dok ostatak benda dogovara finese koje ionako skoro nitko od publike neće čuti, jer uglavnom svi slušaju samo pjevača, Dugi se naslonio na klavijaturu. Težak život, a? A Sara se oprašta od Miće koji je najavio odlazak iz benda. Zbog zdravstvenog stanja. Loše zdravstveno stanje se stručno kaže zdravstveno sranje.

A ovo je kromanjonski dio benda. Barem ova lijeva slika.

Sara strogo gleda Begu, opet je prdnuo. Leon se gura, nije dobro čuo. Mića misli da je Bob Rock.

Zvijezde se dogovaraju o nečemu što obični ljudi ne razumiju. Zajeban je taj sleng celebrityja. A Pavle uči prve riječi na heavy metalu, jeziku koji se sastoji od gesti, nešto poput jezika gluhonjemih. Čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori.

Ljudi i ostali, a što reći? Sretan vam Uskrs!

(nastavit će se)

- 23.03.2008. - Objede doznači! (20) - Print! - #

BEGIZMI 58.

CD LIVE na playback

Utorak, 18. ožujak. Luky, Leon, Nikola i Bego kreću za Zagreb na snimanje emisije CD LIVE.

Dan ranije bend ima radni dogovor.
Luky: "Obucite nešto crno, a ti Bego bez previše lubanja!"
Leon: "Zašto bez lubanja kad je ovo tužna pjesma?"
Bego: "Ako ne ponesem barem svoju lubanju, deformiraće mi se lice."

Ujutro rano Begu budi bubnjanje po prozorima. Krupa, komadi leda tuku po staklu.
Bego: "Ženo, cviće! Pobiće nam cviće!"
Žena i Bego užurbano evakuiraju cvijeće u kuću.
Bego: "Rane ti Isusove, pogledaj me na šta sličim! Da mi je znati koji kurac sam se jučer okupao!"
Žena: "Da budeš lijep."
Bego: "Nisam baš siguran da mi je to nešto puno pomoglo."
Žena: "A bogati, ideš danas na televiziju."
Bego: "Pa šta onda, neš' ti vrle ustanove. Osim toga prenose samo sliku i ton, a ne i smrad."
Žena: "Ne možeš me okolo sramotit! I kakav ti je to gušt smrdit?"
Bego: "To je moj revolt protiv trulog kapitalizma! Ti si mlada i ne znaš šta je bilo sedamdesetih. Bili smo mladi hippyji, nismo se kupali, a žene su imale neobrijane noge i pazuhe, dlakave pizde i nisu nosile grudnjake. Jebavao je ko je koga htio, jer nije bilo neizlječivih spolnih bolesti. Sve je bilo naturale. A onda nas je kapitalistički sustav pobijedio i od tada više nema slobode. Uveli su sidu i ropstvo. Evo, u Splitu ima 10000 studenata. Kad su oni učinili demonstracije? Jebu ih kako stignu, a oni šute i pokušavaju se uklopit u sustav koji ih jebe."
Žena: "Ne ušutiš li i ti, tako ću te prebit da će te tri sata šminkati na televiziji. Brzo se oblači!"
Bego: "Dobro, dobro..." (sebi u bradu) "...ti prokapitalistički mirišljavi eksploatirani elementu..."
Žena: "Šta si rekao?"
Bego: "Ništa, ništa! Stenjem, boli me kičma."

Luky i Bego se nalaze kod Lukyjeve Mazde. Prednja strana je malo oštećena i nedostaje tablica.
Bego: "Dobra ti je ova mazga. Samo nemaš prednju tablicu."
Luky: "Znam. Nema problema, imam potvrdu od policije da je nemam."
Bego: "Šta će ti potvrda da je nemaš, kad se s kilometra vidi da je nemaš?"

Luky: "Ma pogledaj koje ludo vrime! I baš danas moramo ić' u Zagreb snimat."
Bego: "A kad si mi javio da je snimanje odgođeno, ja se ponadao da je to ovo danas."
Luky: "Glupane, javio sam ti da je odgođeno snimanje u nedjelju. Lipo sam ti napisa datum!"
Bego: "A kako ti očekuješ da ću ja znati koji je danas datum, kad se svaki dan mijenja?"

Bego: "Ovakav depresivan dan zaslužuje i adekvatnu glazbu. Imaš li šta tugaljivo?"
Luky pusti Leonarda Cohena.
Luky: "Je li ti ovo dovoljno tužno?"
Bego: "Je, ajme užasa! Pojačaj malo."
Luky: "Uh, baš je lipo depresivno."
Bego: "Kako to da se ovaj lik još nije ubio, a pola njegovih slušatelja je?"
Luky: "Možda želi smanjit tiražu."
Bego: "Biće ga ubio porez."

Luky: "A zašto ova baba hoda posred ceste?"
Bego: "Vidiš da je luda u glavu."
Luky: "Šta? Ima krizu identiteta pa misli da je auto?"

Ekipa izlazi na autoput kod Prgometa.
Leon: "Tri su grube muške igre: nogomet, rukomet i Prgomet. Prgomet je najprgavija."

U Lici napadalo snijega ko u priči od Mate Lovraka.

Lijevo: pogled na autoput Split-Zagreb preko praščeve guzice
Desno: senzacionalna amaterska fotografija za koju su stručnjaci na kraju ipak utvrdili da nije snimka Yetija, nego Lukyja

Bego: "Tko kaže da smo siromašna zemlja! Pogledaj koliko je šlaga na cesti."

Leon: "Ma je li ovo treći misec?"
Luky: "E, ovo su zadnji trzaji zime."
Leon: "Zadnji trzaji? Ovako nije bilo ni kad je zima bila najžešća."
Luky: "Ti znaš za poslovicu da je noć najmračnija pred zoru?"
Bego: "Noć je najmračniji dio ljudske povijesti."

Na pola puta ekipa staje na grah s kobasicama. Bego naručuje pivo, a svi ostali zeleni čaj.
Bego: "Šta ste komplicirani! Stavi kesicu u vodu, stavi šećer, stavi limun, miješaj..."
Leon: "To je ritual. Kinezi miješaju čaj već tri tisuće godina."
Bego: "Toliko dugo ga miješaju? A kad ga misle popit?"

Leon: "Nikola, stavio si kesicu u prevruću vodu."
Luky: "Kad staviš zeleni čaj u vodu topliju od 60 stupnjeva Celzija, neke druge tvari se otapaju."
Leon: "I ne smiješ ga držati više od dvije minute. Promijeni se ukus."
Luky: "A o ukusima nećemo raspravljati."

Bego: "Blaženo pivo! Jednostavno piće za glupane."

Kad su krenuli i Bego je krenuo s prđenjem.
Leon: "Jebate smrada! Kako nam možeš prdit u autu!"
Bego: "A kako vi možete ne prdit poslije fažola? Osim toga, to je zdravo."
Luky: "Po čemu je zdravo to što si nas pogušio?"
Bego: "Osjećaš li kako smrdi? To su sve otrovi. E, oni su bili u meni, a sada su vani i više nisu u meni. Dakle, sad sam pročišćen."
Luky: "I sad smo mi u otrovima."
Bego: "Šta se bunite? Pa i ja sam s vama. Dijelimo istu sudbinu."

Begu zove žena na mobitel da vidi je li sve u redu.
Luky: "Zašto nisi tako umiljat i kad s nama razgovaraš?"
Bego: "Zato što su mi seks i hrana dvije najvažnije stvari u životu."
Luky: "I kad shvatiš da nas ne možeš ni jebat ni pojest, lagano ti idemo na kurac?"
Bego: "Tako je."

Luky: "Jebate šta proklizava, ovo se ne može vozit."
Leon: "Eno ralica, vozi iza nje!"
Bego: "Bolje ralica nego sralica. Sad bi vozili kroz govna."
Leon: "A da stanemo ispred nje da nas gura? Uštedili bi gorivo."
Luky: "Kako bi se onda zvala?"
Leon: "Gu-ralica."

Lukyju razgovara na mobitel: "Je, stižemo... na putu smo, ali malo kasnimo zbog snijega... Šta? Mi dalmatinci komplicirani? A šta te vi kontinentalci? Pogledajte kakvo vam je vrijeme!"

Na televiziji Bego odmah trče na šank.
Bego: "Pivo, molim vas, brzo jedno pivo ako Boga znate!"
Šankerica: "Ne držimo alkohol."
Bego: "Molim!!! Šta ću onda pit?"
Šankerica: "Hoćete li sok?"
Bego: "Zaboga, to je zdravo! Dajte mi bilo kakav toksin. Dajte mi kavu."

Lijevo: Jakša Krigletić, Nenad Bego, Leon pl.Jurić i frižideri puni uzaludnog soka
Desno: evo što Zagreb radi od dalmatinca: Dragan Lukić Luky i sok, ali ne od grožđa

Bego: "Eto vam vaša Unija. Zadnji put kad sam bio ovdje bilo je piva ko u priči, a slijedeći put kad dođem, ovdje se neće smjeti ni pušiti!"
Jakša: "U Sloveniji je već sranje s pušenjem. Svirao sam po nekim disko klubovima. Zaboga, ti klubovi mirišu!"
Bego: "Sranje! Još će i jazz klubovi počet mirisat. Baš sam ženi jutros pričao o tome. Miris, to ti je kapitalistički smrad."

Leon: "Šta se vrtiš bez veze?"
Bego: "Piša mi se."
Leon: "Eno ti tamo WC."
Bego: "Žao mi se popišat, istočiću pivo."
Leon: "Popišaj se u čašu."

U garderobi.
Luky: "Znaš šta je zanimljivo? U Zagrebu se sve grije osim ove garderobe."
Nikola: "Nema ni ogledala."
Bego: "Šta će ti ogledalo? Samo ćeš upast u depresiju. Šta misliš, kako izgledaš nakon šest sati puta?"
Leon: "I bolje da izgledamo u kurcu, tužna je pjesma."
Bego: "Jebem ti takvu tužnu pjesmu od koje sam postao trijezan!"

Bego: "Ljudi, izvrsno smo svirali."
Leon: "Naravno kad je bio play-back."
Bego: "Stvarno?"

Nakon snimanja, uslijedio je susret s Filom.

Bego: "Šta je purgeru ošišani, dobar ti je friz."
Leon: "To je antifriz."

Lijevo: Darko Aljinović File: susret s Begom nakon dugo vremena
Desno: Bego, Leon i Nikola Vidović Mićo na kolodvoru pred povratak kući

Bego: "I, kako ti je u zagrebnom životu?"
File: "Dobro. Kupio sam novi auto."
Bego: "Koji?"
File: "Opel Omegu karavan."
Leon: "Jebate, to nije auto, to je brod!"
File: "Čujte dečki, možete parkirati svoj auto u moj da uštedite za parking."

File: "Bego, ostani kod mene spavat, napravio sam toč, sutra ćemo se nažderat, pa ćemo put Splita."
Bego: "Hvala ti File, meni je hladnoće i snijega dosta. Ako ostanem, dok se nađem sa svima s kojima bi se htio vidjeti, ostat ću mjesec dana, a imam ugovorenih poslova. Sad me čeka neponovljivo iskustvo."
File: "Kakvo?"
Bego: "Ta-daaa... putovanje drevnom mitskom Hrvatskom Željeznicom."

Na preonu Bego bulji u vlak.
Leon: "Šta gledaš?"
Bego: "Ako je ovo v-lak, kakav li je v-težak?"

Leon: "Daj, nemoj me sramotiti, ponašaš se kao da nikad nisi vidio vlak."
Bego: "Navozao sam se snjim, ali davno. Zadnji put prije petnaestak godina. I ničeg se ne sjećam osim vagon-restorana."
Leon: "Nema više vagon-restorana. Vidiš da cijela kompozicija ima četiri vagona."
Bego: "Vidiš, ako više nema vagon-restorana, a to je jedino čega se od vlaka sjećam, znači da je cijeli vlak za mene jedno novo iskustvo."

Lijevo: zbogom sniježe, nadam se da se još dugo nećemo vidjeti
Desno: Leon udobno razbaškaren u prekrasnom superluksuznom 2. razredu

Bego: "Znaš li onaj vic kad je mali Ivica krenuo prvi dan u školu?"
Leon: "E?"
Bego: "I pita ga tata kako je bilo, a on odgovori, sramota, prvi razred a sve klupe drvene."
Leon: "Ako ćeš cijelu noć pričat viceve, nađi neke s kraćom bradom."
Bego: "Ok. Što je to: na jednu rupu uđeš, a na dvije izađeš, i kad si izišao, tek onda si unutra?"
Leon: "Jebate bolesti! Nemam pojma."
Bego: "Hlače!"

Bego gleda kroz prozor: "Josip Dol."
Leon: "Josip Dol Tito."

Leon: "Ludilo su mi ove male stanice."
Bego: "Aha, oduvijek sam maštao o tome da postanem načelnik jedne od manjih željezničkih postaja u Austro-Ugarskoj. Tko zna, možda kad narastem..."

Bego: "Dobro su sredili ovu prugu. Prije, kad bi putovao vlakom čuo bi škraga-denge-lega-parate... škraga-denge-lega-parate... škraga-denge-lega-parate..."
Leon: "A ne rapa-škraga-ždenge-tong... rapa-škraga-ždenge-tong... rapa-škraga-ždenge-tong...?"
Bego: "Šta ja znam... meni je zvučalo više na štaga-ranga-tenge-žbon."
Leon: "Jebiga, sad se ništa ne čuje."
Bego (sklopi ruke i gleda u nebo): "O Bože moj, zar nikada neću saznati što sam onda čuo?"

Lijevo: tajnoviti znak na vratima vagona
Desno: bogme, ovdje kamena ne manjka

Bego: "Vidi Leone, šta znači ovaj znak?"
Leon: "Da ne smiješ iskakati iz vlaka."
Bego: "A šta ako sam James Bond na tajnom zadatku i baš moram iskočiti?"
Leon: "Nije ti danas lako biti James Bond."

Bego: "Ipak mislim da ovaj znak znači da je zabranjeno ispasti iz vlaka na leđa."
Leon: "Znači, možeš lastu, možeš na prsi..."
Bego: "Samo ne na leđa!"

Bego: "Možda su znak na vlak postavili drevni narodi."
Leon: "Ili vanzemaljci."
Bego: "Odmah se vidi da je to postavila superiorna inteligencija."

Vlak se približava Kaštelima. Leon zadovoljno promatra brda koja je sva propješačio.
Leon: "Pogledaj ove stijene. To je rock!"
Bego: "A kad je odron, onda je rock'n'roll."

Bego: "Veseli me da ću doći rano u Split."
Leon: "Zašto?"
Bego: "To mi je mistično iskustvo. Vidim isti grad sa potpuno drugim stanovništvom. U moje vrijeme oni ne postoje. Dok ja živim oni spavaju, a dok ja spavam oni žive. Da nisam putovao vlakom, nikad ih u životu ne bih sreo."

Lijevo: zora nad Kaštelima
Desno: Riva rano ujutro

Bego tegli gitaru i ostalu prtljagu preko Rive i brontula sebi u bradu.
Bego: "Splite moj dragi! Jebeš ti velegrad, nema do mog velesela! A vidi klime! Ko da nije isti kontinent. A vidi ljudi! Gdje ćeš takvih budala po Zagrebu nać? Sve šta valja od ljudi išlo je gore. A i koji će nam kurac ovdje, takvi bi samo nešto radili. O, blaženi moj Split!"

OVO NAŠE SUNCE, OVO NAŠE MORE, OVE NAŠE DUGOVE... MA TKO TO MOŽE PLATIT!

(nastavit će se)

- 19.03.2008. - Objede doznači! (22) - Print! - #

BEGIZMI 57.

3C (treći ce) u postavi Koča, Šamija, Patak i Bego vraćaju se sa svirke iz Zadra u Šamijinom Renault Maliganu.

Bego: "Kako ti Patak možeš sjediti naprijed, kad sam ja stariji?"
Patak: "Je, stariji si dva miseca, to je dovoljno da me pošalješ po duvan, ali ne i za sidit naprid."
Bego: "Kako?"
Patak: "Jer si ti stariji po godinama, a ja po kilima."

Begi zvoni mobitel, zove kolega glazbenik.
Bego: "Je, šta je? Na putu sam, ne duži, odmah mi reci šta imaš."
Kolega: "Zvao sam one organizatore i imam ti priopćiti radosnu vijest. Rekli su da će nam uplatiti onaj honorar za 15-tak dana."
Bego: "A jesu li ti dali i časnu pionirsku riječ?"
Kolega: "Molim? Ovaj... ne, nisu."
Bego: "Onda dobro. Čuo sam za slikare naivce, ali evo izgleda da postoje i muzičari naivci."

Auto izlazi iz Zadra.
Bego: "Evo, sad nam je Zadar kad odlazimo. Dok smo dolazili bio nam je Sprijedar."
Koča: "A dok smo bili u njemu bio nam je Udar."
Bego: "Nije, nego Ur. Zada-r, Sprijeda-r, U-r."
Koča: "Aaaa, vidiš... tako je."

Patak: "Di je pumpa, triba natankat gorivo, a popio bi i kavu."
Bego: "A ja pivo."
Patak: "Ma na to sam i mislio, ali kaže se kava. Znaš li Šamija uopće di je pumpa?"
Šamija: "Znan, kako ne bi zna. Tu blizu, biće smo već i prošli."
Koča: "Evo je... za 1000m..."
Bego: "To ti je za 10000dm, 100000cm, 1000000mm, 1000000000µm, 1000000000000nm, 1000000000000000pm, a o angstremima da i ne govorim."
Patak: "Zanimljivo, nikad nisam o udaljenosti razmišljao na takav način... još 500m."
Bego: "Da preračunam... To je 5000dm, 50000cm, 500000mm..."
Koča: "200m..."
Bego: "2000dm, 20000cm, 200000mm..."
Patak: "100m..."
Bego: "1000dm, 10000cm... Šamija, skreni! Skreni!"
Šamija: "A, šta?... A, skrenit! Evo."
Koča: "Da si produžio još malo bilo bi pumpa za -100m, -200m, -500m..."

Nakon gomile Montana sendviča i nešto piva, ekipa krene dalje. Desetak minuta kasnije Maligan počne usporavati.
Šamija: "Ma koji kurac...!"
Bego: "Điha, điha! Koliko je tih jebenih konja ispod haube, a ne možeš ih bičem... Čuj, konji ispod haube, ko u frizerskom salonu, hehe!"
Šamija: "Nema ti ovdi bičen, možeš ih jedino molit."
Bego: "Ne molim ni Boga, pa neću ni konja!"
Patak: "A da staneš sa strane, da vidimo šta je?"

Šamija stane, Maligan se ugasi. Šamija vergla... ništa!
Koča: "Stani, još ćeš više sjebat! Pogledajmo ispod haube možda se što vidi."
Bego: "Evo, ja već vidim grešku. Na motoru piše 16V, a na bateriji 12V. Pa čovječe, to ti nije kompatibilno, čudi me da smo došli i do ovdje!"

Koča: "Zovi HAK, pomoć na cesti."
Bego (viče): "HAČE! HAČE! POMOĆE NACESTI!"

Veličanstveni Mégane nije izdržao količinu ludosti koju je prevozio

Šamija: "Halo, je li pomoć na cesti? Riknija nan je auto."
Operater: "Jeste li član HAK-a?"
Šamija: "Neman pojma. Mislin da nisan."
Operater: "Onda ništa." (klik!)
Šamija: "Ma vidi budale, odjeba me!"

Šamija opet: "Halo! Halo! Pomoć na cesti? Crka mi je auto."
Neki drugi operater: "Jeste li član HAK-a?"
Šamija: "Ne znan."
Operater: "Saznajte, pa se javite." (klik!)
Šamija: "Jebate, da jesan li član HAK-a! Kako ću to saznat?"
Bego: "Da, kako raspoznati člana HAK-a od običnih ljudi?"
Koča: "Plaćaš li članarinu?"
Šamija: "Ne."
Koča: "Onda nisi."
Šamija: "A u kurac!"

Šamija: "Halo! Pomoć na cesti?"
Operater: "Aha, vi ste već zvali."
Šamija: "Jesan, i zvaću dok mi god ne kažete šta da radin."
Operater: "Jeste li član HAK-a?"
Šamija: "Nisan."
Operater: "Zovite vučnu službu." (klik!)

Koča: "Čekaj, pa ja sam član HAK-a! Sad sam položio vozački, a prvu godinu to dobiješ besplatno."
Šamija: "Aj ti onda zovi."
Koča: "Halo! Jesam li dobio pomoć na cesti?"
Operater: "Jeste li član HAK-a?"
Koča: "Jesam."
Operater: "Kako se zovete?"
Koča: "Goran Cetinić."
Operater: "Samo da pogledam u kompjuter… dobro. Recite što vam treba?"
Koča: "Pokvario se auto, ostali smo na autocesti."
Operater: "Na kojem ste kilometru?"
Koča: "Čvor Vrpolje, kod odvojka za Perković."
Operater: "Morate mi reći na kojem ste kilometru."
Koča: "Ne znam."
Operater: "Pogledajte na tablici sa strane pa se javite." (klik!)

Koča: "Jebate, nigdje ne vidim tablice s kilometrima."
Bego: "Valjda zato što su sami odvojci. Trebao bi jedan ići na zapad, a drugi na istok dok ne naiđemo na tablicu."
Šamija: "Ma ići ću u kurac! Triba pritrčavat priko ovih odvojaka, još će me zgazit auto!"
Patak: "Ne moram ja njih čut, čujem ih do ovde bez da ih čujem. Čujem ih u glavi."
Bego: "Koga?"
Patak: "One iz HAK-a."
Bego: "Šta čuješ?"
Patak (stavi ruku na uho): "Evo čujem: ma koje budale, ostali su na cesti, puala šta su u kurcu, ma koji in je to kurčev auto, ma koji su to kreteni, šta su išli na put kad ne znaju stić, ko im jebe mater kad su glupi… eto, takve stvari čujem."
Bego: "Ma to ti je samo u glavi."
Patak: "Pusti ti, senzor je to!"

Bego gleda stupove na križanju: "Ma vidi izdanaka po onim stupovima."
Patak: "Je, lipo je propupalo."
Bego: "Neki mora da je kamera."
Patak: "Da im preko kamere kažemo da smo u kurcu?"
Bego: "Neće te čut, to je samo kamera."
Patak: "A kako onda ja njih čujem u glavi?"
Bego: "Ti njih čuješ, a oni tebe vide. A da im na mote kažemo da smo u kurcu?"
Patak: "Može, makni se ja ću im motavat."

Slika 1: MI…
Slika 2: SMO…
Slika 3: U…
Slika 4: KURCU!!!

Koča iz dosade baca kamenje.
Šamija: "Ne itaj bovane, još ćeš šta ruvinjat pa ćemo morat platit!"
Bego: "A da navučemo ovih stijena na cestu?"
Koča: "Zašto?"
Bego: "Da nas majke gledaju na vijestima. Moja se uvijek veseli kad me vidi na televiziji."
Patak: "Bogami bi svi odmah došli. I policija i vojska i hitna pomoć. I pokojna baka."

Nakon sat vremena na cesti…

Koča: "Ako je kome dosadno, evo može čitat moj pasoš."

Zvoni mobitel.
Šamija: "Halo?"
Glas: "HAK, automehaničar. Trebate pomoć?"
Šamija: "Da, ostali smo na cesti, kad možete doći?"
Glas: "Imam sad jednu intervenciju u Šibeniku. pa… za oko sat vremena. Opišite mi kvar."
Šamija opisuje kvar.
Glas: "Čujte, moj dolazak će vas koštati 400kn popravio vam ja auto ili ne. Po ovome što ste mi rekli, možda bi vam bilo bolje da zovete vučnu službu."
Bego: "Daj, nazovi vučnu službu, lisičnu službu, zečnu slušbu… sve zovi!"
Šamija: "Na koji broj?"
Bego: "Ne znam, zovi informacije."
Šamija: "Halo, informacije? Dajte mi broj vučne službe."
Operater: "Koje?"
Šamija: "Najjeftinije!"

Šamija zove vučnu službu: "U kurac niko se ne javlja, biće svi obidvaju."

Šamija istovaruje gitare i pojačala iz auta.
Bego: "Šta radiš?"
Šamija: "Tražin trokut, jebenti trokut, di li je… mora bit tu negdi… Pičku materinu! Za kurac san istovarija cili auto!"
Bego: "Sad ga za kurac i utovari."

Koča: "Popizdit ću. Puklo me sunce u glavu.
Šamija: "Sidi u auto."
Koča: "Vidi, uspio sam otvorit vrata, popravila su ti se vrata!"
Patak: "Je, bravo! Pokvario se motor, a popravila vrata."
Bego: "U svakom zlu ima i neko sranje."

Koča: "Ne mogu više sidit unutra, svaki auto koji projuri me zaljulja."
Patak: "Ma da koji oće stat, pitat triba li nam šta! U Americi bi nam svak sta. Bar bi nas opljačkali."

Koča: "Vidi, ima raznih kapa u autu, stavit ću kapu na glavu da me ne cipa sunce."

Proljetna kolekcija kapa za biti pokvaren na autoputu

Koča: "Evo nešto prolazi, neko službeno vozilo. Možda su došli po nas."
Šamija: "Šta piše na njemu?"
Koča: "Terenski ispitni laboratorij."
Bego: "Možda će nam izvadit krv."

Patak: "Evo još jednog službenog. Jebate ovaj će stat!"
Iz auta izlaze dva momka: "Samo da vas označimo."
Koča postavlja milijun pitanja, momci vrte glavom.
Momci: "Jeste li zvali pomoć na cesti? Mi vam ne možemo pomoći."
Bego: "Imate li bar piva?"
Momci niječno odmahuju glavom i odlaze.
Bego: "Koji kurac se auto uvijek pokvari u vukojebini. Šta se nije pokvario kod nekog šanka, pa bi mirne duše mogao čekati i tri dana bez problema."

Patak zadovoljno gleda oznake oko auta.
Patak: "Baš smo lipo označeni. Sad možemo slobodno ovdje ostati zauvijek."
Bego: "Da smo bar poveli žene, mogli smo imati potomke i na ovom mjestu utemeljiti grad."
Šamija: "Haha! Sa pokvarenim autom u centru."
Koča: "Mogao bi ostati kao spomenik nama, prvim doseljenicima."
Bego: "Po Patku bi ga nazvali Patkovgrad, današnji dan bi se slavio kao Patkovdan, a tamo bi sagradili most na rijeci Kvak."

Nakon dva sata na cesti…

Patak: "Manta mi se, sad bih popio litru bilo čega, makar i vode."
Bego: "Hoćeš li mokraće?"
Patak: "Hvala lipa, rado bi ali ne mogu. Hvala ti ka da jesam."

Koča: "Ima još malo vode ovdje u boci… topla je i ustajala, ali je voda."
Bego: "Voda? Ne pada mi na pamet."
Koča: "Pa i pivo ti se sastoji od 90% vode."
Šamija: "I čovjek je 80% voda."
Bego poklopi uši: "Nemojte mi to govoriti, ne mogu to niti slušati!"

Bego: "Hoćemo li se kockati?"
Šamija: "Čime?"
Bego: "Pretrčavat ćemo preko ceste."

Bego: "Ljudi, znate li šta je najvažnije?"
Svi: "Šta?"
Bego: "Najvažnije je ono što je toliko važno da nema ničega šta je važnije od toga."

Zvoni mobitel.
Glas: "E? Ko me zva?"
Šamija: "Vučna služba?"
Glas: "Je."
Šamija: "Tribali bi nas odšlepat do Splita."
Glas: "Eto mene prika! Di ste?"
Šamija: "Čvor Vrpolje."
Glas: "Tu san za uru. Dok dođen do vas."

Zvoni mobitel.
Glas: "HAK Zagreb. Trebate vučnu službu?"
Šamija: "Ne fala, sredili smo."
Opet zvoni mobitel.
Glas: "HAK Šibenik. Trebate vučnu službu?"
Šamija: "Ne fala, sve je u redu."
I opet zvoni mobitel.
Glas: "HAK Split. Trebate vučnu službu?"
Šamija: "Ma koji je vama..." (isključi mobitel) "Čoviče, pa ovi nan šalju onoliko šlepera koliko san ih puta nazva!"

Konačno stiže vučna služba i odšlepa auto do Splita. Patak i Bego sjede u kabini, a Šamija i Koča su gore u autu. Vozač gazi neljudski.
Bego: "Nemoj da ti odleti auto s koša, u njemu mi je gitara."

Vučna služba ostavlja auto i bend ispred servisa. Po dvoru šetaju dva rottweilera. Konačno dolazi serviser.
Šamija: "Šta si pustija ove pase da slobodno šetaju okolo?"
Serviser: "Ne boj se. Ako te ugrize, odgrist će samo koliko mu treba, a onda će te pustit."

Bego: "Vidi! Je li ono netko gradi piramidu?"

Dalmatinska piramida

Koča: "Gledao sam slike onih bosanskih piramida, jebo mater, prave piramide!"
Bego: "Ma daj!"
Koča: "Je, je! Da vidiš arheološke nalaze, popločane su i imaju nekakve prostorije…"
Bego: "Znaš šta? Ja ti ne vjerujem ni da su ono u Egiptu piramide!"

Patkov sin, Tonči jebač, razvozi članove benda. Na kraju u autu ostanu Tonči, Patak i Bego.
Patak: "Šta ima za obid?"
Toči: "Janjetina."
Patak: "Ludilo, sad ću se ubit i satrat bocu vina."
Bego: "A masnoća u krvi?"
Patak: "Pazim ja na to, sad sam na janjećoj dijeti."

Toči: "Kako to da ste svi sudjelovali u plaćanju šlepera?"
Patak: "Zato šta je to ljudski."
Tonči: "Meni nije normalno da platiš šlepanje auta koji nije tvoj."
Patak: "E, pa šta tu nije jasno? Nije normalno, ali je ljudski."
Bego: "Kad će ova omladina više naučit! Kad postupaš ljudski, to nije normalno. Gdje ti tu vidiš problem?"

(nastavit će se)

- 16.03.2008. - Objede doznači! (36) - Print! - #

BEGIZMI 56.

Bego: "Ženo, puko me pubertet."
Žena: "Dušo, u tvojim godinama to se zove klimakterij."

Prijatelj: "Ne znam zašto mi žena spočitava da sam previše djetinjast!"
Bego: "Znam kako ti je. Ni ja nisam osjetio prijelaz iz puberteta u klimakterij."

Ulazi Bego u kafić. Unutra sjedi gospodin prijatelj s djetetom u kolicima, pije pivo dok žena obavi pazar.
Bego: "Je li ti to mali? Jebate, kolika mu je glava!"
Jadro: "Umisto mu da kažeš, koje lipo dite..."
Bego: "Šta je? Dao sam mu kompliment. To je čovjek budućnosti. Velika glava, malo tijelo."

Bego: "Jel' se i vama čini ljudi da ove nove generacije imaju sve veće glavine, a sve su tuplji?"
Gospodin prijatelj: "Kako to može biti!?"
Bego: "Upravo zbog veličine glave. Unutra su udaljenosti tolike da se unformacija izgubi na putu od točke A do točke B."
Gospodin prijatelj: "A ako je još u tvojoj glavi kojoj je mozak uništen od alkohola..."
Bego (zabrinuto): "Da, meni neuroni nisu u najboljem stanju, razoreni su ko lokalne ceste. Kod mene je putovanje informacije od točke A do točke B prava avantura."

Ulazi Damir slikar i gleda '24 sata'.
Damir: "Vidi ovo, Salome je bila u mornar u JNA, a mene oslobodilo vojske. Onda sam veća pička od nje!"

Damir: "A vidi ovo, 77-godišnjak u katedrali silovao 12-godošnju djevojčicu. Sudac je njegov čin opisao kao životinjski. Ima li to tebi ikakve logike?"
Bego: "Nema. Životinje ne grade katedrale."
Damir: "Tako je, životinje se jebu u prirodi."

Damir: "A šta kažeš za ovaj zakon da će te oglobit ako kopaš po kontejneru?"
Bego: "Ne brine me. Socijalno najugroženije strukture nisu time obuhvaćene."
Damir: "Kako?"
Bego: "Ako je netko toliko siromašan da živi u kontejneru, policija ga ne smije izbaciti, jer će tada oni platiti globu što kopaju po kontejneru."

Bego komentira jedan članak: "Spasilačke ekipe su bile blizu i unesrećenome je prijetilo spašavanje."

Na radiju svira: "...najljepše je u moru biti gol, poslije je fino s tebe papat sol..."
Lale ključar: "Je li ovo reklama za pušenje? Poslije je fino s tebe fafat sol!"
Bego: "Je, puno je ukusnije kad je kurac začinjen. Ako ti nije dovoljno što je zasoljen, dodaš još papra i maslinovog ulja."
Lale: "Aha, i peršina, i nasjeckaš luka. Ludilo. Koja ga ne bi popušila?"
Bego: "Možda ona koja više voli slatko."
Lale: "Onda neka popuši šećerašu."

Konobar rješava križaljku: "Kopno sa svih strana okruženo morem..."
Lale: "Otok."
Bego: "Kurac otok. Dno!"
Lale: "Kako dno?"
Bego: "Ako je sa svih strana okruženo morem, onda je i sa gornje."

Okupila se veća ekipa, ne stanu svi za stol.
Leon: "A da spojimo stolove?"
Bego: "Kako kad su okrugli?"
Leon: "Prepilajmo ih popola, pa ih spojimo."
Bego: "Opet ćemo dobit isto."
Leon: "Sranje, u pravu si."

Konobar se diže i ide u WC: "Ispričajte me!"
Bego se okrene Leonu: "Sad ću ti ga ispričati. Ovaj konobar je jedan takav tip..."

Ulazi gost: "Gdje je personal?"
Bego: "U WC-u."
Gost: "Pa šta radi toliko?"
Bego: "Imaju sastanak radničkog savjeta."

Izlazi konobar iz WC-a: "Jel' me netko tražio?"
Bego: "Samo desetak gostiju. Pa dobro, jesi li ti unutra srao ili drkao?"
Konobar: "Kad drkam sam brži."
Bego (zapjeva): "Kad serem, serem srcem sviiiim..."

Navijač: "Nitko mome Hajduku neće mijenjati ime!"
Bego: "Tako je, to bi bilo sranje. U skladu s novohrvatskim novogovorom moglo bi se dogoditi da ga novonazovu 'Športsko društvo Špinut iz Šplita'."

Bego i Leon komentiraju prijatelja.
Bego: "Kako se njemu sve lipo u životu nasložilo. Glup je, a fakultet ga ne zanima."

Bego i Toni komentiraju natpis na jednoj firmi.
Toni: "Vidi ovoga: trafika, fotokopirnica, videoteka."
Bego: "A da mi otvorimo firmu: frizer, zubar, krovopokrivač?"
Toni: "Dioničko društvo."

Bego: "Uvijek me fascinirala tvoja tehnika sviranja bubnja."
Toni (ushićeno): "Je li?"
Bego: "Da, a pogotovo tvoja brza noga. A onda sam shvatio kako to radiš."
Toni: "Kako?"
Bego: "Ti mucaš. Kad ideš odsvirat 'tup', čuje se 't-t-t-t-t-t-t-tup'."

Toni zanovijeta na svoju malu plaću u firmi.
Bego: "Preispitaj se malo! Šta će tebi više para? Zar ne znaš da je pohlepa najgora ljudska vrlina?"

Pričaju Sergie i Bego, ustvari Sergie nešto govori o biskupima i kardinalima, a Bego zahvaljujući svojoj superiornoj inteligenciji ništa ne razumije.
Ne želeći ispasti glup, Bego se uključi u raspravu: "Eto, već imaju Kuharića, sad nek zaposle još dva konobarića i mogu otvoriti restorančić."

(nastavit će se)

- 14.03.2008. - Objede doznači! (9) - Print! - #

BEGIZMI 55.

Slika 1: na šalteru elektrodistributera

Bego: "Dobar dan. Poslali ste mi ovu opomenu za neplaćenu ratu struje, te uz to i račun za opomenu i kamate na neplaćeni iznos."
Službenica: "Dobro. Želite li to platiti?"
Bego: "Nije mi ni na kraj pameti. Smanjio sam potrošnju struje i sad plaćam više nego što realno trošim. Želim da mi smanjite ratu struje."
Službenica: "To vam mogu napraviti samo kad podmirite sva dugovanja."
Bego: "Ali ja dugovanja nemam, jer nisam potrošio ovo što mi vi želite naplatiti."
Službenica: "Žao mi je, ali takva su pravila."
Bego: "Ma vidi kurca i na njemu zvonce! Takva su pravila? Prošle godine ste mi isto naplaćivali preveliku ratu struje i na kraju godine obračunali da sam preplatio. I onda ste me pitali želim li da mi novac vratite ili da mi to uđe u obračun za slijedeću godinu. Koliku ste vi meni kamatu platili dok je moj novac bio u vas?"
Službenica: "Gospodine, mi nismo banka."
Bego: "E, pa nisam ni ja banka! Dok sam ja vama dužan, onda plaćam kamatu, a kad ste vi meni, onda vi meni ne plaćate. Znate kad ću vam platiti ovu kamatu? Nikad!"
Službenica: "Nije moje da to riješavam. Žao mi je."

Slika 2: na šalteru banke

Bego: "Htio bih da mi poništite karticu žiroračuna."
Službenica: "Želite zatvoriti račun?"
Bego: "Ne. Samo ne želim karticu. Želim svoj stari kartončić s brojem kakav sam imao prije desetak godina."
Službenica: "To više ne postoji. Sada radimo s karticama. Osim toga kako ćete dizati novac s bankomata?"
Bego: "Ne želim dizati novac s bankomata. On ne izdaje iznose manje od 100kn. Ja želim doći na šalter i, ako mi se prohtije, podići 27 kuna i 39 lipa."
Službenica: "To možete i s karticom."
Bego: "Da, ali korištenje ove kartice vi meni naplaćujete 5kn mjesečno."
Službenica: "Toliko košta usluga korištenja kartice."
Bego: "Ali ja tu uslugu ne želim. Recimo da mi je račun na nuli, a deset godina mi ništa na njega ne legne, odjednom ću ja vama biti dužan 600 kuna plus kamata, što će po vama sigurno iznositi nekoliko tisuća kuna. Ja te novce vama ne želim dati, to je porez na budale. Ne želim karticu!"
Službenica: "Mogu vam jedino ugasiti račun."
Bego: "Pa dobro, jesi li ti glupa ili ja govorim kineski? Želim svoj račun, oduvijek ga imam u ovoj banci, ali ne želim ovu jebenu karticu i da mi skidate 5kn svaki mjesec. Želim da bude kako je bilo kad sam račun otvorio."
Službenica: "Ne mogu vam pomoći. Žao mi je."

Slika 3: na poreznoj upravi

Službenica (gleda u kompjuter): "Ne možete dobiti povrat poreza na ugradnju klima uređaja. Kuća nije na vaše ime. Uopće nema vlasnika."
Bego: "Ma vidi kako ste došli do tog podatka u manje od sekunde, a da mi zatreba takva potvrda trebalo bi vam dvadeset godina da mi na kraju kažete da mi je ne možete izdati zbog toga i toga."
Službenica: "Gospodine, nemam cijeli dan vremena da se ovdje raspravljam s vama."
Bego: "Da, a ja imam beskonačno vremena trčati okolo i rješavati probleme koje mi vi napravite. Kuću ne mogu zavesti na svoje ime jer su gospoda u katastru zagubili dokument kojeg ja imam fotokopiju, ali fotokopija ne važi. Novi original se ne može napraviti jer je osoba koja je dokument potpisala umrla, kao i advokat koji je vodio predmet. Sada sam na sudu i tužim mrtvace da bih rasprtljao sranje u koje me administracija uvalila i tko zna kad će se to riješiti."
Službenica: "To nije moj problem, vama papiri nisu u redu. Žao mi je."

Slika 4: na šalteru u ambulanti

Bego: "Alo, ima li koga? Slabo će radit ova konoba kad nikoga nema na šanku!"
Dolazi službenica: "Polako gospodine. Kakva nervoza? Imamo posla preko glave. Što vam treba?"
Bego: "Eliksir besmrtnosti."
Službenica: "Molim?"
Bego: "Želim doživjeti da predignem svoje nalaze!"

Slika 5: kod kuće

Žena: "Jesi li danas što obavio?"
Bego: "Ništa."
Žena: "Nisi platio račune?"
Bego: "Nisam platio ništa što nisam potrošio. Moj moral mi to ne dozvoljava."
Žena: "Pa ti si skroz retardiran! Ne možeš platiti ni običan račun, a da to odmah ne postane neriješivi problem."
Bego: "Ja retardiran? Samo zato što me zanima tko koga ovdje jebe? Ja službenike na šalterima, oni mene, ili država sve nas?"
Žena: "Samo sam te poslala da platiš račune, idiote! Ne da zajebaješ ljude."
Bego: "Ti od mene očekuje riješenje kvadrature kruga! Kojim novcima da platim račune? Oboje radimo ko magarci, a prihodi su nam manji od rashoda. Ako ću riješavati neriješive probleme, imam puno pametnije neriješive probleme koje trebam riješavati."
Žena: "Na primjer?"
Bego: "Na primjer, problem besmrtnosti."
Žena: "Pa ti si taj koji govori da je duša vječna."
Bego: "Da, ali sam odjednom poželio i tjelesnu besmrtnost."
Žena: "A da ti malo posjetiš psihijatra, a?"
Bego: "Zašto? Kad ti želiš poplaćati račune novcima koje nemamo, a što je nemoguće, onda si ti normalna. A kad ja poželim biti besmrtan, što je također nemoguće, onda sam ja lud!"
Žena: "A što ćeš! Svi ljudi umiru. A račune treba platiti. Takav je svijet i takav je sustav. Nisam ja to izmislila."
Bego: "Taj sustav ne jebe mene, e pa ni ja ne jebem njega! Ne želim ništa raditi kao i svi drugi ljudi, uključujući i to da apriori odbijam umrijeti."
Žena: "I što će ti ta tjelesna besmrtnost?"
Bego: "Da nadživim sve ove kretene koji me jebu, da nadživim cijelu ljudsku civilizaciju, cijelu ljudsku vrstu i da im se svima dobro naserem po grobovima!"
Žena: "I za milijardu godina će cijeli svijet biti u tvojim govnima?"
Bego: "Bogami, biće govana do neba! I onda ću reći Bogu: evo ti Bože moje kreacije! Jest zasrana, al smrdi manje od Tvoje, jebem li Te nesposobna!"
Žena: "I što ćeš jesti kad sve budu samo govna?"
Bego: "Jesti ću govna! Ali ću barem jesti svoja govna!"

(nastavit će se)

- 06.03.2008. - Objede doznači! (25) - Print! - #

BEGIZMI 54.

U nediju je bija koncert na Gripama povodon godišnjice Torcide. Žena da neće ić, jer u ponedijak radi. Ne bi ni ja, iman fibru, gripa me cipa. Ali moran. Sviran. Triba zaradit za koru kruva. I malo kavijara na njoj. Naravno, uz prigodni šampanjac. A susida, teta Cvita kod nas, stalno s fotoaparaton nešto klika. A ja njoj, ajde bogati Cvita, daj taj aparat da i ja šta kliknen. I evo:

Ja na Gripe u dva i po, a TBF idu ća.
"Di ćete?"
"Mi završili tonsku, idemo jist."
"Jo, blago van se."

Mića doša iz Imotskog. Najprije žurija, a sad čeka.
"Evo sad su javili da će nama tonska umisto u tri bit u četri."
"Barenko imamo vrimena na miru popit jednu."
"Da jednu!"

Gibbonijev bend se isto ka i mi vrti okolo bezveze. Ka prdac u guzicu.
"Jeste li vi završili?"
"Da završili! Nismo ni počeli."
"A da je bilo tonsku probu stavit posli koncerta? Pa ako ton bude dobar, ne moramo je ni radit."

"Jebate, okad se nismo vidili!"
"Je, a u ovin godinama ko zna i oćemo li opet. Amo se slikat."
"Čekaj, neću bez mog Gretscha!"

"A judi, oćemo li više! Osušilo mi se grlo. Ima više od deset minuti da nisan ništa popija."

"Kad se ne žuri vama, ne žuri se ni nama!"

"Alo, amo se okreni! Idemo jednu na kojoj će bit i neko zgodan." (sad nek se oni misle na koga san mislija)

"Daj da vidin kako san ispa!"
"Isuse, kolika mi je glava!"
"Parimo Black Sabbath."
"Je. Ja Black, a ti Sabbath."

Neki su došli slušat nas, neki su došli slušat njih, a ja...

...ja ću slušat njih. Kad budu svirali, biću u publici divljat! Grupa "Đubrivo".

"A i ti si ubra da nan je ovod piće mukte!"
"Jesan. A di je više konobar?"

"Baučo, ća činiš ovod?"
"Tražin di ću se popišat."
"Ajde da te slikan."
"Čekaj da se namistin."

"Jebate legendo, otkad se nismo vidili!"
"Kako izgledamo, pari da se ni sad ne vidimo!"

Ja sviran, a ona me slikaje. Onda ja izvadin aparat i sa bine slikan nju. Sad smo jedan jedan.

A sad će neko mislit da san se popeja za učinit lipšu sliku. A je, nisan popizdija, nego...

...nego je gori u šufitu šank za izvođače. Koliko muke za doć do pive!

"Uložilo se u sebe, a Bane?"
"Daj slikaj nas ponovo, Begi se ne vidi trbuh!"

Dokaz da mitska bića nisu samo mitska: Kojo i Bego

Nismo samo mi večeras radili. Ovaj put smo s iste strane zakona. (mislim naravno na prometne prekršaje, a šta drugo?)

I kad sve završi, uvik se nešto čeka. A moj krevet samo sto metri od dvorane. A jebenti, šta bi bilo da san mora i putovat!

- 05.03.2008. - Objede doznači! (15) - Print! - #

BAJKA ZA DOBRO JUTRO

Evo jedna bajka za dobro jutro.

Išli Mujo i Haso u lov. I ulove oni zlatnu gusku. Reče njima tada zlatna guska:
"Molim vas, pustite me. Ja sam zlatna guska. Ako me pustite, svakome ću snijeti po jedno čarobno jaje i kad to jaje razbijete, sve što u tom trenutku poželite, ostvarit će vam se."

Kažu njoj sumnjičavi Mujo i Haso:
"Kakva sad bolan zlatna guska? Čuli smo od Vajte za zlatnu ribicu, ali ne i za zlatnu gusku."

Na to će guska:
"S dužnim poštovanjem gospodo, zlatna ribica je mit, postoji samo u bajkama i vicevima o Muji i Hasi. Ali ja sam autentična zlatna guska i moje čarolije nikad nisu omanule."

I puste Mujo i Haso zlatnu gusku, a ona im snese svakome po jedno čarobno jaje.

Krenu potom Mujo i Haso svaki u svoju kolibu. A te jadne straćare izgubljene u bosanskim planinama, okružene bukvama i medvjedima, potleušice neugledne.

Gleda Mujo svoju kolibu i misli:
"Joj da mi je ova koliba ko oni dvorci iz filmova!"
I razbije jaje.

Odjednom, ispred njega dvorac. I to kakav dvorac! Raskošna palača od mramora s kipovima na pročelju, a oko nje fontane i vrtovi i staze popločane skupocjenim kamenom. I vrtlari njeguju cvijeće i živice. A sa strane tereni za tenis i golf, a tamo na drugoj strani garaže sa skupocijenim i rijetkim automobilima, sjaje, a šoferi ih glancaju.

Ulazi Mujo u svoju palaču, a tek unutra ima što vidjeti!
Visoki svodovi, raskošni lusteri, slike po zidovima, pod od mramora. U ogromnom kaminu pucketa vatra. Ispred kamina ogromna fotelja i medvjeđe krzno, a iznad ukrštene sablje i štit s ljiljanima, sa svake strane srednjovjekovni oklop, svuda uokolo svijećnjaci, ugodna atmosfera doma.
Dolazi batler i nosi svileni kućni ogrtač s izvezenim monogramom "M", pomaže Muji da ga navuče.
Mujo priđe biblioteci, izme jednu knjigu i pogleda: Shakespeare preveden na bosanski. Otvori je.
"Što je bolan ovo? Tubi il' ne tubi? Ovo bi moglo biti dobro." Uzme je i zavali se u naslonjač, te nasloni noge na medvjeđu glavu. Odmah mu priđe batler i na srebrnom pladnju nosi kubansku cigaru i stari konjak zagrijan na 37°C u kristalnoj čaši.

U to zazvoni zvono na vratima. Batler ode da vidi tko je i vrati se.
"Gospodine, jedan gospodin vas traži", reče batler.
"Odjebi ga", odgovori Mujo, "vidiš da sam zadubljen u lijepu književnost!"

Batler opet ode i vrati se.
"Gospodin na ulazu inzistira da vas vidi. Kaže da se zove Hasan i da ste zajedno sudjelovali u lovu na guske."
"Što bolan odmah ne kažeš da je Haso. Haso, uđi! Oćeš cigara, konjaka?"

Haso ulazi, trese se od uzbuđenja:
"Ajme meni, Mujo moj, nešto mi se strašno dogodilo."
"Što je bilo? Reci."
"Ma to se niti ne može riječima opisati, moraš to očima vidjeti!"

I krenu njih dvojica put Hasine kuće. A kad tamo potleušica ko i prije. A u njoj, oko nje, po cijeloj šumi, čak i na granama stabala, dokle god pogled seže... sami goli muškarci.
Mujo iskolači oči:
"Jebote Haso, što je ovo?"
"Ma idem ja prema kući", objašnjava mu Haso, "i mislim se što li da poželim, milijun kuraca mi treba...
i ispade mi iz ruku ono jaje!"

- 04.03.2008. - Objede doznači! (17) - Print! - #

BEGIZMI 53.

File: "Znaš li šta je suprotno od istina?"
Bego: "Šta?"
File: "Različitina."

Bego i Koča prenose instrumente sa svirke. Taman su pri kraju, kad odjednom pljusne kiša.
Koča: "Idi ti da ne kisneš."
Bego: "Misliš da neću kisnuti dok idem?"

Bego ide na probu.
Žena: "Nemoj se večeras zaigrati ko svaki put. Imaš gripu, a sutra ti je svirka."
Bego se vraća priprit kao i uvijek.
Žena: "Znala sam! Vuk dlaku mijenja, ćud nikada."
Bego: "Ma čuj ti nje! Kako će ćud promijeniti dlaku, kad je nema?"

Bego stiže u Boom Bar na probu. Sa strane je autopraonica. Vlasnik Boro konspirativno zove Begu.
Boro: "Bego, Bego, dođi tren ovamo."
Bego: "Šta je?"
Boro: "Imam ludilo rakiju. Dobra! Liječi!"
Bego: "Čovjek nikad nije dovoljno zdrav da se tu i tamo ne bi mogao malo liječiti."
Uđu u autopraonicu i nazdrave nekoliko puta.
Bego: "Uaaarrghhh! Dobra!"
Boro: "Khaah, khaaah! Liječi!"

Bego u Boom Baru priča s Ivanom ćorom. Ivan gleda u laptop.
Bego: "Kakva ti je to kocka na monitoru?"
Ivan: "Ne vidim ništa, ćorav sam pa sam smanjio rezoluciju."
Bego: "Pa si je smanjio na 1x1 piksela?"

Ulazi Ilija s novom frizurom.
Ilija: "Kako vam izgleda?"
Bego: "Grozno! Ivane, sreća što si slijep pa ne vidiš."

Bend silazi u prostoriju za vježbanje, a Bego još pije pivo i priča s Ivanom.
Nakon desetak minuta Ilija mu pošalje sms:
"?"
Bego mu odgovori:
"!"

Ilija i Brko

Toni i Bego

Brko: "Koji kurac je Stipe stavio ova zrcala. Samo jebu zvuk."
Bego: "To je da se Ilija može gledat."
Ilija: "Ja? A ko se gleda više od tebe? Kladim se da ti se diže kurac svaki put kad se pogledaš!"
Bego: "Meni? Kaže moja žena da dlaka ćud ne mijenja, a vuk... jebate, šta ono vuk radi?"

Toni: "Jebate koliko možeš srat!"
Bego: "I ne samo to. Na svaki tvoj odgovor mogu pronaći pitanje."

Bego: "Brko, oš pivo?"
Brko: "Ti si čovik s velikim K!"

Na svirci Brko iz torbe vadi neke držače i montira ih na stalke od mikrofona.
Bego: "Šta ti je to?"
Brko: "Držači za pivo."
Bego: "Ludilo! Odakle ti?"
Brko: "Iz Njemačke. E, pametan je švabo. Da ih nisi možda ti izmislio!"
Bego: "I da hoću, ne mogu. Izmislio sam padobran. On brani da mi išta padne na pamet."
Brko: "Pametno. Više ne razbijaš glavu pizdarijama."
Bego otpetljava kabel: "U kurac i kabeli. Da nemam padobran, sad bih izumio bežični kabel!"
Brko: "Kakav ti je to bežični kabel?"
Bego: "Izguliš žicu iz kabela i ostane ti samo izolacija. To je bežični kabel."
Brko: "Hahaha, to ti ničemu ne bi služilo."
Bego: "Jebiga, i ti sad tražiš dlaku u jajetu!"

Bego: "Hoho, ma vidi ti našeg Iliju! Je li mu ono neka učenica iz gitare na koljenima?"
Toni: "Glupane, ono mu je kćer!"
Bego: "Je li? Nema veze, slikat ću ga, pa nek on poslije ženi objašnjava."
Toni: "Stvarno si glup! Rekao sam ti da mu je to kćer."
Bego: "To što sam ja glup ne daje ti za pravo da budeš dosadan."
Toni: "Samo ti pokušavam objasniti..."
Bego: "Ako glupanu nešto pokušavaš objasniti, onda si gluplji od glupana."

Bego dolazi sa svirke umoran i gladan. Vadi iz frižidera bocu vina.
Žena: "Nisi ništa jeo! Za čim ćeš pit to vino?"
Bego: "Za stolom."

MALI PRILOZI KONGRUENCIJI HRVATSKOG JEZIKA

Gost u restoranu, obraća se konobaru: "Primate li Visa karticu?"
Konobar: "Jesmo".

Doktor: " I, kako vam je sada ruka, imate li i dalje bolove?"
Pacijentica: "Nismo".

(nastavit će se)

- 03.03.2008. - Objede doznači! (12) - Print! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.