Evo jedna bajka za dobro jutro.
Išli Mujo i Haso u lov. I ulove oni zlatnu gusku. Reče njima tada zlatna guska:
"Molim vas, pustite me. Ja sam zlatna guska. Ako me pustite, svakome ću snijeti po jedno čarobno jaje i kad to jaje razbijete, sve što u tom trenutku poželite, ostvarit će vam se."
Kažu njoj sumnjičavi Mujo i Haso:
"Kakva sad bolan zlatna guska? Čuli smo od Vajte za zlatnu ribicu, ali ne i za zlatnu gusku."
Na to će guska:
"S dužnim poštovanjem gospodo, zlatna ribica je mit, postoji samo u bajkama i vicevima o Muji i Hasi. Ali ja sam autentična zlatna guska i moje čarolije nikad nisu omanule."
I puste Mujo i Haso zlatnu gusku, a ona im snese svakome po jedno čarobno jaje.
Krenu potom Mujo i Haso svaki u svoju kolibu. A te jadne straćare izgubljene u bosanskim planinama, okružene bukvama i medvjedima, potleušice neugledne.
Gleda Mujo svoju kolibu i misli:
"Joj da mi je ova koliba ko oni dvorci iz filmova!"
I razbije jaje.
Odjednom, ispred njega dvorac. I to kakav dvorac! Raskošna palača od mramora s kipovima na pročelju, a oko nje fontane i vrtovi i staze popločane skupocjenim kamenom. I vrtlari njeguju cvijeće i živice. A sa strane tereni za tenis i golf, a tamo na drugoj strani garaže sa skupocijenim i rijetkim automobilima, sjaje, a šoferi ih glancaju.
Ulazi Mujo u svoju palaču, a tek unutra ima što vidjeti!
Visoki svodovi, raskošni lusteri, slike po zidovima, pod od mramora. U ogromnom kaminu pucketa vatra. Ispred kamina ogromna fotelja i medvjeđe krzno, a iznad ukrštene sablje i štit s ljiljanima, sa svake strane srednjovjekovni oklop, svuda uokolo svijećnjaci, ugodna atmosfera doma.
Dolazi batler i nosi svileni kućni ogrtač s izvezenim monogramom "M", pomaže Muji da ga navuče.
Mujo priđe biblioteci, izme jednu knjigu i pogleda: Shakespeare preveden na bosanski. Otvori je.
"Što je bolan ovo? Tubi il' ne tubi? Ovo bi moglo biti dobro." Uzme je i zavali se u naslonjač, te nasloni noge na medvjeđu glavu. Odmah mu priđe batler i na srebrnom pladnju nosi kubansku cigaru i stari konjak zagrijan na 37°C u kristalnoj čaši.
U to zazvoni zvono na vratima. Batler ode da vidi tko je i vrati se.
"Gospodine, jedan gospodin vas traži", reče batler.
"Odjebi ga", odgovori Mujo, "vidiš da sam zadubljen u lijepu književnost!"
Batler opet ode i vrati se.
"Gospodin na ulazu inzistira da vas vidi. Kaže da se zove Hasan i da ste zajedno sudjelovali u lovu na guske."
"Što bolan odmah ne kažeš da je Haso. Haso, uđi! Oćeš cigara, konjaka?"
Haso ulazi, trese se od uzbuđenja:
"Ajme meni, Mujo moj, nešto mi se strašno dogodilo."
"Što je bilo? Reci."
"Ma to se niti ne može riječima opisati, moraš to očima vidjeti!"
I krenu njih dvojica put Hasine kuće. A kad tamo potleušica ko i prije. A u njoj, oko nje, po cijeloj šumi, čak i na granama stabala, dokle god pogled seže... sami goli muškarci.
Mujo iskolači oči:
"Jebote Haso, što je ovo?"
"Ma idem ja prema kući", objašnjava mu Haso, "i mislim se što li da poželim, milijun kuraca mi treba...
i ispade mi iz ruku ono jaje!"
Post je objavljen 04.03.2008. u 10:57 sati.