Marketing
BEGIZMI 58.
CD LIVE na playback
Utorak, 18. ožujak. Luky, Leon, Nikola i Bego kreću za Zagreb na snimanje emisije CD LIVE.
Dan ranije bend ima radni dogovor.
Luky: "Obucite nešto crno, a ti Bego bez previše lubanja!"
Leon: "Zašto bez lubanja kad je ovo tužna pjesma?"
Bego: "Ako ne ponesem barem svoju lubanju, deformiraće mi se lice."
Ujutro rano Begu budi bubnjanje po prozorima. Krupa, komadi leda tuku po staklu.
Bego: "Ženo, cviće! Pobiće nam cviće!"
Žena i Bego užurbano evakuiraju cvijeće u kuću.
Bego: "Rane ti Isusove, pogledaj me na šta sličim! Da mi je znati koji kurac sam se jučer okupao!"
Žena: "Da budeš lijep."
Bego: "Nisam baš siguran da mi je to nešto puno pomoglo."
Žena: "A bogati, ideš danas na televiziju."
Bego: "Pa šta onda, neš' ti vrle ustanove. Osim toga prenose samo sliku i ton, a ne i smrad."
Žena: "Ne možeš me okolo sramotit! I kakav ti je to gušt smrdit?"
Bego: "To je moj revolt protiv trulog kapitalizma! Ti si mlada i ne znaš šta je bilo sedamdesetih. Bili smo mladi hippyji, nismo se kupali, a žene su imale neobrijane noge i pazuhe, dlakave pizde i nisu nosile grudnjake. Jebavao je ko je koga htio, jer nije bilo neizlječivih spolnih bolesti. Sve je bilo naturale. A onda nas je kapitalistički sustav pobijedio i od tada više nema slobode. Uveli su sidu i ropstvo. Evo, u Splitu ima 10000 studenata. Kad su oni učinili demonstracije? Jebu ih kako stignu, a oni šute i pokušavaju se uklopit u sustav koji ih jebe."
Žena: "Ne ušutiš li i ti, tako ću te prebit da će te tri sata šminkati na televiziji. Brzo se oblači!"
Bego: "Dobro, dobro..." (sebi u bradu) "...ti prokapitalistički mirišljavi eksploatirani elementu..."
Žena: "Šta si rekao?"
Bego: "Ništa, ništa! Stenjem, boli me kičma."
Luky i Bego se nalaze kod Lukyjeve Mazde. Prednja strana je malo oštećena i nedostaje tablica.
Bego: "Dobra ti je ova mazga. Samo nemaš prednju tablicu."
Luky: "Znam. Nema problema, imam potvrdu od policije da je nemam."
Bego: "Šta će ti potvrda da je nemaš, kad se s kilometra vidi da je nemaš?"
Luky: "Ma pogledaj koje ludo vrime! I baš danas moramo ić' u Zagreb snimat."
Bego: "A kad si mi javio da je snimanje odgođeno, ja se ponadao da je to ovo danas."
Luky: "Glupane, javio sam ti da je odgođeno snimanje u nedjelju. Lipo sam ti napisa datum!"
Bego: "A kako ti očekuješ da ću ja znati koji je danas datum, kad se svaki dan mijenja?"
Bego: "Ovakav depresivan dan zaslužuje i adekvatnu glazbu. Imaš li šta tugaljivo?"
Luky pusti Leonarda Cohena.
Luky: "Je li ti ovo dovoljno tužno?"
Bego: "Je, ajme užasa! Pojačaj malo."
Luky: "Uh, baš je lipo depresivno."
Bego: "Kako to da se ovaj lik još nije ubio, a pola njegovih slušatelja je?"
Luky: "Možda želi smanjit tiražu."
Bego: "Biće ga ubio porez."
Luky: "A zašto ova baba hoda posred ceste?"
Bego: "Vidiš da je luda u glavu."
Luky: "Šta? Ima krizu identiteta pa misli da je auto?"
Ekipa izlazi na autoput kod Prgometa.
Leon: "Tri su grube muške igre: nogomet, rukomet i Prgomet. Prgomet je najprgavija."
U Lici napadalo snijega ko u priči od Mate Lovraka.
Lijevo: pogled na autoput Split-Zagreb preko praščeve guzice
Desno: senzacionalna amaterska fotografija za koju su stručnjaci na kraju ipak utvrdili da nije snimka Yetija, nego Lukyja
Bego: "Tko kaže da smo siromašna zemlja! Pogledaj koliko je šlaga na cesti."
Leon: "Ma je li ovo treći misec?"
Luky: "E, ovo su zadnji trzaji zime."
Leon: "Zadnji trzaji? Ovako nije bilo ni kad je zima bila najžešća."
Luky: "Ti znaš za poslovicu da je noć najmračnija pred zoru?"
Bego: "Noć je najmračniji dio ljudske povijesti."
Na pola puta ekipa staje na grah s kobasicama. Bego naručuje pivo, a svi ostali zeleni čaj.
Bego: "Šta ste komplicirani! Stavi kesicu u vodu, stavi šećer, stavi limun, miješaj..."
Leon: "To je ritual. Kinezi miješaju čaj već tri tisuće godina."
Bego: "Toliko dugo ga miješaju? A kad ga misle popit?"
Leon: "Nikola, stavio si kesicu u prevruću vodu."
Luky: "Kad staviš zeleni čaj u vodu topliju od 60 stupnjeva Celzija, neke druge tvari se otapaju."
Leon: "I ne smiješ ga držati više od dvije minute. Promijeni se ukus."
Luky: "A o ukusima nećemo raspravljati."
Bego: "Blaženo pivo! Jednostavno piće za glupane."
Kad su krenuli i Bego je krenuo s prđenjem.
Leon: "Jebate smrada! Kako nam možeš prdit u autu!"
Bego: "A kako vi možete ne prdit poslije fažola? Osim toga, to je zdravo."
Luky: "Po čemu je zdravo to što si nas pogušio?"
Bego: "Osjećaš li kako smrdi? To su sve otrovi. E, oni su bili u meni, a sada su vani i više nisu u meni. Dakle, sad sam pročišćen."
Luky: "I sad smo mi u otrovima."
Bego: "Šta se bunite? Pa i ja sam s vama. Dijelimo istu sudbinu."
Begu zove žena na mobitel da vidi je li sve u redu.
Luky: "Zašto nisi tako umiljat i kad s nama razgovaraš?"
Bego: "Zato što su mi seks i hrana dvije najvažnije stvari u životu."
Luky: "I kad shvatiš da nas ne možeš ni jebat ni pojest, lagano ti idemo na kurac?"
Bego: "Tako je."
Luky: "Jebate šta proklizava, ovo se ne može vozit."
Leon: "Eno ralica, vozi iza nje!"
Bego: "Bolje ralica nego sralica. Sad bi vozili kroz govna."
Leon: "A da stanemo ispred nje da nas gura? Uštedili bi gorivo."
Luky: "Kako bi se onda zvala?"
Leon: "Gu-ralica."
Lukyju razgovara na mobitel: "Je, stižemo... na putu smo, ali malo kasnimo zbog snijega... Šta? Mi dalmatinci komplicirani? A šta te vi kontinentalci? Pogledajte kakvo vam je vrijeme!"
Na televiziji Bego odmah trče na šank.
Bego: "Pivo, molim vas, brzo jedno pivo ako Boga znate!"
Šankerica: "Ne držimo alkohol."
Bego: "Molim!!! Šta ću onda pit?"
Šankerica: "Hoćete li sok?"
Bego: "Zaboga, to je zdravo! Dajte mi bilo kakav toksin. Dajte mi kavu."
Lijevo: Jakša Krigletić, Nenad Bego, Leon pl.Jurić i frižideri puni uzaludnog soka
Desno: evo što Zagreb radi od dalmatinca: Dragan Lukić Luky i sok, ali ne od grožđa
Bego: "Eto vam vaša Unija. Zadnji put kad sam bio ovdje bilo je piva ko u priči, a slijedeći put kad dođem, ovdje se neće smjeti ni pušiti!"
Jakša: "U Sloveniji je već sranje s pušenjem. Svirao sam po nekim disko klubovima. Zaboga, ti klubovi mirišu!"
Bego: "Sranje! Još će i jazz klubovi počet mirisat. Baš sam ženi jutros pričao o tome. Miris, to ti je kapitalistički smrad."
Leon: "Šta se vrtiš bez veze?"
Bego: "Piša mi se."
Leon: "Eno ti tamo WC."
Bego: "Žao mi se popišat, istočiću pivo."
Leon: "Popišaj se u čašu."
U garderobi.
Luky: "Znaš šta je zanimljivo? U Zagrebu se sve grije osim ove garderobe."
Nikola: "Nema ni ogledala."
Bego: "Šta će ti ogledalo? Samo ćeš upast u depresiju. Šta misliš, kako izgledaš nakon šest sati puta?"
Leon: "I bolje da izgledamo u kurcu, tužna je pjesma."
Bego: "Jebem ti takvu tužnu pjesmu od koje sam postao trijezan!"
Bego: "Ljudi, izvrsno smo svirali."
Leon: "Naravno kad je bio play-back."
Bego: "Stvarno?"
Nakon snimanja, uslijedio je susret s Filom.
Bego: "Šta je purgeru ošišani, dobar ti je friz."
Leon: "To je antifriz."
Lijevo: Darko Aljinović File: susret s Begom nakon dugo vremena
Desno: Bego, Leon i Nikola Vidović Mićo na kolodvoru pred povratak kući
Bego: "I, kako ti je u zagrebnom životu?"
File: "Dobro. Kupio sam novi auto."
Bego: "Koji?"
File: "Opel Omegu karavan."
Leon: "Jebate, to nije auto, to je brod!"
File: "Čujte dečki, možete parkirati svoj auto u moj da uštedite za parking."
File: "Bego, ostani kod mene spavat, napravio sam toč, sutra ćemo se nažderat, pa ćemo put Splita."
Bego: "Hvala ti File, meni je hladnoće i snijega dosta. Ako ostanem, dok se nađem sa svima s kojima bi se htio vidjeti, ostat ću mjesec dana, a imam ugovorenih poslova. Sad me čeka neponovljivo iskustvo."
File: "Kakvo?"
Bego: "Ta-daaa... putovanje drevnom mitskom Hrvatskom Željeznicom."
Na preonu Bego bulji u vlak.
Leon: "Šta gledaš?"
Bego: "Ako je ovo v-lak, kakav li je v-težak?"
Leon: "Daj, nemoj me sramotiti, ponašaš se kao da nikad nisi vidio vlak."
Bego: "Navozao sam se snjim, ali davno. Zadnji put prije petnaestak godina. I ničeg se ne sjećam osim vagon-restorana."
Leon: "Nema više vagon-restorana. Vidiš da cijela kompozicija ima četiri vagona."
Bego: "Vidiš, ako više nema vagon-restorana, a to je jedino čega se od vlaka sjećam, znači da je cijeli vlak za mene jedno novo iskustvo."
Lijevo: zbogom sniježe, nadam se da se još dugo nećemo vidjeti
Desno: Leon udobno razbaškaren u prekrasnom superluksuznom 2. razredu
Bego: "Znaš li onaj vic kad je mali Ivica krenuo prvi dan u školu?"
Leon: "E?"
Bego: "I pita ga tata kako je bilo, a on odgovori, sramota, prvi razred a sve klupe drvene."
Leon: "Ako ćeš cijelu noć pričat viceve, nađi neke s kraćom bradom."
Bego: "Ok. Što je to: na jednu rupu uđeš, a na dvije izađeš, i kad si izišao, tek onda si unutra?"
Leon: "Jebate bolesti! Nemam pojma."
Bego: "Hlače!"
Bego gleda kroz prozor: "Josip Dol."
Leon: "Josip Dol Tito."
Leon: "Ludilo su mi ove male stanice."
Bego: "Aha, oduvijek sam maštao o tome da postanem načelnik jedne od manjih željezničkih postaja u Austro-Ugarskoj. Tko zna, možda kad narastem..."
Bego: "Dobro su sredili ovu prugu. Prije, kad bi putovao vlakom čuo bi škraga-denge-lega-parate... škraga-denge-lega-parate... škraga-denge-lega-parate..."
Leon: "A ne rapa-škraga-ždenge-tong... rapa-škraga-ždenge-tong... rapa-škraga-ždenge-tong...?"
Bego: "Šta ja znam... meni je zvučalo više na štaga-ranga-tenge-žbon."
Leon: "Jebiga, sad se ništa ne čuje."
Bego (sklopi ruke i gleda u nebo): "O Bože moj, zar nikada neću saznati što sam onda čuo?"
Lijevo: tajnoviti znak na vratima vagona
Desno: bogme, ovdje kamena ne manjka
Bego: "Vidi Leone, šta znači ovaj znak?"
Leon: "Da ne smiješ iskakati iz vlaka."
Bego: "A šta ako sam James Bond na tajnom zadatku i baš moram iskočiti?"
Leon: "Nije ti danas lako biti James Bond."
Bego: "Ipak mislim da ovaj znak znači da je zabranjeno ispasti iz vlaka na leđa."
Leon: "Znači, možeš lastu, možeš na prsi..."
Bego: "Samo ne na leđa!"
Bego: "Možda su znak na vlak postavili drevni narodi."
Leon: "Ili vanzemaljci."
Bego: "Odmah se vidi da je to postavila superiorna inteligencija."
Vlak se približava Kaštelima. Leon zadovoljno promatra brda koja je sva propješačio.
Leon: "Pogledaj ove stijene. To je rock!"
Bego: "A kad je odron, onda je rock'n'roll."
Bego: "Veseli me da ću doći rano u Split."
Leon: "Zašto?"
Bego: "To mi je mistično iskustvo. Vidim isti grad sa potpuno drugim stanovništvom. U moje vrijeme oni ne postoje. Dok ja živim oni spavaju, a dok ja spavam oni žive. Da nisam putovao vlakom, nikad ih u životu ne bih sreo."
Lijevo: zora nad Kaštelima
Desno: Riva rano ujutro
Bego tegli gitaru i ostalu prtljagu preko Rive i brontula sebi u bradu.
Bego: "Splite moj dragi! Jebeš ti velegrad, nema do mog velesela! A vidi klime! Ko da nije isti kontinent. A vidi ljudi! Gdje ćeš takvih budala po Zagrebu nać? Sve šta valja od ljudi išlo je gore. A i koji će nam kurac ovdje, takvi bi samo nešto radili. O, blaženi moj Split!"
OVO NAŠE SUNCE, OVO NAŠE MORE, OVE NAŠE DUGOVE... MA TKO TO MOŽE PLATIT!
(nastavit će se)
Post je objavljen 19.03.2008. u 13:22 sati.