Slika 1: na šalteru elektrodistributera
Bego: "Dobar dan. Poslali ste mi ovu opomenu za neplaćenu ratu struje, te uz to i račun za opomenu i kamate na neplaćeni iznos."
Službenica: "Dobro. Želite li to platiti?"
Bego: "Nije mi ni na kraj pameti. Smanjio sam potrošnju struje i sad plaćam više nego što realno trošim. Želim da mi smanjite ratu struje."
Službenica: "To vam mogu napraviti samo kad podmirite sva dugovanja."
Bego: "Ali ja dugovanja nemam, jer nisam potrošio ovo što mi vi želite naplatiti."
Službenica: "Žao mi je, ali takva su pravila."
Bego: "Ma vidi kurca i na njemu zvonce! Takva su pravila? Prošle godine ste mi isto naplaćivali preveliku ratu struje i na kraju godine obračunali da sam preplatio. I onda ste me pitali želim li da mi novac vratite ili da mi to uđe u obračun za slijedeću godinu. Koliku ste vi meni kamatu platili dok je moj novac bio u vas?"
Službenica: "Gospodine, mi nismo banka."
Bego: "E, pa nisam ni ja banka! Dok sam ja vama dužan, onda plaćam kamatu, a kad ste vi meni, onda vi meni ne plaćate. Znate kad ću vam platiti ovu kamatu? Nikad!"
Službenica: "Nije moje da to riješavam. Žao mi je."
Slika 2: na šalteru banke
Bego: "Htio bih da mi poništite karticu žiroračuna."
Službenica: "Želite zatvoriti račun?"
Bego: "Ne. Samo ne želim karticu. Želim svoj stari kartončić s brojem kakav sam imao prije desetak godina."
Službenica: "To više ne postoji. Sada radimo s karticama. Osim toga kako ćete dizati novac s bankomata?"
Bego: "Ne želim dizati novac s bankomata. On ne izdaje iznose manje od 100kn. Ja želim doći na šalter i, ako mi se prohtije, podići 27 kuna i 39 lipa."
Službenica: "To možete i s karticom."
Bego: "Da, ali korištenje ove kartice vi meni naplaćujete 5kn mjesečno."
Službenica: "Toliko košta usluga korištenja kartice."
Bego: "Ali ja tu uslugu ne želim. Recimo da mi je račun na nuli, a deset godina mi ništa na njega ne legne, odjednom ću ja vama biti dužan 600 kuna plus kamata, što će po vama sigurno iznositi nekoliko tisuća kuna. Ja te novce vama ne želim dati, to je porez na budale. Ne želim karticu!"
Službenica: "Mogu vam jedino ugasiti račun."
Bego: "Pa dobro, jesi li ti glupa ili ja govorim kineski? Želim svoj račun, oduvijek ga imam u ovoj banci, ali ne želim ovu jebenu karticu i da mi skidate 5kn svaki mjesec. Želim da bude kako je bilo kad sam račun otvorio."
Službenica: "Ne mogu vam pomoći. Žao mi je."
Slika 3: na poreznoj upravi
Službenica (gleda u kompjuter): "Ne možete dobiti povrat poreza na ugradnju klima uređaja. Kuća nije na vaše ime. Uopće nema vlasnika."
Bego: "Ma vidi kako ste došli do tog podatka u manje od sekunde, a da mi zatreba takva potvrda trebalo bi vam dvadeset godina da mi na kraju kažete da mi je ne možete izdati zbog toga i toga."
Službenica: "Gospodine, nemam cijeli dan vremena da se ovdje raspravljam s vama."
Bego: "Da, a ja imam beskonačno vremena trčati okolo i rješavati probleme koje mi vi napravite. Kuću ne mogu zavesti na svoje ime jer su gospoda u katastru zagubili dokument kojeg ja imam fotokopiju, ali fotokopija ne važi. Novi original se ne može napraviti jer je osoba koja je dokument potpisala umrla, kao i advokat koji je vodio predmet. Sada sam na sudu i tužim mrtvace da bih rasprtljao sranje u koje me administracija uvalila i tko zna kad će se to riješiti."
Službenica: "To nije moj problem, vama papiri nisu u redu. Žao mi je."
Slika 4: na šalteru u ambulanti
Bego: "Alo, ima li koga? Slabo će radit ova konoba kad nikoga nema na šanku!"
Dolazi službenica: "Polako gospodine. Kakva nervoza? Imamo posla preko glave. Što vam treba?"
Bego: "Eliksir besmrtnosti."
Službenica: "Molim?"
Bego: "Želim doživjeti da predignem svoje nalaze!"
Slika 5: kod kuće
Žena: "Jesi li danas što obavio?"
Bego: "Ništa."
Žena: "Nisi platio račune?"
Bego: "Nisam platio ništa što nisam potrošio. Moj moral mi to ne dozvoljava."
Žena: "Pa ti si skroz retardiran! Ne možeš platiti ni običan račun, a da to odmah ne postane neriješivi problem."
Bego: "Ja retardiran? Samo zato što me zanima tko koga ovdje jebe? Ja službenike na šalterima, oni mene, ili država sve nas?"
Žena: "Samo sam te poslala da platiš račune, idiote! Ne da zajebaješ ljude."
Bego: "Ti od mene očekuje riješenje kvadrature kruga! Kojim novcima da platim račune? Oboje radimo ko magarci, a prihodi su nam manji od rashoda. Ako ću riješavati neriješive probleme, imam puno pametnije neriješive probleme koje trebam riješavati."
Žena: "Na primjer?"
Bego: "Na primjer, problem besmrtnosti."
Žena: "Pa ti si taj koji govori da je duša vječna."
Bego: "Da, ali sam odjednom poželio i tjelesnu besmrtnost."
Žena: "A da ti malo posjetiš psihijatra, a?"
Bego: "Zašto? Kad ti želiš poplaćati račune novcima koje nemamo, a što je nemoguće, onda si ti normalna. A kad ja poželim biti besmrtan, što je također nemoguće, onda sam ja lud!"
Žena: "A što ćeš! Svi ljudi umiru. A račune treba platiti. Takav je svijet i takav je sustav. Nisam ja to izmislila."
Bego: "Taj sustav ne jebe mene, e pa ni ja ne jebem njega! Ne želim ništa raditi kao i svi drugi ljudi, uključujući i to da apriori odbijam umrijeti."
Žena: "I što će ti ta tjelesna besmrtnost?"
Bego: "Da nadživim sve ove kretene koji me jebu, da nadživim cijelu ljudsku civilizaciju, cijelu ljudsku vrstu i da im se svima dobro naserem po grobovima!"
Žena: "I za milijardu godina će cijeli svijet biti u tvojim govnima?"
Bego: "Bogami, biće govana do neba! I onda ću reći Bogu: evo ti Bože moje kreacije! Jest zasrana, al smrdi manje od Tvoje, jebem li Te nesposobna!"
Žena: "I što ćeš jesti kad sve budu samo govna?"
Bego: "Jesti ću govna! Ali ću barem jesti svoja govna!"
(nastavit će se)
Post je objavljen 06.03.2008. u 11:28 sati.