LISTIĆ ŽUT
Zadnjih dana jesen je nezaobilazna tema.
Gdje god krenem dočeka me nešto jesensko.
Tekstovi, stihovi, fotografije,hrana, glazba, vrtovi, tuge i radosti,.. jesenske.....
Pokušala sam ne ulaziti u te jesenske teme (ne volim se ponavljati), i izdržala sam neko vrijeme.
Čak punih 13 dana!
A onda odeš na jedan nedjeljni izlet preko Klisa, Muća, Drniša, Knina...pa još i dalje ...i tamo negdje gdje izviru rijeke, uroniš u jesen,.... mlađahnu,svježu,izvorsku...
Tema je neizbježna, a šta vam ja mogu.
Sjetih se tada jedne pjesmice iz prvih vrtićkih dana našeg Prvijenca.
Bilo je to daaavno....uf? ...prije 15 godina! UFUF!?!?
Potražila sam dnevnik i srećom zapisala sam tu pjesmicu kao i popratnu koreografiju pokreta tijela i ruku.
Bila je to prava mala predstava, a pjesmica je išla ovako,
doslovno po Lukinoj izvedbi:
"Odletjele ptice na jug,
(ručice iznad glave, mašu)
mahao im listić žut.
Odjednom mahat stao
(ručice stanu i polako se spuštaju)
i na mokru zemlju pao."
(čučanj i dlanovima dotaknuti pod)
Bila je to njegova prva pjesmica iz vrtića koju nam je predstavio.
Tata i mama su bili jaaaaako ponosni na svog prvijenca!
U potrazi za sličicama kojima bi upotpunila ovu pjesmicu, nisam našla ptičice koje su odletjele na jug (naravno, kako ću ih naći kad su odletjele?), zato sam pronašla:
Napuštenu kućicu na adresi Ulica jele BB
Listića se našlo malo više, što žutih, što crvenih, što šarenih...
Odaberite svoj listić, zapjevajte pjesmicu....i ne zaboravite mahnuti ptičicama.
"Brrrrr, hladna zemlja!"
"Ne brini mama, mogu ja sam!"
Vatrica se gasi vodicom
"Smiljaniću, Smiljaniću, pokislo ti perje!"
"Kud ploviš lađice? -
Rijekom života,od izvora prema ušću...
"Tko putuje? -
Moj odraz i ja."
|