gustirna

JOŠ JEDAN SNJEŽNI DAN

Prije nego nastavimo šetnju ledeno-snježnim krajolikom pogledajte kako su izgledale Plitvice prije točno godinu dana, 21.01.2008. u mom postu PUNI KRUG

Za početak mrva topline


Pogled iz hotelske sobe obećavao je lijep i sunčan dan.
Nakon doručka bilo je jasno da se ovog dana po jutru dan ne poznaje.
Zasivilo, zatmurilo, ali srećom ne pada ništa.
Ipak će bit dobar dan za zimsku šetnju po jezerima.
Prvo na redu i najveće jezero Kozjak.
Šteta šta nismo imali sanjke, taman bi lipo klizli nizbrdo do pristaništa.



Poznato je da brodovi vole mirovati u bocama, a manje poznato da im je sasvim lijepo drijemati u ovom ledu.



Sjetim se prošlogodišnje plovidbe odavde -doande i kako smo učas došli na drugu obalu odakle počinje šetnica prema Gornjim jezerima i poznatim slapovima Veliki i Mali Prštavac.
Na prvi pogled pomisliš da bi mogao prijeći preko leda, no ipak je zabranjeno kupanje u jezeru.



Morali smo krenuti na dug put snježnom cestom.
Ne događa se ništa značajno. Pomalo čak i dosadno.
Ponekad se otvori malo plavog neba i sunce nam obasja šumski put.
Danas je malo toplije i primjećujemo kako je manje snijega i leda po granama jela i bukvi.



Napokon nalazimo puteljak koji vodi prema jezeru Galovac.
Živnuli smo, čujemo huk prštećih slapova i nakon jedne okuke naletimo na kaskadne slapiće.
Potok živahno poskakuje, voda je zbacila ledene okove, žureći na spoj sa jezerom.
Ovdje sam napokon isprobala tu famoznu tehniku duge ekspozicije kad se slapovi pretvaraju u svilenu vilinsku kosu . Kažu da treba mirna ruka, stativ poželjan. Valjda je moglo i bolje....



...ali to i nije tako važno, jer sasvim sam zadovoljna i kad je na slici voda baš onakva kakva je. Bez šminke i pomodnih detalja.
Potpuno slobodna, prirodna i jednostavna.



Staze su puste, osjeća se duh divljine u ovom dijelu Plitvica.
Krajolikom dominira ponosita vita jela.



Nakon zvučne kulise bučnih slapova, podiže se zavjesa
i otkriva nam se zamrznuta scenografija ove ledene pozornice



I njeni glavni akteri





Razigrane krinoline can-can plesačica



Ili monolog dame u suknji do poda



Ipak, prvu nagradu za najbolju sporednu ulogu dobila je
ova Djevojka u kimonu koja prilazi slapu s vrčem u ruci.
Zapravo nazvala sam je "Ledena gejša", jer to je bila prva pomisao kad sam je ugledala.



Na odlasku pozdravlja nas ovaj nježni sramežljivi pupoljak



Na prošlogodišnjem izletu slikala sam rascvali cvijet ove šumske biljke čije ime tada nisam znala. Blogerica bešpeljica otkrila mi je njegovo ime - KUKURIJEK (još ga zovu i Božićna snježnica)
I zaista kao da svojim cvjetanjem kukuriče i budi uspavanu prirodu oko sebe.

Dodajem sliku rascvalog kukurijeka od prije godinu dana.
Možda nam proljeće prije zakuca na vrata?