Nakon Silvestrova i pune "Cepteruše" krčkanih sarmi
Nakon vatrice i dima sa komina
Nakon novogodišnje senzacije koja spada u one lipe stvari ča van ih ne smin reč, ni po cijenu života!
Nakon vesele večeri u kojoj su ruke bile najrječitije
Prepuštam vam da sami složite riječi koje bi pratile ove pokrete ruku.
Nakon vatrometa pisme i smija
Vratili smo se jučer malo u Kaštila, prošetali uz more, svratili do praznih i uspavanih kuća, pokupili prazne i čiste sude, ostavili novogodišnje slike, zaželili laku noć umornim rođacima i vratili se doma.
Noć je bila tiha, mirna, pusta....
taman za zapivat
"Puste su kale, svi gredu rano spat
niko vrimena nima ni pismu zakantat..."
Pa zakantajmo skupa sa klapon "Šibenik"
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/