gustirna

srijeda, 05.11.2008.

BAUŠTEL BLUES

When Youre Down - John Lee Hooker and Albert King

Finili su Mare bali, triba štogod i radit!

Umreženi žicom...
Image and video hosting by TinyPic

Okupani znojem...
Image and video hosting by TinyPic

Sa skele se vidi Šolta...
Image and video hosting by TinyPic

Zovi, samo zovi...
Image and video hosting by TinyPic

Svi će sokolovi....
Image and video hosting by TinyPic

Skalinada, skalinada, ....tu se penje...
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Tu se pada...
Image and video hosting by TinyPic


Jedna ruka nosi, druga se zanosi...
Image and video hosting by TinyPic

Jedan pere, drugi se dere...
Image and video hosting by TinyPic

Treći radi, ne boji se gladi...
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Još malo, pa gotovo...
Image and video hosting by TinyPic

E, sad smo na konju!
Image and video hosting by TinyPic

Umorilo me ovo, pucaju leđa, ramena ... a samo gledan, sniman
i vami reportiran. thumbup
-------------------------------------------------------------------------------------------------

DODATAK - 05.11.08./ sati 23.30

PROŠIRENI POGLED NA BAUŠTEL


Post "Bauštel blues" sam zamislila kao slikoviti prikaz rada na jednom gradilištu, prikaz ljudi-građevinskih radnika, koji su mi privukli pažnju, neki radom, a neki i neradom. U svakom slučaju, rad na ovakvim gradilištima nije lak, pogotovo kad se radi po ljetnim vrućinama, i po svim vremenskim uvjetima. Susjedstvo u kojem živim primorano je na suživot sa ovim gradilištem i niko nema izbora. Radnici rade svoj posao, građani žive svoje živote u svojim kućama, stanovima, guta se prašina, trpi se buka, podnose se promjene kojima se prilagođavamo, sviđalo se to nama ili ne.

Image and video hosting by TinyPic

Svi prizori na gradilištu svakodnevni su pogled nakon podizanje roletna moje sobe. Fotografsko dokumentiranje nametnulo se samo po sebi.
Pored sve buke, prašine i nereda, postalo je zanimljivo promatrati kako se radi i napreduje na gradilištu hotela "Marjan" u Splitu.

Image and video hosting by TinyPic

Radi se u dvi smjene, tako da je doživljaj potpun, od jutra do mraka.
Skoro pa u skladu nekadašnje parole: "Nema odmora dok traje obnova!"

Image and video hosting by TinyPic
- 01:10 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi