Finili su Mare bali, triba štogod i radit!
Umreženi žicom...
Okupani znojem...
Sa skele se vidi Šolta...
Zovi, samo zovi...
Svi će sokolovi....
Skalinada, skalinada, ....tu se penje...
Tu se pada...
Jedna ruka nosi, druga se zanosi...
Jedan pere, drugi se dere...
Treći radi, ne boji se gladi...
Još malo, pa gotovo...
E, sad smo na konju!
Umorilo me ovo, pucaju leđa, ramena ... a samo gledan, sniman
i vami reportiran.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
DODATAK - 05.11.08./ sati 23.30
PROŠIRENI POGLED NA BAUŠTEL
Post "Bauštel blues" sam zamislila kao slikoviti prikaz rada na jednom gradilištu, prikaz ljudi-građevinskih radnika, koji su mi privukli pažnju, neki radom, a neki i neradom. U svakom slučaju, rad na ovakvim gradilištima nije lak, pogotovo kad se radi po ljetnim vrućinama, i po svim vremenskim uvjetima. Susjedstvo u kojem živim primorano je na suživot sa ovim gradilištem i niko nema izbora. Radnici rade svoj posao, građani žive svoje živote u svojim kućama, stanovima, guta se prašina, trpi se buka, podnose se promjene kojima se prilagođavamo, sviđalo se to nama ili ne.
Svi prizori na gradilištu svakodnevni su pogled nakon podizanje roletna moje sobe. Fotografsko dokumentiranje nametnulo se samo po sebi.
Pored sve buke, prašine i nereda, postalo je zanimljivo promatrati kako se radi i napreduje na gradilištu hotela "Marjan" u Splitu.
Radi se u dvi smjene, tako da je doživljaj potpun, od jutra do mraka.
Skoro pa u skladu nekadašnje parole: "Nema odmora dok traje obnova!"
Post je objavljen 05.11.2008. u 01:10 sati.