gustirna

JUKE CVATU

Svi znaju da u lipnju lipe cvatu, pa i pjesmom opjevane.
Znate li da u lipnju cvatu i juke, neopjevane?
Znate li da juke cvatu i u rujnu, i listopadu?
Da li znate što je to juka?
Pretpostavljam da znate, ali možda ima nekih stvari o jukama koje možda niste znali? Sigurna sam da ima.
Naprimjer, ja cijeli svoj život gledam juke s prozora moje spavače sobe,
a tek danas saznajem neke vrijedne podatke o njima o kojima pojma nisam imala.
U djetinjstvu i mladosti, čim bi u lipnju širom otvorila grilje od naše dječje sobe, pozdravila bi prvo crvene trešnjice koje mi se smiješe sa grane, a preko njih bacila bi pogled na bijele slapove jukina cvata u našem cvjetnjaku.



I danas, kad podignem roletne sa balkonskih vrata naše spavače sobe, ugledam opet tu prekrasnu piramidu zvonastih cvjetova, kako se ponosno uzdiže u susjedovom vrtu i svojom ljepotom prkosi sivom betonu. Dok gutam prašinu građevinskih radova na hotelu Marjan, odmorim oči i dušu na jukinom cvatu.



Pa vozeći se glavnim gradskim prometnicama, među splitskim neboderima i šarenilom reklama, opet ugledam njih:





Pa kad sve to ostavim i odem na Vis, sjednem ispred kuće i odmaram pogled na njima. Razmišljajući što posaditi na Visu, prva ideja bila mi je juka. Bodljavih sabljastih listova, neprivlačna skoro cijele godine, ali u lipnju...ili u rujnu....kad procvate....klanjam joj se kao što su joj se i Indijanci klanjali stoljećima prije mene.





Juka ili Yucca, endemski raste u SAD, Meksiku, te na Karipskim otocima.
Podsjeća na palmu, ali nije palma. Jedino zajedničko s palmama je to što se i jukama podrezuju donji listovi i tako raste drvenasta stabljika biljke. Ta stabljika ponekad poprima neobične vijugave oblike pa se slobodno može reći da rastući stvara unikatnu vrtnu skulpturu.
Pripada porodici Liliaceae - ljiljana, a neki je svrstavaju i u porodicu Agavaceae. Mislim da može biti i tamo i amo. Jer cvijet joj je tipični ljiljan, a listovi podsjećaju na agavine listove po svojim šiljcima.





Postoji više vrsta juka, a ova koju vam prikazujem na slikama pripada vrsti
Yucca filamentosa
U engleskom jeziku naziva se Adam's Needle - Adamova igla.

Jadan li je ovaj pužić ako ga dohvati jedna od Adamovih iglica:


Indijanci juku smatraju najljepšom pustinjskom biljkom i već stoljećima je štuju. Zbog njene velike iscjeliteljske moći nazivaju je "drvom života".
Indijanci su stabljiku i gomolje juke sušili, mljeli u brašno i pekli kolače.
Dok je Mornar moj navigava po Venezueli prošle godine, vidija je kako se prodaju gomolji juke na pijaci i od domorodaca saznao da je to njihov važni prehrambeni artikal. A mi se mislimo šta ćemo sa onim pustim gomoljima šta nam izviru iz zemlje podno stabljike juke.



Osim za prehranu, Indijanci su cijedili sok iz jukinog korijena i pripravljali sapun za tijelo. Koristili su je u ljekovite svrhe, za poboljšanje zgrušavanja krvi kod ranjavanja, za reumatske i kožne bolesti, liječenje čireva, bubuljica, za upale, te kao sredstvo za jačanje i poboljšanje imuniteta.
Njeno najbitnije djelovanje je detoksikacija organizma. Njeni pripravci su posebno djelotvorni kod crijevnih bolesti, naročito kod problema s debelim crijevom.
O ljekovitosti juke i pripravcima koji se danas proizvode i u farmaceutskoj industriji možete saznati još više na ovoj stranici



"Ova biljka izuzetnih ljekovitih svojstava poboljšava duhovno-tjelesnu ravnotežu, osigurava bolje opće stanje organizma, s obzirom da pojačava imunitet od raznih infekcija i bolesti.
Nakon tretmana jukom od nekoliko tjedana, organizam se jednostavno preporodi i pomladi."

Imam eliksir života u vrtu, i svugdje gdje se krećem, a pojma nisam imala o tome. U potrazi za šturim podacima na internetu o biljci koju volim cijeli svoj život, pronalazim ljekovito blago. Pronalazim lijek i za neke svoje tegobe, a možda i nekome od vas dobro dođe.
Ako ništa drugo, liječi dušu sam pogled na nježna zvonca Yucce filamentose




U našem sušnom otočkom vrtu, juka odolijeva svim vremenskim prilikama,
Ostavljamo je da se sama snalazi, a ona šuruje sa suncem, sa sušnom zemljom, sakupi jesensku i zimsku vlagu i obdari nas prekrasnim cvjetovima, bilo na proljeće, ili na jesen.
Sadeći ih prije 7 godina nisam bila svjesna njihovog značaja, njihove ljekovitosti, tada je moja jedina emocija bila ljubav, te želja da juke opet cvatu pod mojim prozorom.