Kako zaustavtiti vrijeme u dolini suza???



Emanuel: On je moj Bog



Pozdrav svim blogerima, posebno onima koji su već nekoliko
puta svratili i vidjeli da nema na mom blogu ništa novo. Hm
vrijeme leti i vikendi dolaze i prolaze...puno se toga dogodilo
od Međjugorja i dobrog i lošeg..peta godina faksa, novi stan,
nove obveze..no unatoč svemu tome vrijeme leti i to je ono
što me tako često začudi..kako sve, ali baš sve brzo prolazi
i koliko god nastojali uživat u svakom trenutku nemoguće je
da mi poslije ne bude žao jer idemo dalje..vjerojatno se
ti osjećaji još više intenziviraju kada se nalazimo na kraju
jednog razdoblja života i neizvjesno je što će dalje biti..
znam da Bog sve ima u svojoj ruci, no voljela bih jednostavno
zauzdati vrijeme..nek stane i čeka da se nauživam ljudi, prostora,
knjiga, serija..ali nemoguće jer nitko ne pita što želimo a najmanje
vrijeme..nazire se sjeta i tuga, no to je možda samo zbog magle..
a ne želim ni pomisliti da je Božić skoro na vratima unatoč svim
božićnim radostima...kako zaustaviti vrijeme u dolini suza?


16.11.2008. u 12:07 | K | 2 | P | # | ^


SLIKE GOVORE VIŠE OD RIJEČI


Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al' po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.

Ps 19,4-5


Dobrodošlicu na Mladifest 2008.


Došli smo Ti Majko draga sa svih strana ove zemlje


Sa svih kontinenata i svih boja kože, različitih jezika naroda i kultura ali ujedinjeni u molitvi


30 000 ljudi, puno mladih i nešto mladih u srcu


Predvođeni onima koji su život posvetili


I sada u radosti pjevaju i plešu Gospodinu, a mi ih svi pratimo s osmjehom na licima


I ponekad se svi zajedno možda malo djetinjasto ponašamo, pa ipak smo mi djeca Božja he he


Mnoštvo iz 60 zemalja svijeta na istom mjestu u isto vrijeme odazvalo se na poziv One koja pokazuj put k Isusu


Bilo je mnogo propovijednika, ali ipak Slavonac je Slavonac, vlč. Filipović, duhovnik u zajednici Cenacolo


Međugorje - ispovjedaonica svijeta


Bilo je i puno svjedočanstava kako je Bog živ i dotiče živote, no najveća pojava ipak je bio Paddy bivši član Kelly Family, a sada redovnik u klauzuri u Francuskoj


Djevica nas je kroz svih 6 dana ponizno pratila, čuvala, vodila i prenosila naše molitve svome Sinu, a vjerojatno je s nama i zapjevala i zapljeskala bar 5. kolovoza kada smo joj čestitali rođendan


Internacionalni orkestar i zbor koji je srca uzdizao Bogu


Predstava zajednice Cenacolo, Život Isusov


Pieta uživo


Rastanak Marije sa tijelom mrtvoga Sina


Uzašašće Isusovo na nebo


Iščekivanje 5h ujutro i svete mise na Križevcu o blagdanu Preobraženja Gospodinova


Misno slavlje na Križevcu, na vrhu, uz sam križ i zatvaranje Mladifesta u Međugorju


Blagovanje Tijela Kristova neka nam bude na spasenje


Neka nas blagoslovi Gospodin i neka nas čuva, neka nas licem svojim obasja i milostiv neka nam bude, neka pogled svoj svrati na nas i mir nam donese, te neka preobrazi naš život i sve milosti koje smo primili neka oživi u nama i našem životu. Zahvalni Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, te blaženoj Djevici Mariji na čiji smo se poziv odazvali i s kojom kroz život kročimo prema Isusu!

www.medjugorje.net
www.medjugorje.hr
www.gospa.it
www.mladifest.com


08.08.2008. u 15:49 | K | 10 | P | # | ^


PORUKA KRALJICE MIRA



Poruka, 25. srpnja 2008.




“Draga djeco! U ovom vremenu, kad mislite na tjelesni odmor, ja vas pozivam na obraćenje. Molite i radite tako da vaše srce žudi za Bogom Stvoriteljem koji je pravi odmor vaše duše i vašeg tijela. Neka vam on otkrije svoje lice i neka vam on da svoj mir. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za svakog od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”


www.medjugorje.hr


27.07.2008. u 13:06 | K | 0 | P | # | ^


TUMAČENJE LOGOTIPA ZA FESTIAL MLADIH U MEĐUGORJU 1.- 6.8.2008.





Tema festivala mladih je „Primit ćete snagu Duha
Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci“
- Dj 1,8

Logotip sadrži četiri temeljna elementa:

1. Golub - simbol Duha Svetoga
Duh Sveti se u Evanđeljima očitovao u liku goluba prilikom Isusovog krštenja u Jordanu. Evanđelist Matej nas izvještava: «Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj» (Mt 3,16). Slično donose Marko (1,10), Luka (3,21-22), i Ivan (1,32). Duh Sveti svojom milošću budi našu vjeru i proizvodi novi život koji se sastoji u «spoznaji Oca i onoga kojega je On poslao, Isusa Krista». Duh Sveti nas prosvjetljuje, prebiva u nama kao u hramu, posvećuje nas za Božje prebivalište i sve stvara novo. Duh Sveti sabire Crkvu, u srcima ljudi budi vjeru u Isusa i po njegovoj riječi ih sabire u zajednicu.


2. Blažena Djevica Marija
Isus nam je povjerio svoju Majku Mariju kao posebni dar svoje ljubavi riječima: «Ženo, evo ti sina», a Ivanu je rekao «Evo ti majke» (Iv 19,26) i tako nas je sve povjerio Mariji. Marija je majka Crkve i majka naša. Blažena Djevica Marija se u Međugorju predstavila kao Kraljica mira.


3. Crkva
Crkva je mjesto gdje se odvija cjelokupni sakramentalni život. Sakramenti su djelotvorni znakovi milosti, ustanovljeni od Krista i povjereni Crkvi, kojima nam se podjeljuje božanski život (KKC 1131). One koji ih primaju Duh Sveti ozdravlja i preobražava suobličujući ih Sinu Božjemu.


4. Mladi
U Međugorju se jasno vidi, posebno na Festivalu mladih, kako je Crkva uistinu zaručnica: mlada, lijepa i razigrana. Sedmero mladih koji se drže za ruke predstavljaju Crkvu iz cijelog svijeta koja je ujedinjena u Duhu Svetom.

Preuzeto sa www.medjugorje.hr


13.07.2008. u 13:42 | K | 2 | P | # | ^


Nevjerojatno, ali stiglo je ljettooooo




Dragi moji veliki vam ljetni pozdrav wave...

Uvijek kada dugo ne pišem začudim se kako vrijeme brzo prolazi...kao da je jučer bilo prošlo ljeto kada sam se pripremala za animatorsku specijalizaciju u Velikoj, a večeri provodila uz klimu, hladnu Cedevitu party i istraživanje različitih blogova...a sad evo opet ljeto, kad prije samo...zujo

Puno se toga promijenilo...dugo nisam pisala, iz opravdanih razloga...nemam pristup internetu...da sad mislite da sam u kameno doba zapelayes...ali ne...odselila sam se u Đakovo...vjerovali ili ne...ni ja ne vjerujem ali već 3 mjeseca sam podstanar i nažalost nemam telefon, a tako ni internet..a ove nove akcije interneta bez pretplate su mi malo skupee za studentski džep...headbang

...i ovo ljeto će biti malo drugačije....rintanje cijelo ljeto i to ponovno u Đakovu..tako da sam i ove ljetne mjesece u podstanarstvu, a net ću imati samo vikendom...U početku sam mislila da ću poludjet bez interneta, kao vuk u kavezu...nema bloga, nema maila...no navikne se čovjek na sve pa i na to da nema malo malo pa na net...a nema ni klime..pa imam i besplatnu saunu burninmad..hehe

...a evo stavih gore jedan spotić u izvedbi Doris, za mene hrvatske diveyes..koji sam otkrila..a upravo se podudara sa mojim planovima za "more" ovoga ljeta, a plan je "more bez mora"..tj ne idem na morenut..nego fino moja duša ide na more susreta sa svojim Stvoriteljemcool...he he sad neki sigurno misle da sam malo prolupala..no dobro ni to nije ništa novo...uglavnom planovi ovog ljeta su tjedan dana u Međugorju na susretu mladih - Mladifest- ako slučajno ima zainteresiranih..ima još mjesta pa evo Slavonci javite se ako bi htjeli na "more bez mora"...smijeh

...neka Vam je blagoslovljen ovaj prvi ljetni tjedan bez obveza (mislim studentskih jer ispiti su gotovi jeeeee)...belj


06.07.2008. u 12:46 | K | 2 | P | # | ^


DOĐITEEEEEEE






24.05.2008. u 11:05 | K | 1 | P | # | ^


RUUAHH




Dođi, Duše Presveti,

izlij na nas bujice svojih milosti

i stvori nove Duhove u svojoj Crkvi,

u svojim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama,

vjernicima, nevjernicima, grešnicima i svima nama,

u svim narodima svijeta, u svim rasama, klasama i staležima!



Potresi nas svojim božanskim vihorom,

očisti nas od svakoga grijeha i zablude

i od svega zla!



Raspali nas svojim ognjem,

učini da gorimo i izgaramo tvojom ljubavlju!



Nauči nas da shvatimo da je Bog sve,

sva naša sreća i radost,

da je samo u njemu naša sadašnjost i budućnost,

naša vječnost.



Dođi k nama o preobrazi nas,

Obrati nas, spasi nas, pomiri nas, složi nas, posveti nas.



Nauči nas da budemo potpuno Kristovi,

potpuno Tvoji, potpuno Božji,

po zagovoru i posredovanju,

pod vodstvom i zaštitom Bezgrešne Djevice,

Tvoje prečiste Zaručnice,

Isusove i naše Majke Marije,

Kraljice mira!

AMEN.



www.vojska-bezgresne.hr


12.05.2008. u 00:20 | K | 0 | P | # | ^


KOLAČIĆI I VOĆNI SOK


Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.

Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radoću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«

Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.

U međuvremenu starac, također prožet radoću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«

Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«

Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi!


18.04.2008. u 16:10 | K | 0 | P | # | ^


KRIST JE USKRSNUO, ALLELUIA!!!!




Svetoj Žrtvi uskrsnici
dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi,
Krist nas grešne preporodi.
Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
i živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci što je?
Što ti oko vidjelo je?
"Grob ja vidjeh Krista Boga,
svijetlu slavu uskrsloga,
Anđele i platno bijelo
u kom bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je,
Krist, moj Gospod i sve moje;
Pred vama će tamo gdje je
cvjetna strana Galileje."
Znamo da si doistine
uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan,
budi nama milostivan!
Amen, aleluja!



PREPOZNAŠE GA, USKRSLOG, U LOMLJENJU KRUHA! A NAS SUUSKRSLE NEKA SE PREPOZNA PO BLAGOVANJU KRUHA I DAROVANJU SRCA U LJUBAVI I MOLITVI JEDNIH ZA DRUGE!
SRETAN USKRS!!!


23.03.2008. u 14:18 | K | 3 | P | # | ^


NAŠ BOG JE SILAN BOG!!!!!!!!!



Koliko god mi bili Gospodinu vjerni, slavili ga i klicali mu zbog svih velikih djela i ispunjenih molitava, naš Bog je silan po patnji koju je podnio iz ljubavi samo za nas...i ne mi smo samo ljudi i ne možemo shvatiti misterij patnje već letimo za užitkom, a i po patnji nam je nasljedovati Gospodina...neka nam po svom Duhu Krist udjeli milost kako bi mogli što više se približiti misteriju patnje za druge iz nesebične i bezinteresne ljubavi i u patnji klicati "Naš Bog je silan" i snažan Bog kojemu nema ravnog jer nitko od cijelog Panteona nije hitao u patnju i muku"....blagoslovljen misterij patnje i muke Kristove te dani grobne tišine!


20.03.2008. u 16:46 | K | 0 | P | # | ^


Isusova posljednja molitva


Često prigovaramo i negodujemo zbog obveza koje imamo, no još češće ne shvaćamo da su te obveze dar koji možemo činiti i u kojem možemo uživati...ne da nam se na faks, a oni koji ga nisu upisali čeznu za tom prilikom, ne radi nam se a toliki su bez posla, djeca nam idu na živce a toliki ih ne mogu imati...odlučila sam ovaj tjedan pokušati ne prigovarati obvezama i vremenu koje leti, prikazala tu odluku na sv. misi i zamolila Gospodina za pomoć...no pada mi na pamet pitanje nad kojim će se možda netko zgroziti ali što bi bilo da je Isus rekao ne da mi se na križ? Ili ne da mi se do Betanije, a što Lazar će i tako opet umrijeti...hm hm hm Isus se u potpunosti daje za čovjeka i njegove potrebe..razdaje cijeloga sebe i danas u svakom misnom slavlju kao spomenčin Posljednje večere, svoje muke i smrti te uskrsnuća kako bi nama pokazao da smrt nije kraj, da obveze nisu kraj nego sredstvo kako bi sebe njima oblikovali, možda preko njih drugima pomogli, svojoj obitelji pribavili kruh, svojoj djeci pokazali kako da ustraju i budu odgovorni..nije lako često se čini da se dani vrte u krug i da nema izlaza..no Krist nam je pokazao izlaz svojim uskrsnućem do kojega nije došao putem posutim ružama već trnjem i patnjom....

.....kao pripremu za Veliki tjedan i tjedan bez prigovaranja evo djela predstave Isusova posljednja molitva kulturno umjetničkog društva iz Rakitovice...



P.s. Ne razumijem zašt nema zvuka, na mom originalu je sve normalno pa ak netko zna upomoć... :-(


09.03.2008. u 22:29 | K | 6 | P | # | ^


...BALADA ...





....teško je biti optimističan,
veseo i nasmijan,
kad osjetiš teškoću u srcu
i znaš da nema pomoći,
moraš dalje, ustrajno, teško,
s mukom i suzama u očima,
ustraješ ali i posustaješ,
bodre te, ali ne osjećaju
težinu koju ti osjećaš,
niti tjeskobu koja ti pritišće nutrinu,
no znaš, moraš dalje, ustrajno,
teško, s mukom i suzama u očima,
s vjerom da nakon suza dolazi osmjeh
i da ima Netko tko s tobom dijeli i osjeća
patnju isto onako jako kako ju i ti osjećaš...
no ne pokušava Te utješiti jer
zna da je utjeha ponekad beskorisna
jer ona ne oslobađa onoga
što jednostavno moraš činiti
unatoč teškoći, tjeskobi i naporu...



16.02.2008. u 22:13 | K | 6 | P | # | ^


...PRIČA O MIŠU....


Jednog dana, mis je gledao kroz pukotinu
na zidu farmera i njegovu zenu kako otvaraju
neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadrzavati?
Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju
misolovka, bio je uzasnut.

Trceci kroz dvoriste farme
upozoravao je ostale vicuci:
" U kuci je misolovka! U kuci je misolovka!"

Kokos, kvocajuci i ceprkajuci, podigne glavu i kaze:
"Gospodine Mis, to je ozbiljan problem
za tebe, ali nema bas nikakve posljedice po mene.
Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."

Mis se okrene prascu i vikne:
"Misolovka je u kuci! MIsolovka je u kuci!"
Prase je suosjecalo, ali rece: "Vrlo mi je zao,
gospodine Mis, ali ja tu ne mogu nista uciniti
osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Mis tada krene prema kravi:
"Misolovka je u kuci! Misolovka je u kuci!"
Krava rece: "Oh, gospodine Mis, zao mi je
zbog tebe, ali s mog nosa nece faliti koza."

Tako se mis vratio odbijen pognute glave u
kucu kako bi se sam suocio s farmerovom
misolovkom.

Te noci zacuo se cudan zvuk u kuci - kao
zvuk kad misolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova zena pozurila je vidjeti što se uhvatilo.
U mraku nije vidjela da je misolovka uhvatila
rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla.
Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu
i kući se vratila s vrućicom.

Znamo da se vrucica lijecila svjezom
kokosjom juhom, pa je farmer zaklao kokos.

Ali bolest njegove zene se nastavila
pa su je dosli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je
izmesario prase.

Farmerova zena, nazalost, nije se oporavila,
umrla je.
Doslo je toliko ljudi na njen sprovod,
da je farmer morao zaklati i
kravu kako bi osigurao dovoljno
mesa za sve njih.
Mis je to sve gledao s velikom tugom
kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad iduci put cuješ da se netko
suočio s problemom i mislis da te se to
ne tice, sjeti se - kad je jedan od nas
ugrozen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umjesani u to putovanje zvano "zivot".
Moramo paziti jedni na druge i ponekad
napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.

SJETI SE, SVATKO OD NAS JE
BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;
NASI ZIVOTI SU ISPREPLETENI S RAZLOGOM.

Jedna od najboljih stvari koja se veze uz ovaj svijet je PRIJATELJ!



07.02.2008. u 14:15 | K | 7 | P | # | ^


PREMINUO MONS. IVAN ŠEŠO




IVAN ŠEŠO,
BOŽJI VUNDERKIND


Olovne pedesete godine prošlog stoljeća.
Cijeli Osijek bruji o nekom "vunderkindu".
Njegovi gimnazijski profesori već ga vide
kao moćnog intelektualca pred kojim je
sjajna akademska karijera.
Bit će doktor, inženjer, advokat,
prirodoznanstvenik... Šeši je naprosto
sve išlo od ruke. Moćno biće.
No, to čudo od mladića, na iznenađenje
svojih profesora, odlučuje se za
svećeničko zvanje, za sjemenište.
Profesori u šoku, odgovaraju ga od te
neatraktivne perspektive:
"Popovi" će uništiti ovaj
biser stvoren da bude avangarda
samoupravnog socijalizma. No ovaj
suhonjavi mladac očito ima
kontakt i s nekim "drugim svijetom",
većini nerazumljiv. Vlastitu moć
stavlja u službu neatraktivnog i
nemoćnog, društveno nepoželjnog,
pa i opasnog zvanja.
Na teologiji opet odskače.
Genijalac, naprosto.
Za očekivati je da će u Crkvi, ako već nije
u društvu, vlastitu moć pretočiti u briljantnu
karijeru. Bit će veliki teolog, biskup. Načitan,
široke kulture.
Svejedno mu je piše li ili čita na hrvatskom,
latinskom, njemačkom, francuskom,
talijanskom...
Prevodi Rahnera,
dopisuje se s Hans Urs von Balthazarom.
Ovaj "kapelančić",
a poslije i seoski župnik neprestano pokazuje
paradoksalni odnos između vlastitih velikih
mogućnosti i (ne)pretakanja istih u društvenu
ili crkvenu moć.

U službi onih na margini
Pada čak u nemilost jednog biskupa, o
čemu nikada nije govorio iz pozicije žrtve
ili s gorčinom. Poslušan do "apsurda".
Drugi biskup, koji je izašao iz
komunističkog kazamata i koji ga je
dobro poznavao, rehabilitira ga i šalje
u Rim. Studira duhovnost, Guardinija,
kojeg je prostodušno nazivao
"moj Guardini", kao da mu je bio
(drugi) otac. Povratkom u Đakovo
postaje duhovnik bogoslova.
Liježe iza ponoći, ustaje prije pet.
Desetljećima. Zato često zaspe
"kad ne treba".
Stalno nasmijan, do iritantnosti.
U njegovoj sobi izmjenjuju se
globalne zvijezde kao Talajićka sa
zadnjom bijedom i anonimusima.
Soba krcata knjigama, namještaj prestar.
Pjevao je katastrofalno, ali s
ogromnim užitkom i često. Bez kompleksa,
na žalost nas slušatelja. Siromašan, atipičan,
bez automobila, svakodnevno u društvo
siromaha i bolesnika kojima je svednevice
hodočastio. U jednom, svu svoju moć ovaj
vunderkind stavio je u službu onih na margini.
Moglo bi mu se "prigovoriti" da je, gledajući
logikom moći, ostao vječiti "potencijal".
Od takvog genijalca ipak se očekivalo da ne
"protrati" svoj život i vrijeme obilazeći bolnice,
hospicije, sirotišta, da svoj talent ulupa u luzere.
Tko je "kriv" zato što Šešo nikada nije postao
ono za što je imao svu moć i talent? "Njegov"
Guardini i Onaj koji je "zaveo" obojicu.

Neponovljiv
Za Guardinija (Die Problematik der Macht)
presudno pitanje nije bilo je li moć
dobra ili zla, niti odakle moć, već:
Moć - čemu?
U naše vrijeme, detektira Guardini,
nestaje ličnost, osobnost i osoba
(Persoenlichkeit-Person).
Naše je vrijeme određeno masom.
Masa za Guardinija ne znači pogrdu
iz usta prijezirne nadutosti uglednih
teologa ili filozofa.
Masa je oznaka za ljudsku strukturu
tipičnu za naše doba.
Svi smo mi masa, sažgani
omasovljujućom moći tehnike i društvenih,
birokratskih i inih struktura kojima
ne možemo pobjeći.
Nestajanje čovjeka, osobe u
svakovrsnom omasovljenju, uniformiranosti,
prava je drama
vremena. Po Guardiniju, masa je velik
broj jedinki oskudnih kontakata.
Obrnutom logikom pak,
obogaćivanjem kontakata,
relacija, iz mase se može
roditi čovjek, osoba. Šešo je ljude
"vadio" iz mase, oplijenivši samog
sebe i svoje mogućnosti.
Od jutra do večeri "trošio" je
život na susrete.
Vraćao ljudima osjećaj posebnosti i
neponovljivosti, posebno onima s
ruba društva.
Njegova moć je, na Guardinijevu tragu,
znanje i
intelekt pretočeni u savjest, u život
po buberovskom "imperativu":
"Dotakni čovječe čovjeka",
spasi ga od prokletstva mase
"oskudnih kontakata".
To je življena teologija, vjera.
Guardini životu nije prilazio mišljenjem,
već je mislio iz obilja života.
Iz izobilja kontakata.
To je i Šešu učinilo onim što jest,
neponovljivim čovjekom i svećenikom,
unatoč osebujnom karakteru.
Čemu, dakle, moć?
Šešin život je odgovor:
iz mase porađati ljude, osobe.
Moćan je onaj tko iz mase uspije izvući
(bar jednog) čovjeka.
To pak mogu samo oni koji
imaju odmak od svijeta i njegove
logike na Guardinijevu tragu:
"Nur wer Gott kennt, kennt den Menschen"
(Samo tko poznaje Boga, poznaje čovjeka).
Za takvu misiju nužno je biti vunderkind.
Božji, dakako, kao pokojni Šešo.

Šola Ivica,Izvan prostora i vremena,
u: Glas Slavonije, 23. siječnja 2008.


24.01.2008. u 23:12 | K | 2 | P | # | ^


Može torta???


Danas zadnji dan bozićnog vremena slavimo Krštenje Isusovo. I ne mogu ne pomisliti na svoje krštenje, kojega se naravno, kao ni većina nas, ne sjećam. Gledala sam slike i slušala priče, kažu bilo je to veliko slavlje 2o ljudi na ručku...a ja maja u pejenicama i vjerojatno sve prespavala. Hm hm malo mi je žao što je tako, jer dan kada sam službeno postala "Božja ovčica" nije u mojoj memoriji, ali je u memoriji mojih roditelja, a tada je to bila njihova odluka i oni su se obvezali odgajati me u vjeri.
Danas se sjećamo spomena Isusova krštenja. Time je Isus potvrdio kako se i mi trebamo krstiti kako bi postali Božji, te kako bi iz vode i Duha dobili snagu i zaštitu Božju u borbi sa ljudskom sklonošću grijehu. I kako je to običaj kod nas, trebalo bi krštenje pa i Isusovo, biti dostojno proslavljeno! Predlažem obiteljskim ručkom, međusobnom pažnjom i ljubavlju! A evo po zadnji puta u ovom božićnom vremenu možemo zapjevati i koju božićnu pjesmu! Naravno nakon ručka ide i nešto slatko, pa Vas evo pozivam na torbu! STe za??


12.01.2008. u 23:59 | K | 5 | P | # | ^


NOVA GODINA, NOVI POČETAK





Drage Blogerice i Blogeri znani i ne znani...

Evo i 2007. je na izmaku..još 365 dana je prošlo prije nego smo se snašli..
imam osjećaj da svaka godina sve brže prolazi...Silvestrovo je uvijek dan podsjećanja na sve što smo učinili..bilo je dobrih, bilo je loših i tragičnih događaja...no vjerovali mi ili ne svi su bili praćeni Božjom rukom i Božjim blagoslovom...sve moje želje Vama u ovoj novoj godini su da tako ostane i dalje..da budemo svjesni da nas Gospodin prati u svim situacijama i da se u njega pouzdamo..kada kupimo ili dobijemo nešto novo, uvijek je poseban gušt to obući ili koristiti, nekako je posebno i ponosni smo na novu stvar koju imamo..budimo tako ponosni i na novu godinu koja je pred nama i slobodno očekujmo velike stvari u ovoj godini, jer samo oni koji očekuju i nadaju se mogu uspjeti i nešto od toga i ostvariti...pa ako i ne bude tako znamo bar da smo pokušali...donesimo neke novogodišnje odluke iako većina tvrdi da su one unaprijed osuđene na propast....Nova godina neka bude i novi početak naših planova, odluka...novi početak nastavka našega životnog putvanja...sretno Vam bilo u planovima, odlukama, ali i u provođenju planova...


P. S. Često mi se ne da pisati nove postove jer jednostavno ne znam što bih napisala, no evo vidim da mi dobro ide, pa možda jedna od novogodišnjih odluka bude i "svaki tjedan novi post..", a možda i ne vidjet ćemo...zujo


31.12.2007. u 18:51 | K | 4 | P | # | ^


Dragi naš profesore Nikola




Mons. dr. Nikola Dogan, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Stolnoga kaptola, preminuo je u subotu 22. rujna 2007. god., oko 23 sata, u Kliničkoj bolnici Osijek od posljedica moždanog udara, u 63. godini života i 36. godini svećeništva.


Zajednica bogoslova i studenata duboko pogođena Vašom smrću, želi vam nešto reći. Reći ono što puno puta nije stigla dok ste bili s nama. Ono što se puno puta smatra da nije potrebno govoriti, što je katkad toliko teško prevaliti preko usana, a to je tako jednostavna riječ – HVALA. Hvala Vam za sve što ste nam pružili kao dekan, profesor, odgojitelj, svećenik, kao prijatelj. Pet slova je doista malo da bi se iskazati moglo ono što svaki od nas osjeća. Zidine fakulteta i bogoslovnog sjemeništa u Đakovu su bez Vas prazne. Vaša znamenita prisutnost je doista ispunjala, jednom posebnom toplinom i veličinom svaku prostoriju gdje ste dolazili. Gdje ste bili Vi tu se učilo, molilo, radovalo.
Hvala Vam za svaki minut koji ste nam posvetili nastojeći od nas učiniti prave teologe, prave poznavaoce Sv. Pisma, Božanske Objave, Crkve Kristove, a najviše što ste od nas htjeli stvoriti dobre i čestite ljude. U ovom trenutku Vam obećavamo da ćemo nastojati biti dobri i marljivi studenti i da ćemo se uvijek sjećati svih vaših životnih savijeta.
Kako sve kršćane povezuje snaga molitve zauvijek ćemo molitvom ostati povezani s vama. Malo je ovo riječi da bi iskazali sve što osjećamo ali znajte zauvijek vas volimo. U svojim predavanjima tako ste snažno isticali neizmjernost Božje ljubavi. Vjerujemo da je tako iako je pred misterijem smrti nemoćno svako maštanje. Vjerujemo da nas je Bog stvorio za taj blaženi cilj, cilj u kojem ćemo zauvijek biti u Njegovoj ljubavi.

Puštamo Vas tom cilju.

bogoslov Ladislav Dort,
u ime studenata i bogoslova KBF-a u Đakovu





U rajske dvore odveli te anđeli,
i ti s Lazarom, nekoć ubogim,
život imao vjekovječni!!!



28.09.2007. u 00:36 | K | 5 | P | # | ^


NAPUKLI VRČ




Neki je seljak svakoga dana donosio u selo vodu s izvora.
Dva velika vrča natovario bi na magarca i hodao uza nj.
Jedan vrč bijaše star i napukao, pa je putem voda curila.
Drugi bijaše nov, savršen, nikada ni kapi vode nije izgubio.
Stari se napukli vrč osjećao poniženim i beskorisnim, tim
više što je novi vrč koristio svaku priliku da se pohvali:
„Ja nikada ne prolijem ni kaplju vode!“
Jednoga se jutra stari vrč potuži gospodaru: „Svjestan
sam svojih pukotina. Izgubiš mnogo vremena, novaca i
truda, a meni na povratku iscuri velika količina izvorske
vode. Oprosti mi te slabosti.“ Sutradan su opet išli na izvor.
Gospodar će napuklom vrču: „Pogledaj svoju stranu puta.
Prekrasna je, sva u cvijeću. Zahvaljujući tebi,“ reče gospodar.
„Kupio sam paketić raznorodnoga cvjetnog sjemenja i posijao ga
uz put, a ti si ga, i ne znajući, zalijevao iz svojih pukotina.“

Svi smo puni rana i pukotina,
no Bog može od tih nesavršenosti
načiniti prave divote.


Bruno Ferrero, Život je sve što imamo


23.09.2007. u 21:45 | K | 4 | P | # | ^


...SVEGA SE PRISJEĆAM....


Bilo je noći kada je vjetar bio toliko hladan
Da sam promrzla u krevetu
Samo slušajući ga kroz prozor.

Bilo je dana kada je sunce toliko sjalo
Da su se sve suze pretvorile u prašinu
I znala sam da su presušile zauvijek.

Prestala sam plakati u trenu kada si otišao
I ne mogu se sjetiti gdje ili kada ili kako,
Izbrisala sam svako sjećanje koje sam ikada imala.

Ali kada me ovako dodirneš,
I kada me ovako zagrliš,
Moram priznati,
Da se svega prisjećam.
I kada te ovako dotaknem,
I kada te ovako zagrlim,
Teško je vjerovati,
Ali svega se prisjećam.
Svega se prisjećam,
svega se prisjećam.

Bilo je zlatnih i iznenadnih, divnih trenutaka.
Bilo je stvari koje nikada više ne bih učinila
Iako su se tada činile ispravnima.
Bilo je noći beskrajnih užitaka,
Koje nitko ne može zamisliti.

Ako te poljubim ovako,
I kada ovako dišeš,
Bilo je davno,
Ali svega se prisjećam.
Ako me ovako želiš,
I ako me ovako trebaš,
Iako je zamrlo davno prije,
Ali svega se prisjećam.
Tako je teško oduprijeti se
Jer svega se prisjećam.
Teško to mogu izdržati,
Ali sada se svega prisjećam.
Svega se prisjećam.

Bilo je prazih pokušaja i groznih laži,
Kada si me pokušavao povrijediti
A ja sam tebe vrijeđala još više i dublje.

Bilo je sati koji su se odužili u dane
Kada sam sama brojala sve pokušaje
Koji su za nas zauvijek bili izgubljeni.

Postao si povijest kada si zalupio vrata,
Ponovno sam se nekako učinila jakom,
I od tada nisam na tebe potrošila ni trenutka.

No ako te ovako dotaknem,
I ako me ovako poljubiš,
Bilo je davno,
Ali svega se prisjećam.
I ako me ovako dotakneš,
I ako te ovako poljubim,
Nestalo je s vjetrom,
Ali svega se prisjećam.
Svega se prisjećam,
svega se prisjećam.

Bilo je zlatnih i iznenadih,
divnih trenutaka.
Bilo je stvari koje nikada više ne bih učinila
Iako su se tada činile ispravnima.
Bilo je noći beskrajnih užitaka,
Koje nitko ne može zamisliti.

Kada me ovako dotakneš,
I kada me ovako zagrliš,
Nestalo je s vjetrom,
Ali svega se prisjećam.
Kada me ovako gledaš,
I kada te ovako gledam
Tada mi vidimo ono
što želimo vidjeti.
Svega se prisjećam,
Trenutaka i maštanja.
Svega se prisjećam,
Jedva mogu ponovno izdržati,
Ali svega se prisjećam.

Ako mi sve to oprostiš,
Ako ti sve to oprostim,
Ako oprostimo i zaboravimo,
Svega se prisjećam.
Kada me ovako gledaš i
Kada te ovako gledam,
Mi vidimo ono
što želimo vidjeti.
Svega se prisjećam,
Trenutaka i maštanja.
Svega se prisjećam,
Jedva to mogu izdržati,
ali sada se svega prisjećam.

Svega se prisjećam
I kada me ovako poljubiš
Svega se prisjećam
I kada te ovako dotaknem
Svega se prisjećam…
I ako mi……



Celine Dion: It´s all coming back to me now


23.08.2007. u 01:28 | K | 5 | P | # | ^


...MORE...





More, ta neshvatljiva
oluja u meni,
čežnja u duši,
suze u očima...

More, ta beskrajna
plava daljina....

More i ja...
sami,
na obali života
zajedno dišemo...


19.08.2007. u 14:10 | K | 2 | P | # | ^


KAKO RODITELJI OSIJEDE


Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet
lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio omotnicu na
jastuku. Na njoj je pisalo “Tata”. Sa najgorim slutnjama, otvorio je
omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama:

“Dragi tata,
Pišem ti s velikom žalosti i tugom.
Morao sam pobjeći sa mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom
i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa.... Znam da ju
ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske
motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali
– to nije samo ljubavna strast.
Tata, ona je trudna.
Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva
za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno
djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome.
Uzgajati ćemo je i razmijenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i
ekstazy. U međuvremenu, moliti ćemo se da će znanost ipak uskoro naći
lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje.
Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran
sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.

Tvoj sin Tvrtko


P.S. Tata, ništa od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma.
Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one
školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu.
Volim te!
Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma."




16.07.2007. u 23:47 | K | 9 | P | # | ^


Molitva sv. Anti prije ispita




Veliki čudotvorče sv. Ante Padovanski,
prije nego pođem na ispit koji moram polagati,
klečim pred tobom i molim da mi pomogneš
svojim rasvjetljenjem i svojom mudrošću
da se ne bih smela i izgubila,
nego da uspijem dati ispravne odgovore na ispitu,
te tako dokažem svoju zahvalnost svojim roditeljima
i svojim učiteljima koji su za mene i
moje dobro učinili bezbrojne žrtve.
Čuvaj me sv. Ante i usliši mi molitvu koju
sjedinjujem s molitvama tvojih siromaha
i obećajem ti veću revnost u svetoj službi Božjoj i
nastavljajući učenje nastojat ću vršiti svoje
dužnosti prema Bogu i bližnjemu. Amen!


16.06.2007. u 00:37 | K | 2 | P | # | ^


image hosting for myspace



MySpace Layouts



Friendster images



GOSPODIN JE USKRSNUO I SMRT POBIJEDIO,
ŽIVOT NAM VJEČNI DAROVAO I U DLANOVE NAS
SVOJE PO KRŠTENJU UREZAO.


blog layouts



SVIM BLOGERIMA I BLOGERICAMA TE VAŠIM OBITELJIMA
ŽELIM SREĆU I BLAGOSLOV PO VAŠOJ VJERI U ŽIVOT VJEČNI!


myspace layout



Uskrsna pastirska poruka 2007. godine
"Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?"
(Mk 16,3)


Draga braćo i sestre!
Kako nam snažno može odjeknuti ovo pitanje što su ga na uskrsno jutro, prepune zebnje i nesigurnosti, postavile pobožne žene, te prve hodočasnice Isusova groba. Susrećemo ih, doduše, posve zaokupljene pomazanjem Isusova mrtva tijela. Tko će im 'otkotrljati kamen s groba'? Ni slutile nisu da će nakon starozavjetnoga svetkovanja prispjeti novoj Pashi te da će ih upravo na grobu, nedaleko mjesta na kojem je Isus bio razapet i ubijen, dočekati potpuno nova istina, sasvim neočekivana: "Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (Lk 24,5-6; usp. Mk 16,6). Iskustvo na praznu grobu povelo ih je mnogo dalje od posmrtnoga pomazanja i počasti mrtvomu tijelu. Iako u nedoumici, zatečene, obasjao ih je događaj Isusova uskrsnuća i prožeo radošću vječne nade: Kamen je odvaljen! Gospodin je raskinuo okove grijeha i smrti!
Žene na putu do groba u uskrsno jutro, nisu li slika i nas samih, stvarnosti našega društva i svijeta? Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih? Živimo, naime, u ozračju u kojem se životni ideali i interesi sve više ograničavaju isključivo na mjeru ovozemaljskoga, osuđeni da ubrzo i nestanu, iscrpljeni u nestalnosti u kojoj ništa ne uspijeva trajno zadržati ljepotu dara, "jer - brzo prolazi obličje ovoga svijeta" (1Kor 7,31). U razumijevanju života i svih njegovih vrednota, upiremo li pogled prema spasonosnom djelu Božje ljubavi na križu i prema svjetlu Spasiteljeva uskrsnuća? On nam je otkotrljao kamen s vrata grobnih! Ne, kako bismo prividno sakrili žalac smrti, pobjegli od istine vlastite krhkosti i ograničenosti, nego da bismo puni nade svjedočili kako u našem zajedništvu s Kristom uskrslim počiva pravi blagoslov našega života, prepun istinskih plodova životnoga smisla i radosti, ispunjen istinitom nadom našega stvarnog uskrsnuća.
I dok ostvarujemo nezamjenjivi čovjekov poziv graditeljâ našega svijeta, 'mi propovijedamo Krista raspetoga, Božju silu i Božju snagu' (usp. 1 Kor 1,23-24). I doista, dičimo se što smo upoznali to veliko otajstvo, tu nenadmašnu mjeru ljubavi, koju ujedno častimo i kao svjedočanstvo najdragocjenije istine na kojoj se gradi sav čovjekov život - njegov osobni i zajednički prosperitet. Kad god se kao kršćani iskreno trudimo nasljedovati tu jedinstvenu žrtvu Božje ljubavi, znamo da još dublje otkrivamo pravo svjetlo života - bogatstvo njegovih raznovrsnih vrijednosti i izvore pravih nadahnuća. To je put spasenja - istinski življeno kršćanstvo, zahvaćeno snagom uskrsnuća, koje je sposobno otkotrljati kamen sa svakoga groba te, noseći Krista uskrsloga, donijeti smisao, radost i nadu u sva područja osobnoga, obiteljskoga i društvenog života.
Draga braćo i sestre, dragi svećenici i redovnici, drage sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i svi župni suradnici! Neka nas sve ovoga Uskrsa duboko zahvati i ponese snaga Spasiteljeva uskrsnuća, "kojom ima moć sve sebi podložiti" i svako smrtno tijelo "suobličiti tijelu svome slavnome" (usp. Fil 3,20-21). U zajedništvu s pomoćnim biskupima Đuro Gašparovićem i Đurom Hranićem sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!

U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2007.

† Marin, biskup


MySpace



MySpace Layouts


08.04.2007. u 11:12 | K | 14 | P | # | ^



Ovo je noć koja svijetlošću stupa
rasprši tmine grijeha.
Ovo je noć koja danas po svem svijetu one,
štu u Krista vjeruju,
od tmina grijeha i od opačina otima,
vraća milost i pridružuje svetosti.
Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti
i kao pobjednik od mrtvih ustao!


08.04.2007. u 00:09 | K | 1 | P | # | ^





ŠUTNJA NEK VLADA
JER GOSPODIN POČIVA
U UTROBI ZEMLJE!



Puče moj, što učinih tebi
ili u čem ožalostih tebe, odgovori meni!


Ja izvedoh tebe iz Egipta
potopivši faraona u Crveno more,
a ti mene predade glavarima svećeničkim.

Puče moj što učinih tebi
ili u čem ožalostih tebe odgovori meni!


Ja pred tobom otvorih more
a ti otvori kopljem bok meni!

Puče moj što učinih tebi,
ili u čem ožalostih tebe, odgovori meni!


Ja pred tobom idoh u stupu oblaka,
a ti mene odvede u sudnicu Pilata!

Puče moj što učinih tebi
ili u čem ožalostih tebe, odgovori meni!


Ja hranih tebe u pustinji manom,
a ti mene udari zaušnicama i bičevima!

Puče moj što učinih tebi,
ili u čem ožalostih tebe odgovori meni!


Ja tebe napoiih vodom spasenja iz stijene,
a ti mene napoji žući i octom!

Puče moj što učinih tebi,
ili u čem ožalostih tebe odgovori meni!


Ja radi tebe potukog kraljeve kanaanske,
a ti si tukao trstikom glavu moju!

Puče moj što učinih tebi,
ili u čem ožalostih tebe odgovori meni!


Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko,
a ti dade glavi mojoj trnovi vijenac.

Puče moj što učinih tebi,
ili u čem ožalostih tebe odgovori meni!


Ja uzvisih tebe velikom moći,
a ti mene objesi na drvo križa

Puče moj što učinih tebi,
ili u čem ožalostih tebe odgovori meni!




EVO DRVO KRIŽA NA KOJEM
SPAS JE SVIJETA VISIO!

ĐOĐITE POKLONIMO SE!


07.04.2007. u 12:18 | K | 0 | P | # | ^





Moja je sudbina u tvojim rukama Gospodine.Tvoja je duša u Getsemanskom vrtu u smrtnom strahu, da izbavi moju dušu od tjeskobe. Ti si privolio da ispiješ čašu muka, da meni možeš ponuditi čašu spasenja. Ideš u okrutnu smrt, da meni zaslužiš ulaz u život milosti i slave. Boriš se s Ocem nebeskim u vrućoj molitvi, da mene izbaviš iz zamki zlobnoga neprijatelja moje duše. Znojiš se u smrtnoj tjeskobi krvavim znojem, da moja smrt bude mirna i sretna. Ti, koji si stvorio i nebo i zemlju, padaš dršćući na zemlju, da mene do neba uzdigneš. Uzdižem zato svoje oči i srce s ljubavlju i pouzdanjem k Tebi, zahvaljujem Ti i klanjam se Tebi, milosrdni Spasitelju moje duše.

Klanjam Ti se Isuse i častim te u Tvojoj muci.


05.04.2007. u 22:32 | K | 2 | P | # | ^


BOŽE MOJ, BOŽE MOJ




Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?!

Koji me vide podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom.
Uzdao se u Gospodina,
neka ga spasi, ako mu omilje!

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje,
za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti Gospodine daleko mi ne budi,
snago moja pohiti mi upomoć.

Ps 22


01.04.2007. u 17:13 | K | 7 | P | # | ^


ŽENA POD KRIŽEM




U TVOJIM JE OČIMA
SAKUPLJENA BOL OVOG SVIJETA.
U TVOJIM MISLIMA
JOŠ POJ JE ANĐELA I PLAČ DJETETA,
BOGA I ČOVJEKA.
DRHTAVE RUKE DVIJE DRŽE ONOGA
ŠTO REČE: „OČE OPROSTIM IM“,
DRŽE GA MRTVOGA.

MARIJO, ŽENO POD KRIŽEM,
NAUČI ME KAKO SE LJUBI
I KAD SE PLAČE
I KADA BOLI TOLIKO!

MARIJO, ŽENO POD KRIŽEM,
NAUČI ME KAKO SE PRAŠTA
I KADA MAČ TI PROBADA SRCE ŠTO BOLI!
MARIJO, MARIJO

GDJE LI SU SADA SVI
ŠTO S NJIM SU HODALI OVOM ZEMLJOM.
TKO DA U NJEMU SAD PREPOZNA GOSPODA,
NOĆ JE DUBOKA I KUŠNJA PRETEŠKA.
SAMO TVOJE SRCE ZNA, U TIM TRENUCIMA,
OHRABRITI DJECU KOJU SI POD KRIŽEM PRIMILA.

MARIJO, ŽENO POD KRIŽEM,
NAUČI ME KAKO SE LJUBI
I KAD SE PLAČE
I KADA BOLI TOLIKO!

MARIJO, ŽENO POD KRIŽEM,
NAUČI ME KAKO SE PRAŠTA
I KADA MAČ TI PROBADA
SRCE ŠTO BOLI!

MARIJO, MARIJO, MARIJO..¸


CD: VIS KAP, "Probudi se svijete"


25.03.2007. u 16:14 | K | 11 | P | # | ^


PRAVO LICE


POSTOJE TRENUTCI, LOŠA VREMENA
KAD POKAŽEŠ SVOJE PRAVO LICE
I TADA SHVATE DA NISI,
SAVRŠENO BIĆE.

NEKI ĆE TI TADA OKRENUTI LEĐA,
BOJA ŽIVOTA POSTAT ĆE SMEĐA.
NEĆE VIŠE BITI BLISTAVO KO PRIJE
DOK NE SHVATIŠ ZA KOG TVOJE SRCE BIJE.

KRIST JE TAJ ŠTO VOLJET ĆE TE UVIJEK,
KRIST JE TAJ ŠTO S TOBOM JE ZAUVIJEK.
ON BEZUVJETNO LJUBI TE,
BIO SAVRŠEN ILI NE.

POSTOJE TRENUCI VRIJEM IH NOSI
KAD SLUŠAMO SRCE KAKO NAM SUDI.
I TADA POSTAJE JASNO,
DA SMO SAMO LJUDI.

NEKI ĆE ZBOG TOGA ZATVORITI OČI
ZA SVE ONE BOJE ŠTO SUNCE NAM DAJE.
NEĆE VIŠE MOĆI RADOVATI SE SVEMU
SVE DOK SVOJE SRCE NE OTVORE NJEMU.

KRIST JE TAJ ŠTO VOLJET ĆE TE UVIJEK,
KRIST JE TAJ ŠTO S TOBOM JE ZAUVIJEK,
ON BEZUVJETNO LJUBI TE,
BIO SAVRŠEN ILI NE.

SADA KADA SHVATIO TI SI
I KADA ZNAŠ DA SAVRŠEN NISI
SADA KADA ZNAŠ DA LJUBI TE,
DIGNI GLAVU NE DAJ SE!

SADA KADA SHVATIO TI SI
I KADA ZNAŠ DA SAVRŠEN NISI
SADA KADA ZNAŠ DA LJUBI TE,
IDI SVIJETOM RADUJ SE!


CD “I tvoja mala kap“


03.03.2007. u 00:34 | K | 34 | P | # | ^


ODRICATI SE ILI NE ODRICATI, PITANJE JE SAD???




Malo švrljam po blogu i naravno puno postova o korizmi i odricanju..Jučer sam odlučila ne pisati o tome jer i onako je to tema većine no nisam mogla izdržati da se ne osvrnem na iznesena mišljenja. Naravno svako poštujem i cijenim, no evo i moga.
..kažu ne treba se odricati kolača, mesa, pića, cigareta jer je to narušavanje zdravlja, ide na osobnu korist a ne duhovnu…već je bolje da radimo na sebi i čitamo Bibliju, molimo krunicu, pomažemo nemoćnima, ne osuđujemo,…svaka čast može ja sam za…ali ipak kao i svagdje ima jedna „kajla“ kako mi to hrvatski kažemo….
Dragi moji istina je da bi trebali u korizmi više raditi na sebi nego na svom želudcu, ali to je činjenica koje se svi sjetimo na Pepelnicu i koji dan poslije..ali do Uskrsa ima dugih 40 dana, a u tih dugih 40 dana ima toliko obveza da zaboravimo i na sebe, a ne na rad na sebi.
S druge strane živimo u tolikom obilju, da svakog dana izmišljamo što bi mogli pojest i kako to što bolje pripremiti. A uz jelo naravno mora doći i nešto slatko, jer kakav je ručak bez deserta. Pa onda malo kasnije prošetamo do trgovine a ono pune police čokolada toliko da se ne možeš odlučiti koju bi kupio. Da ne kažem koliko mama ima muke dok odluči koji će kolač praviti, ili još više koji će ručak sutra skuhati jer muž ne voli ovo, sin ono, a kći neće jesti masno…
Treća stvar neki dan gledam u dnevniku kako u HR ima 15 000 ljudi koji su toliko pretili da to ugrožava njihovo zdravlje.
I sad se vratimo na odricanje. Ako se mene pita, svako odricanje je dobro pa i ono u prehrani. Kada se netko odrekne recimo čokolade i izdrži do kraja dakle 40 dana, ne može baš tako lako zaboraviti to odricanje. Svaki puta kad dođe u kontakt s čokoladom sjetit će se svoje korizme i svoga odricanja. I neće biti lako ostati čvrst do kraja ako je čokolada nešto što konzumiramo svaki dan. I koliko se god to činilo banalnim odricanjem, za tu osobu će puno značiti kad na Uskrs shvati da je uspjela pobijediti sebe, da nije ovisna o ničemu i da je jača od svojih „ovisnosti“. Ponekad mislimo da ne možemo živjeti bez nekih stvari, a zapravo možemo bez svega jer i naši roditelji, bake i djede su odrasli i ostarili, a da nisu imali konfora koliko ga mi imamo. Nitko od nas ne gladuje, niti je željan pretjerano nekih delicija jer si ih većinu možemo priuštiti, a ako si ih uskratimo nećemo umrijeti niti se razboljeti nego možda shvatiti što je ono bez čega zapravo ne možemo. Kad bolje razmislim, mi koji sebe deklariramo vjernicima, a poneki se time i uznosimo, i tako se svaki dan molimo ne? Naravno molitve uvijek može više, ali mislim da je ponekad teže postiti i odreći se hrane, nego uzeti više vremena za molitvu. A i post se danas izopačio. Pa recimo na čistu srijedu domaćice pomno biraju ribu koju će kupiti i način kako će je pripremiti, a uz to ide još fiš i prilog i najedemo se do grla. I to je post jer nema mesa. Što bi onda naši stari mogli reći, da su svaki dan postili kad su meso samo nedjeljom jeli. Malo je onih koji poste tako da se osjeti, recimo o kruhu i vodi. I nemojte misliti da sam ja kao uzor u tome pa sad vama držim bukvicu, jednaka sam svima ostalima koji bi post u širokom luku izbjegli i recimo najbolje prespavala petak.
No iz vlastitog iskustva vam govorim da svako ustrajno odricanje i jela i pića i mobitela i učestalije molitve i pomoći starima, Bog prima i blagoslivlja, no svaki posti i svaka molitva je na izgradnju nama ne Bogu. Slušat ćemo u nedjelju da je i Isus postio 40 dana u pustinji i odolio svakoj kušnji koja mu je došla iako je tijelom bio slab, no duhom snažan. Stoga neka Isus koji zna što je to post i koji ga je iskusio blagoslovi svako naše odricanje, a Duh sveti neka nam pomogne, da nam ustrajnosti i odlučnosti kako bi spremni dočekali i suživjeli se s Isusovom patnjom nakon koje dolazi blagdan vječnoga života.


22.02.2007. u 13:59 | K | 12 | P | # | ^

<< Arhiva >>



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




Slušati Riječ, živjeti po Riječi, nositi Riječ, ulaziti u bit Riječi i onoga što Riječ nosi, svojim razmišljanjima, iskustvima, srcem i dušom nasljedovati Riječ onako kako jedan mali čovjek najbolje može. Ponekad šutjeti, ponekad govoriti, slušati i moliti...

border="0"

border="0"

border="0"

border="0"

...ČITAMO SE...


Blog.hr
Katolici
Skac.hr
Borac
Dijamantni dvorac
Pater Luka Radja
Ljubav sve pobjeđuje
Kraljica mira
Isuse volim Te
Open your eyes
Protiv abortusa
Agape
Vedrać-Isuse slavim Te
Betanija
Zrno gorušićino
Put ka svjetlu
Tebe tražim
Obracena
Šum srca
Ri apostol
Ona koja korača
Duhovno duhoviti duh
andjel
Moj dragi Bog
More nade
Leticia
Nasmješi se, Isus te voli
Sapere aude
Evo me, mene pošalji
S.Mirjam


NOVI ŽIVOT SE RAĐA

U dugom bijelom hodu
Tek koraci su moji
I sjena što me prati.
A duge su minute
U svakoj od njih može
Po jedna vječnost stati.

Znam ti se boriš,
Vidim ti lice u sretnom bolu.
Ljepotom žari i sobom nosi
Sad radost novu.

U mislima ću svojim
Od praznih, nježnih riječi
Pretvorit ovo veče,
I bit ću pored tebe
U tren oka da život
Sa izvora poteče.

Svu ljubav svoju
Bogu sam dao,
Dok srce diše,
A On me uči
Da ljubav znači
još mnogo više.

NOVI ŽIVOT SE RAĐA
I SVETE PJESME
MI NAVIRU ZVUCI.
NOVI ŽIVOT SE RAĐA
A KLJUČ ŽIVOTA
U BOŽJOJ JE RUCI.

ŠTO JE LJUBAVI MOJA
SVA LJUBAV KOJU
JA POKLANJAM TEBI.
ŠTO JE LJUBAVI MOJA
PREMA TOJ SREĆI
ŠTO PRUŽAŠ JE MENI !




I will follow him

Jacques Plante,
Engl. by N. Gimbel & A. Altman


I will follow him,
Follow him where ever he may go
And near him I always will be,
For nothing can keep me away;
He is my destiny.
I will follow him.
Ever since he touched my heart I knew
There isn't an ocean too deep,
A mountain so high it can keep,
Keep me away,
Away from his love
I love him, I love him, I love him
And where he goes I'll follow,
I'll follow, I'll follow
I will follow him,
Follow him where ever he may go
There isn't an ocean too deep,
A mountain so high it can keep,
Keep me away.
We will follow him,
Follow him where ever he may go.
There isn't an ocean too deep,
A mountain so high it can keep,
Keep us away,
Away from his love
I love him, oh yes I love him; I'll follow,
I'm gonna follow.
True love, he'll always be my true love
Forever, from now until forever.
I love him, I love him, I love him
And where he goes I'll follow,
I'll follow, I'll follow.
He'll always be my true love, my true love,
My true love from now until forever,
Forever, forever.
There isn't an ocean too deep,
A mountain so high it can keep,
Nothing can keep us away,
Away from his love.


Ja ću Ga slijediti

Ja ću Ga slijediti,
Slijediti gdje god On pođe
I blizu Njega ću uvijek biti,
Jer ništa me ne može odvojiti,
On je moja sudbina.
Ja ću Ga slijediti.
Otkada je dotaknuo moje srce, ja znam
Da ni jedan ocean nije tako dubok,
Da ni jedna planina nije tako visoka da me zadrži
Zadrži dalje od Njega,
Dalje od Njegove ljubavi.
Volim Ga, volim Ga, volim Ga,
I gdje god pođe ja ću Ga slijediti,
Ja ću Ga slijediti, ja ću Ga slijediti,
Ja ću Ga slijediti,
Slijedit ću Ga gdje god pođe.
Ni jedan ocean nije dovoljno dubok,
Ni jedna planina nije dovoljno visoka da me zadrži
Zadrži dalje od njega.
Mi ćemo Ga slijediti
Slijedit ćemo Ga gdje god pođe.
Ni jedan ocean nije dovoljno dubok,
Ni jedna planina nije dovoljno visoka da me zadrži
Zadrži dalje od Njega,
Dalje od Njegove ljubavi.
Volim Ga, oh da, volim Ga; Ja ću Ga slijediti
Ja ću slijediti.
Prava ljubav, On će uvijek biti moja prava ljubav,
Zauvijek, od sada dovijeka.
Volim Ga, volim Ga, volim Ga
I gdje god On pođe ja ću Ga slijediti,
Ja ću Ga slijediti, ja ću Ga slijediti.
On će uvijek biti moja prava ljubav, moja prava ljubav,
Moja prava ljubav od sada dovijeka,
Dovijeka, dovijeka.
Ni jedan ocean nije dovoljno dubok,
Ni jedna planina nije dovoljno visoka da nas zadrži,
Ništa nas ne može odvojiti,
Odvojiti od Njegove ljubavi.

prijevod by obraćena