Emanuel: On je moj Bog
Pozdrav svim blogerima, posebno onima koji su već nekoliko
puta svratili i vidjeli da nema na mom blogu ništa novo. Hm
vrijeme leti i vikendi dolaze i prolaze...puno se toga dogodilo
od Međjugorja i dobrog i lošeg..peta godina faksa, novi stan,
nove obveze..no unatoč svemu tome vrijeme leti i to je ono
što me tako često začudi..kako sve, ali baš sve brzo prolazi
i koliko god nastojali uživat u svakom trenutku nemoguće je
da mi poslije ne bude žao jer idemo dalje..vjerojatno se
ti osjećaji još više intenziviraju kada se nalazimo na kraju
jednog razdoblja života i neizvjesno je što će dalje biti..
znam da Bog sve ima u svojoj ruci, no voljela bih jednostavno
zauzdati vrijeme..nek stane i čeka da se nauživam ljudi, prostora,
knjiga, serija..ali nemoguće jer nitko ne pita što želimo a najmanje
vrijeme..nazire se sjeta i tuga, no to je možda samo zbog magle..
a ne želim ni pomisliti da je Božić skoro na vratima unatoč svim
božićnim radostima...kako zaustaviti vrijeme u dolini suza?
Post je objavljen 16.11.2008. u 12:07 sati.