Danas zadnji dan bozićnog vremena slavimo Krštenje Isusovo. I ne mogu ne pomisliti na svoje krštenje, kojega se naravno, kao ni većina nas, ne sjećam. Gledala sam slike i slušala priče, kažu bilo je to veliko slavlje 2o ljudi na ručku...a ja maja u pejenicama i vjerojatno sve prespavala. Hm hm malo mi je žao što je tako, jer dan kada sam službeno postala "Božja ovčica" nije u mojoj memoriji, ali je u memoriji mojih roditelja, a tada je to bila njihova odluka i oni su se obvezali odgajati me u vjeri.
Danas se sjećamo spomena Isusova krštenja. Time je Isus potvrdio kako se i mi trebamo krstiti kako bi postali Božji, te kako bi iz vode i Duha dobili snagu i zaštitu Božju u borbi sa ljudskom sklonošću grijehu. I kako je to običaj kod nas, trebalo bi krštenje pa i Isusovo, biti dostojno proslavljeno! Predlažem obiteljskim ručkom, međusobnom pažnjom i ljubavlju! A evo po zadnji puta u ovom božićnom vremenu možemo zapjevati i koju božićnu pjesmu! Naravno nakon ručka ide i nešto slatko, pa Vas evo pozivam na torbu! STe za??
Post je objavljen 12.01.2008. u 23:59 sati.