Putopjesnikinja
Danas putem pošte na dar dobih putopoetsku stihozbirku „Vrijeme badema“ hrvatske putopjesnikinje Maje Klarić (Šibenik, 1985.) u kojoj je stihovima u prozi opisala svoj „Camino de Santiago“ iz 2010., odnosno pješačko hodočašće u proštenište sv. Jakova u Santiagu de Compostelli. Na petoj je stranici hodačima poručila sljedeće:
Nebo, čuvaj me
Sunce vodi me
Zemljo, drži me
Dok koračam ovim putem
Prema nekome, nečemu ili sebi
Ne znajući još što želim pronaći
Znajući samo od čega želim otići
Ali i to ću uskoro zaboraviti
Kad se izmiješa ono u meni i oko mene
I postane svejedno
Kamo idem
I čemu se vraćam
Maja Klarić proputovala je skoro sve europske zemlje, dio Azije i Južne Amerike. Diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Prevoditeljica je i putopjesnikinja. Zastupljena je u nekoliko antologija. Objavljuje stihove u više časopisa (Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija ...). Organizatoricom je priredbe „Šumski pjesnici" u Butorima kraj Grožnjana u Istri. Do sada je objavila četiri stihozbirke:
Život u ruksaku (2012.)
Quinta Pitanga (2013.)
Nedovršeno stvaranje (2015.)
Vrijeme badema (2016.)
Svojim djelovanjem Maja Klarić (ne)namjerno je uplovila u enigmatske vode podarivši nam nekoliko zanimljivih naziva i novih riječi za „Feniksov rječnik novih riječi“. Nadam se da ćemo se i upoznati.
Trinaestolog
Oznake: Književnost
komentiraj (4) * ispiši * #
