Tinta
Tinta ili crnilo (tal. „tinta“ – boj, mast) otopina je bojila za pisanje perom. Obično je modre, rjeđe crne, zelene i crvene boje. Posudica za držanje tinte zove se tintarnica. Olovka s tintom je tintana olovka (njem. Tintenblei i Tintenschtift). S tintom je povezana i riječ tintara – glava u pren. značenju.
Posavska pjesnikinja Ljerka Mikić (Kostrč kod Orašja u BiH, 25. rujna 1967.) u svojoj je četvrtoj zbirci pjesama „Otvaranje kruga“ (Centar za kulturu Orašje, Orašje, 2013.) objavila čak dvije pjesme s riječju tinta u naslovu.
Razlivena tinta
Razbacane obale čeznuća
po staklenim poljima neba.
Zrcalo rijeke pokriva oblake.
U krošnjama vrbe odmara proljeće.
Ozeble rane u vatri srca.
Tuga se raduje lanenim kišama.
Pamučne niti upliću zvijezde u mjesec.
Prazni su dlanovi puni rose.
Vode divljeg jezera plešu.
Paprat u šetnji kroz maglu.
Svijeća dogorijeva obasjavajući ocean
u potjeri za vremenom.
Razlijevanje tinte po papiru.
Tinta u krvi
Tiho i blizu,
i tako daleko,
vraća se strah po svoje;
gradi se novi zid.
Na mom dlanu tvoja suza,
moja neisplakana tugo,
moja nedosanjana srećo.
Sjena u hladu borova.
Sunce prži misli.
Koraci tvoji što bliže
to dalje duši.
Ostavljaš srce noseći
pokopane želje
i molitvu za spas.
Dionica puta kroz tunel.
Od svjetla do svjetla nada.
Nježna i jaka
kao rosa i stijena.
Razlivena tinta u krvi.
Otvoreni prozori i zaključana vrata.
Enigmat
Oznake: pjesništvo
komentiraj (5) * ispiši * #
