srijeda, 08.01.2025.
Geste i grimase
"Sretan Božić!", kažu ljudi. Ali zašto bi baš taj dan u godini trebao biti sretan pa da se baš on tako apostrofira? I zašto bi mi netko trebao zaželjavati sreću? Što znači zaželjavanje sreće? To znači: "Ja ti naređujem da budeš sretan." Ljudi koji drugima zaželjavaju sreću nisu svjesni toga da je to naređenje, ali to jest naređenje. No jesmo li mi sretni na taj dan nakon što nam netko naredi da na taj dan moramo biti sretni? Ili smo isti kao i bilo koji drugi dan? Naravno da smo isti jer sreća ne nastaje na način da nam je netko zaželi. Svi znamo da sreća tako ne nastaje, ali ipak i dalje svi zaželjavamo sreću: sretan rođendan, sretan imendan, sretan Božić, sretna Nova godina... Mnogi će reći da je to samo jezična manira i običajni način ophođenja, poput fraza "Doviđenja" i "Zbogom", no ja se trajno ne uspijevam osloboditi osjećaja da me to zaželjavanje sreće falsificira. Naročito zbog toga što na te riječi moram odgovoriti ili s "Hvala" ili s "Hvala, također". Ako ne odgovorite na takav način, i napose ako nastavite ne odgovarati na takav način, ljudi će vas početi smatrati asocijalnima, čudnima, nenormalnima, opasnima, gubavcima, na koncu čak i Srbima.
Bio sam ovaj vikend i ovog vikenda
na Veneri. Tamo kažu:
"Kunilingus čunga lunga Vama i Vašima."
Kad netko maturira, diplomira i ejakulira, ili pak odgodi ejakulaciju, ima smisla da mu čestitamo. "Čestitamo Draganu Primorcu što je nakon tolikih godina turboznanstvenog izbivanja u Americi i pokušavanja da položi stručni ispit, konačno uspio doktorirati u - Zagrebu. I što je zatim uspio dobiti profesuru u - Osijeku. I što se sinoć na Sučeljavanju uspio fotografirati s još jednim predsjednikom neke države." Čestitanje, dakle, ima smisla, ali zaželjavanje sreće nekome? I onda još "Vama i Vašima"? Hm.
Na poslu su mi "sretnu novu" i "sve najbolje" nebrojeni kolege i kolegice čestitali 30. prosinca pa na Staru godinu pa 2. siječnja pa 3. siječnja pa 7. siječnja, pri čemu mogu nabrojati i nabrojiti najmanje petero njih koji su mi "sretnu novu" i "sve najbolje" čestitali već triput. Jer tko da pamti kome se već čestitalo, a kome još nije. A tu je još jedan problem - do kada se mora zaželjavati "sretna nova" i "sve najbolje"? Ima ljudi koji ovih dana idu na G.O. ili si uzmu dva tjedna bolovanja; kad se vrate na posao oko petnaestog ili dvadesetog, imaju velik pritisak na duši, osjećaju se obveznima zaželjeti sreću i svako dobro povodom nečega što je već lanjski snijeg. Neki to rade čak i početkom veljače. I ja svaki put moram reći: "Hvala, također." Ima li ičeg lažnijeg od tog "hvala, također"? Jer niti zaista osjećam zahvalnost pa da bih rekao "hvala", niti zaista mislim to "također". No svi mi od najmanjih nogu živimo u takvim lažima i kobajagi-gestama i cijeli je ovaj svijet satkan od "gesta i grimasa" laži, obmane i manipulacije.
Za kraj, da se ipak osvrnem na sinoćnje Sučeljavanje. Kad imate srednje sivu pored bijele, ona je vrlo tamna, no kad tu istu srednje sivu stavite pored mrklo crne, ona je puno svjetlija. Tako je sinoć i Zoran Milanović bio "puno svjetliji" pored crnog mraka tričetvrtinskog psihopata Dragana Primorca. Netko je na Twitteru dobro primijetio da Milanović nije mogao poželjeti boljeg protivnika, iako je ta činjenica u dobroj mjeri dijabolična. Znao sam da će uporni i jezivi Primorčevi "udarci ispod pojasa" morati gadno iznervirati Zokija, ta oni bi i samoga Buddhu izbacili iz ravnoteže s obzirom na to koliko su infantilno koruptivni u podmetanju, no čak sam se i toga bojao da bi demon Primorac mogao Milanovića izazvati na fizički okršaj. To se, na sreću, nije dogodilo, iako je bio jedan trenutak kad se moglo dogoditi - Primorac je prigovorio Zokiju zašto maše rukom prema njemu, insinuirajući da ovaj želi fizički nasrnuti na njega. Milanović je na tu kerozinsku provokaciju odgovorio rekavši da je njegovo mahanje rukom ostalo unutar gabarita njegova stola. Primorac je majstor provokacije najgore vrste, ljigavac galaktičke klase, no sve je ipak uspjelo ostati u granicama normale.
Slijedi nekoliko linkova s Twittera (uključite ton) i jedna slika. Uskrs vaskrse, Božić se rodi, Dubrava do Zemuna, Panamski kanal do Grenlanda, Imotski do Čilea!
Prije bi' si glavu otkinula nego za te glasala
I ovo živi u Zagrebu i nazivaju se građani
Dragan Primorac kao muza Vojislava Šešelja
Video gratis:
