dan dvadesetčetvrti 7.8
četvrtak , 12.08.2021.Razmišljala sam.. sve šta bih htjela napisati da me ljuti zapravo me živcira. Odnosno, ja to osjećam kao živčanost, a ne kao ljutnju. Ne dozvoljavam si da me ljuti, da se ljutim. Osim na sebe.
Možda da počnem.
Ljuti me što sam se morala preseliti.
Ljute me šefovi koji mi nisu ponudili povišicu, bolju poziciju. Možda se više ljutim na sebe što nisam nikad tražila nego sam očekivala da moji rezultati i efikasnost i dugogodišnje davanje sebe firmi i poslu nešto znači tj da će netko to prepoznati.
Ljutim se na mamu što je takva kakva je i što sam ja takva zbog nje - tj kao ona.
Ljutim se na sebe. Evo, uvijek dođem na ljutnju na sebe.
-----
Osjetila sam neku bol u preponi, možda je urasla dlaka, možda je neki živac, ko zna.. ali su me odmah oprali strahovi od bolesti.
Inače, ja sam negdje deep down uvjerena da ću dobit rak i umrijet od toga. Kao da sam to zaslužila.
Osjetno mi pada raspoloženje. I volja za životom, za pričanjem, za druženjem, htjela bih biti sama. u mraku i tišini.
p
a
d
a
m u
r
u
p
u
komentiraj (1) * ispiši * #
Dan dvadesettreći 6.8.
ponedjeljak , 09.08.2021.Tresem se, nemir je postojan. Nadam se da će se smiriti nakon terapije.
Osvijestila sam da stalno pišem koje su senzacije u tijelu, umu..valjda tako znam da su stvarne.
---
Grupa je bila intezivna. Neki su dijelili svoja iskustva iz djetinjstva, obiteljsko nasilje, alkoholizam.. Sve je to zahtjevno za slušati, a za vrijeme toga se u meni razvila agresija, bijes, ljutnja.. To očito već dugo vremena čeka blizu površine da izađe pa je i s nuspojavama od lijekova krenulo van.
Agresivne slike i ideje koje mi je i bed izgovorit ili napisat jer napravim li bilo što, letim ili van ili na ozbiljne sedative i zatvoreni odjel.
---
Blaga me pitala na koga sam - osim sebe - ljuta?
Ne znam.
Pitala me želim li i jesam li spremna saznati?
Rekla sam da da, pa sam odlučila pisati popis na što i na koga sam ljuta.
Bit će teško - već mi je teško.
Prvo tuš da razbistrim glavu.
--
Kako početi? Kako otkriti? Šta pomisliti bez da se osuđujem? Tko sam ja da se ljutim na nekoga, na nešto?
--
Odrastala sam bez prava na ljutnju.
komentiraj (2) * ispiši * #
Dan dvadesetdrugi 5.8.
nedjelja , 08.08.2021.How the hell am I supposed to recover when I don't even understand my disease?
-Susanna Kaysen
(ko lud za vrijeme liječenja na psihijatriji gleda Girl, Interrupted?!
Noć je bila zahtjevna. Oko 4 sam se probudila u bunilu i suzama, sanjala sam da sam morala ići od čovjeka do čovjeka, raznih grupa ljudi kojima sam morala govoriti da sam kriva i zašto sam kriva, napadali su me sa svih strana, a najviše sam napadala ja samu sebe.
onda je bio u snu i dr. Brzi koji me duge kose u havajskoj košulji pregledavao lampicom u oči.
Nakon popijenog Xanaxa snovi su se nastavili, ali ovoga puta sam morala stići negdje, po stepenicama u ulici gdje sam odrasla i na vrhu je bilo nešto kao.. npr.. Novi Sad.
Ukratko, bez obzira na sadržaj (premda sam OPET sanjala Skinsa), opet klasik priča: moram negdje trčat, pobjeć od neke opasnosti, ali ne ide - ja ne mogu trčat, ne mogu se snać, kasnim za svima, jednostavno se ne mogu pomaknut s mjesta - NE IDE!
komentiraj (3) * ispiši * #
Dan dvadesetprvi 4.8.
Budim se sama oko 6.
Sinoć je na odjelu bio kaos, potpuni. Hiža se onesvijestila na hodniku, nisu je mogli sat vremena "dobit" nazad. Svi su se uspaničili, kiša je lijevala, bila je oluja..
---
"don't get too comfortable" kaže taksist Sussani Kaysen na izlasku iz auta ispred bolnice.
Jutros me trese nemir iznutra.
Tko zna kakav će dan biti danas.
---
Voljela bih se malo izolirati. Imam osjećaj da iz mene treba izaći puno bijesa.
Kao da je u prvom ciklusu izašlo puno tuge, a sada ide bijes.
Ali ništa ne izlazi.
---
Nakon terapije je krenulo ludilo. Kao da sam na 3g lošeg speeda. Treskavica, nemir, noge rade, oči u križ, grebem se po rukama, nogama, ne mogu se skoncentrirati, misli su kaos. Užasno stanje.
Usjpjela sam malo zaspat ujutro, probudila me doktorica.
Dogovor je da mi mijenja venlafaksin. Novi se zove burpropion.
Malo me to smirilo, ali ne znam šta me čeka s novim lijekom. Tj znam, koliko me čeka još tu - to je barem mjesec dana dok počne djelovat, pa nuspojave i tako..
I onda još koji tjedan da bude stabilno, i tek onda mogu vani.
Za sad je ovako. Tu sam di jesam.
A G R E S I J A
možda da je probam nacrtat?
B I J E S
komentiraj (1) * ispiši * #
Dan dvadeseti 3.8.
Dobila sam noćas menstruaciju. Probat ću danas što više odmarat- Uz to je i kiša.
Sinoć mi je bilo toliko kaotično u glavi da nisam htjela više bit budna.
Snovi su bili puni događanja kojih se baš i ne sjećam ali dojam i feeling: neki moj paralelni život kojeg živim u kući iz djetinjstva - vjerojatno povezano s time da je Ringo umro. Ta vijest me pogodila, iz izvanjskog svijeta, neki reality check.
Danas je dan za vaganje i mjerenje. Tlak i puls su ok. Struk je 84, kg 68. Skoro +3 nego prošli tjedan.
I dalje se osjećam lažno.
IDENTITET
IDENTITY
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
Dan osamnaesti 1.8.
Jučer je bilo jako teško. Osim što je dan bio naporan i vruć, bilo je raznih događaja koji su ga otežali tj učinili takvim.
Umjetnica je otišla, nismo imali nikakvu grupnu terapiju.
Došao je Tužni i nekako je na mene utjecala ta njegova tuga. Svi su bili malo više sjebani nego je uobičajeno.
---
Uz to me roka pms. Zato mi je On bio donio McDonalds. Bilo mi je to jako teško, nisam mogla ni pričati s njim, jedva sam ga gledala. Gotovo da ne bih htjela da opet dođe. Trpala sam taj Big Mac u sebe kao prase.
Još me dodatno spustio i bacio u tmurne misli razgovor s Gianfrancom. Ne znam zašto, pričali smo o nekim ok, veselim temama. O njegovom ljetu i kako je na moru. Kako je na brodu i na kojim su otocima bili.
Ali mene bacio u crno. Jer nisam na moru niti na brodu niti na otocima. Nije da bih htjela biti. Samo me strah i pomisli da budem tamo.
Možda me ovaj venlafaksin hiće na negativu. Popodne me "digne", oko 4,5 mi poraste energija, ali negativna. Dolaze mi negativne misli u glavu, destruktivne, koje rade u smjeru probijanja granica, rađenja nečeg što se ne smije.
A realno, da se sad usred normalnog sjedenja preko zidića bacim na leđa i padnem kat ispod, prelomim si kičmu, bogme bi me zatvorili na hitnu.
Ali meni se um jednostavno pomrači.
Sjećam se još otkako sam bila mala čega me najviše bilo strah. I još uvijek - požara, prometne nesreće i da ću poludit.
---
komentiraj (1) * ispiši * #
Dan sedamnaesti 31.7.
ponedjeljak , 02.08.2021.Navući ću se na ove pillse za spavanje.
Sanjala sam poplavu, krov kina, mace koje umiru u nesrećama, spašavanje...
Nervozna sam i nemirna od jutra. Nema strahova, samo nervoza. Ne mogu se umiriti. Poslije ručka opet Xanax. Veselim mu se ko narkoman.
Danas nisam jela bijeli kruh.
Jučer mi je Lucka rekla neka ne dijelim stvari i neka mislim na sebe (Valjda jer sam Zatvorenoj dala kutiju napolitanki i odnijela u dnevni boravak čokoladu da svi pojedu) Nisam još uvijek s tim na čisto. Zašto ne bi dijelila?
---
Jučer me dr. Blaga uputila da pitam Roditelje kako se oni osjećaju s tim što sam ja u bolnici i da im kažem kako se ja osjećam. To je jedan sloj.
---
Prihvatiti i tražiti pomoć. Kažu već je velika stvar što sam uopće došla na liječenje, ali trebam vježbat za ubuduće. Za život, za sebe...
---
Brinem se kako On sve ovo podnosi. Željela bih ga zagrliti, nasloniti se na njega, da me mazi po glavi.. Da mi Bora liže uho i maše repom kad me vidi, da stavlja glavu ispod moje ruke kada hoće da je mazim, da je vodim u šetnju..
---
Svjesna sam da nisam još dobro, dovoljno dobro za izaći. Nisam ni sigurna u ovu terapiju baš. Osjećam malo suze upravo kako kreću, ne znam što me točno pogađa dok pišem ovo.. ali suze = stale su, kao da sam ih zablokirala, kao da se bojim plakati i ponovno prolaziti patnju utapanja u tuzi, zabetoniranosti u suze i nemoć.
---
Kužim da sam malo aktivnija, jer je ovdje to potrebno. Ali iznutra nema baš promjene. Imam osjećaj da bi kad izađem sve bilo isto. Isti strahovi, iste boli, iste borbe, ista neizainteresiranost.
S J E B A N
D A N
K O J I
D U G O
T R A J E
---
komentiraj (1) * ispiši * #