Dan dvadesetprvi 4.8.

Budim se sama oko 6.
Sinoć je na odjelu bio kaos, potpuni. Hiža se onesvijestila na hodniku, nisu je mogli sat vremena "dobit" nazad. Svi su se uspaničili, kiša je lijevala, bila je oluja..
---
"don't get too comfortable" kaže taksist Sussani Kaysen na izlasku iz auta ispred bolnice.
Jutros me trese nemir iznutra.
Tko zna kakav će dan biti danas.
---
Voljela bih se malo izolirati. Imam osjećaj da iz mene treba izaći puno bijesa.
Kao da je u prvom ciklusu izašlo puno tuge, a sada ide bijes.

Ali ništa ne izlazi.
---
Nakon terapije je krenulo ludilo. Kao da sam na 3g lošeg speeda. Treskavica, nemir, noge rade, oči u križ, grebem se po rukama, nogama, ne mogu se skoncentrirati, misli su kaos. Užasno stanje.
Usjpjela sam malo zaspat ujutro, probudila me doktorica.
Dogovor je da mi mijenja venlafaksin. Novi se zove burpropion.
Malo me to smirilo, ali ne znam šta me čeka s novim lijekom. Tj znam, koliko me čeka još tu - to je barem mjesec dana dok počne djelovat, pa nuspojave i tako..
I onda još koji tjedan da bude stabilno, i tek onda mogu vani.
Za sad je ovako. Tu sam di jesam.


A G R E S I J A

možda da je probam nacrtat?

B I J E S