i mjesec i sunce

Gledamo jučer večernji dnevnik,
da, i meni se omakne nekad ta greška,
pa sa užasom slušamo izvješće o porastu pedofilije u Hrvatskoj.
Brojevi pokazuju porast online nasilja,
lažnog predstavljanja,
jezivih susreta djece s nepoznatim vrebačima,
i spikerica izjavi jednu nevjerojatnu činjenicu.
U Hrvatskoj ustanove za odgoj djece nemaju zakonsku obavezu
provjeriti svoje zaposlenike,
spadaju li oni kojim slučajem u registar prijestupnika,
na listu službeno zavedenih pedofila,
koja postoji u policiji.

Nemaju obavezu!!!!!!!!

Pa se dogodilo da jedan zločesti dečko
ponovo radi kao učitelj u jednoj osnovnoj školi,
mislim u Zagrebu.

I sad, kaj da čovjek veli?

Mene kod takvih nebuloza najviše zapjeni pitanje
tko je donio takav manjkavi zakon,
i hoće li on/a /oni primjereno snositi odgovornost
za sve najprije psihološke štete nastale djeci iz takvog neodgovornog djelovanja?
Naravno da ne.

Nikoga u Hrvatskoj u stvari ne zanimaju takve stvari,
nikoga to ne muči dovoljno da se pokrene,
(od onih čije pokretanje bi urodilo plodom)
nitko ne gleda dalekovidno i široko,
ne pazi se da sustav unaprijed štiti djecu,
nego kada se dogode prijestupi bilo koje vrste među djecom,
svjedoci smo potpune neorganiziranosti i nestručnosti istoga.
(već smo puno toga na svojoj koži do sada osjetili, nekoć sam pisala o tome)
Kada je pravi problem, nitko ga ne zna riješiti,
stvar se redirektira od -do,
dok vrijeme ne prođe i promijeni situaciju.

********

Školstvo muče mnogobrojni neriješeni problemi,
najbitniji, i nema tako velikog,
je megalomanska količina gradiva s kojom se susreću đaci i učitelji.
Sada, na početku drugog polugodišta,
više se uopće ne sjećamo što smo učili prije mjesec i pol,
pred Božić,
svo staro gradivo zamijenjeno je, na tren, novim,
a do kraja godine uopće nećemo znati što nas je sve snašlo.
Uz to, učitelji se ne srame činjenice da djeca masovno uzimaju instrukcije,
u srednjoj je to pod obavezno,
svi su uvijek u stresu,
upis u srednju je šok od kojeg djevojčicama staju menstruacije,
mature i upisi na fakultete su noćna mora
bez premca,
kad nazoveš ministarstvo, oni kažu da ne vide nikakvih problema.....
ostalim građanima se živo fućka,
Nemojte mi uletati sa komentarima
'kad sam ja bio mali, sam sam se bakčao sa svojom školom...'
U današnje vrijeme, to je sasvim jedna nova dimenzija terora .
Zakonom osiguranog.

I zato, hej, ne razmišljajmo o tome,
bolje da razmišljamo trebaju li nam kute ili ne?
Predlažem umjesto kuta -
luđačke košulje.
I antidepresive i anksiolitike,
prilagođene dječjoj dobi, naravno.