i mjesec i sunce

ljubičasta

Ovu pjesmu sam često stavljala.
Ona je obično posvećena mojoj dragoj prijateljici
koje više nema....
često pričam u mislima s njom.
Vi posvetu proslijedite dalje,
nekim vašima......
koji su drugdje.
Ili, kako već....

Kakav lijep i cool video!!
I pjesma.
Volim kad me na radiju ošine nešto što dugo nisam čula.....

Veni, Creator Spiritus,
mentes tuorum visita,
imple superna gratia,
quae tu creasti, pectora.
(Come, Holy Ghost, Creator, come
from thy bright heav'nly throne;
come, take possession of our souls,
and make them all thine own.)
Qui diceris Paraclitus,
donum Dei altissimi,
fons vivus, ignis, caritas,
et spiritalis unctio.
(Thou who art called the Paraclete,
best gift of God above,
the living spring, the living fire,
sweet unction and true love.)
Tu septiformis munere,
dextrae Dei tu digitus
tu rite promissum Patris,
sermone ditans guttura.
(Thou who art sevenfold in thy grace,
finger of God's right hand;
his promise, teaching little ones
to speak and understand.)
Accende lumen sensibus,
infunde amorem cordibus,
infirma nostri corporis
virtute firmans perpeti.
(O guide our minds with thy blest light,
with love our hearts inflame;
and with thy strength, which ne'er decays,
confirm our mortal frame.)
Hostem repellas longius
pacemque dones protinus;
ductore sic te praevio
vitemus omne noxium.
(Far from us drive our deadly foe;
true peace unto us bring;
and through all perils lead us safe
beneath thy sacred wing.)
Per te sciamus da Patrem
noscamus atque Filium,
te utriusque Spiritum
credamus omni tempore.
(Through thee may we the Father know,
through thee th'eternal Son,
and thee the Spirit of them both,
thrice-blessed three in One.)
Amen.

Gledamo jučer večernji dnevnik,
da, i meni se omakne nekad ta greška,
pa sa užasom slušamo izvješće o porastu pedofilije u Hrvatskoj.
Brojevi pokazuju porast online nasilja,
lažnog predstavljanja,
jezivih susreta djece s nepoznatim vrebačima,
i spikerica izjavi jednu nevjerojatnu činjenicu.
U Hrvatskoj ustanove za odgoj djece nemaju zakonsku obavezu
provjeriti svoje zaposlenike,
spadaju li oni kojim slučajem u registar prijestupnika,
na listu službeno zavedenih pedofila,
koja postoji u policiji.

Nemaju obavezu!!!!!!!!

Pa se dogodilo da jedan zločesti dečko
ponovo radi kao učitelj u jednoj osnovnoj školi,
mislim u Zagrebu.

I sad, kaj da čovjek veli?

Mene kod takvih nebuloza najviše zapjeni pitanje
tko je donio takav manjkavi zakon,
i hoće li on/a /oni primjereno snositi odgovornost
za sve najprije psihološke štete nastale djeci iz takvog neodgovornog djelovanja?
Naravno da ne.

Nikoga u Hrvatskoj u stvari ne zanimaju takve stvari,
nikoga to ne muči dovoljno da se pokrene,
(od onih čije pokretanje bi urodilo plodom)
nitko ne gleda dalekovidno i široko,
ne pazi se da sustav unaprijed štiti djecu,
nego kada se dogode prijestupi bilo koje vrste među djecom,
svjedoci smo potpune neorganiziranosti i nestručnosti istoga.
(već smo puno toga na svojoj koži do sada osjetili, nekoć sam pisala o tome)
Kada je pravi problem, nitko ga ne zna riješiti,
stvar se redirektira od -do,
dok vrijeme ne prođe i promijeni situaciju.

********

Školstvo muče mnogobrojni neriješeni problemi,
najbitniji, i nema tako velikog,
je megalomanska količina gradiva s kojom se susreću đaci i učitelji.
Sada, na početku drugog polugodišta,
više se uopće ne sjećamo što smo učili prije mjesec i pol,
pred Božić,
svo staro gradivo zamijenjeno je, na tren, novim,
a do kraja godine uopće nećemo znati što nas je sve snašlo.
Uz to, učitelji se ne srame činjenice da djeca masovno uzimaju instrukcije,
u srednjoj je to pod obavezno,
svi su uvijek u stresu,
upis u srednju je šok od kojeg djevojčicama staju menstruacije,
mature i upisi na fakultete su noćna mora
bez premca,
kad nazoveš ministarstvo, oni kažu da ne vide nikakvih problema.....
ostalim građanima se živo fućka,
Nemojte mi uletati sa komentarima
'kad sam ja bio mali, sam sam se bakčao sa svojom školom...'
U današnje vrijeme, to je sasvim jedna nova dimenzija terora .
Zakonom osiguranog.

I zato, hej, ne razmišljajmo o tome,
bolje da razmišljamo trebaju li nam kute ili ne?
Predlažem umjesto kuta -
luđačke košulje.
I antidepresive i anksiolitike,
prilagođene dječjoj dobi, naravno.

I evo nas ovdje.
Opet.
Niti bolji, niti pametniji.
Malo oguljeniji,
ofucaniji,
podrapanih koljena,
nagnječeniji,
promrznutiji,
srca i dalje kucaju,
zašto uopće i dokle,
tko će to točno reći.
Mozak stoji,
pogubio je sve misli usput,
i sve riječi.
Hoćemo li
kako
i kada
napuniti zalihe energije
ili ćemo ostati ovakvi
nikakvi zauvijek
tko će to točno reći.