Ovaj puta preskačem strme kamene uličice,
sjenovite kutke, šarene kuće, čovjeka obojanog u zlatno. Ne pokazuju mi se osobne slike, niti moje djetence. Idemo odmah na vrh. Što se mene tiče, sa Rovinjem sam gotova, i idemo na nešto štrebersko, ali lijepo. Želim proći čim prije Istarske slike, da mogu preći na one morske. |