Ovaj puta preskačem strme kamene uličice,
sjenovite kutke,
šarene kuće,
čovjeka obojanog u zlatno.
Ne pokazuju mi se osobne slike,
niti moje djetence.
Idemo odmah na vrh.
Što se mene tiče,
sa Rovinjem sam gotova,
i idemo na nešto štrebersko,
ali lijepo.
Želim proći čim prije Istarske slike,
da mogu preći na one morske.