SAMO ZA MENE

ponedjeljak, 30.05.2005.

Moji nabrijani likovi

DAVOR
Drag, miran dečko, prema prijateljima pravedan. Uvijek!!! Trenutno se čeliči u vojsci, a u slobodno vrijeme na mrtvo ime prebija lokalne sirovine. Upozorenje: Nemojte ga ljutiti!!!
Nenaoružan i opasan!!!

FILIP

Velik, težak, šiša ga brat, uvijek uzoran učenik, lijepo obučen, s istančanim osjećajem za filozofiranje, čak i o temama kao što su otvoren ili zatvoren prozor i slično. Vlasnik ogromne zbirke kratkih porno filmova.
Čini se da ga je nemoguće natjerati na fizičko obračunavanje, ali zato se će uvijek kvalitetno posvađat. I bolje da se fizički ne obračunava…Za sve…

IVAN (mali Đanov)

Kockarnice, kladionice, žene… To je njegov život. Vozi nabrijanu Vektru, nosi košulju i lančić. Kad je živčan , opsuje ti dvi tri nedilje, a onda je najbolje maknuti se jer ne želite stati na put čovjeku njegovih proporcija. Ipak, uvijek dobroćudan i spreman za zajebanciju.

PAVLE (Tuga)

Inteligentni, samozatajni umjetnik, ipak, otvoren za sve razgovore, teme. Možda još uvijek nije svjestan svih svojih potencijala. Mudrovčićka nikad nije doznala s kakvim je talentom zapravo imala posla. Iako ne pokazuje, preosjećajan ..Ima jeben odraz.
Kod njega su se snimili neki od najvećih hitova sada već planetarno poznate grupe Stjopa.

STIPE (Čaura)

Gitarom cijedi osjećaje, a riječima suze. Sentimentalan, igra nogomet dušom i tijelom, vozi Golfa, gubi od mene u tenisu… ŠALA!!!!! Čovjek koji je trebao trenirati nogomet u kvalitetnom klubu. Ljudina od čovjeka, u svakom pogledu!!!

STJEPAN (Pipa)

Od djetinjstva ga poznam i uvijek mu je bio san imati svoj kamion. Mislim da se do danas ništa u tom pogledu nije promijenilo. Otkad se ošišao, postao je nabrijaniji nego ikad. Otvara kafić za koji je prolio priličan broj litara znoja. Nadam se da će mu posao procvjetati.

ČORAK (Pas)

Čovjek s najviše nadimaka. Dolazili su i prolazili, ali on je ostao dosljedan svom stilu koji fura i dan danas. Pobit će ti svaku teoriju, bila ona zasnovana na glupostima, ili znanstveno utemeljena. Njegov samoubilački nagon za volanom koštao nas je živaca i dvije tri godine života. Ipak, vjerujem da u njemu još uvijek čuči jedan osjećajan, ljudski oblik života zatrpan negdje duboko. Trenutno sluša Apocalipticu.

JUKY (mali Ređin)

Služi civilnu vojsku, radi bilo koji posao na čemu mu se divim, poznam ga otkad znam za sebe. Ima neiscrpnu energiju za neke stvari u životu. Uvijek je spreman za akciju.
Kosa mu je razvila nekakav oblik hibrida s gelom, tako da i kad izgleda da nema gela, on je još uvijek tu. Zajedno smo prošli i trnje i zvijezde.

- 20:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 18.05.2005.

Petominutna kvazi-apstraktna inspiracija

I'm lost in minds and words which are floating before my eyes
Alone in the shadows, but I'm not surprised…

Beneath these toughts and shadows
My naked soul is dreaming alone
My flesh eaten by crows
The pain is deep inside my bones…

The pain which I became a slave
Does not effect my prayes
Convidence is for ones who are brave
Wish I could scare away this toughts deep inside the grave…

Somewhere there's a place for my dark mind
Somewhere where I will not feel blind
Until I find this place and rest
My soul will not be blessed…

I could never erase
Deep scares across my face
Every insult, every word
So deep in my world….

Torn apart betwen lyes and death
Every second I'm loosing my breath
Lost inside everybody's eyes
My every word covered with lyes…

- 22:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 07.05.2005.

Serkavica...serem...

Skupljamo dojmove iz vrtloga sranja i reklama koje nam prže mozak, da bi nakon toga mogli gladni osjećaja ići spavati, sretni i okruženi smradom činjenica da će i sutra biti ovako.
Ipak bitno je istaknuti da je sreća, kao i Europska unija, toliko daleko da nas ni warp pogon 156 ne bi odbacio tamo na vrijeme. Na vrijeme za što…?! Koji kurac serem!
Koji će nam kurac Europska unija kad imamo naše političare i moćnike koji se promoviraju na najjadnije načine, kao recimo, voze Taxi i tako. BOŽE, koji ne postojiš, vidiš li ti to!
Nadam se da ne vidiš, jer ne postojiš, a i kad bi postojao, kad bi ovo vidio poželio bi da ne postojiš.
Uđemo li u EU (sad sam se sjetio da mogu pisat skraćenicom), nema više nekih stvari prema kojima gajimo posebne osjećaje, recimo domaći pršut…..
Aj, to je samo jedan primjer, i to prilično suv, ali je dovoljan da pokažem da je ulazak u EU čisti promašaj, a do toga promašaja neće ni doć, jer mi nikad nećemo tamo ući. Zašto, dovraga, onda ja bacam riječi u vjetar pišajući uzvodno?!
Zato jer i ako uđemo u EU, ući ćemo goli i bosi jer ćemo do tad prodati sve nekim suhomesnatim Njemcima koji sve što znaju reći je rufen sie jetz an ,ili već nešto.
Vidite vi kako sam ja to lipo sročije!!!!! BOG te pomilova!!!
Nek' smo mi živi i zdravi, otoci će se prodat, firme će se privatizirati, a vatre ćemo gasiti kurcem a ne kanaderima, jer nećemo moći skupljati vodu iz Jadranskog mora zato jer neće biti naša, nego od Talijana , koji su po najnovijim saznanjima, narod koji najviše smrdi!!!!
Oklen ja izvlačim ove nebulozne ideje što mirišu na tek uveli vonj mojih nogu nakon što sam bio na faksu!!!
Zanimljivost: Nisam ni jednom zastao dok sam ovo pisao, sve je napisano dok je još svježe curilo iz mojih sivih stanica.
Da makar imam dobro razvijenu verbalnu komunikaciju bio bi političar jer znam dobro srat, al samo ovako preko ekrana, ne bi to ovako, u živo…

A eto, niš neg tako, ostajte mi zagađeni, slušajte Narodni radio, i palite se na pjesme grupe Dalmatino.
Jebla im Ditelina mater!!!

Pozdrav

- 19:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Kino...

Večeras sam bio u kinu, išao sam gledati Krug 2, i tako. Bio sam sav usplahiren prije filma jer sam jedva dočekao da idem gledati taj film. Prije početka filma sam sreo Natašu i malo s njom proljudikao (pozdrav Nataši!!!). Nismo dugo pričali jer je ona morala ić s prijateljicama a ja sam se nabrijavao na film.
I tako je film počeo… I tako je film i završio…
Nemam ništa više reći o tome. Bolje je da što prije zaboravim film i nastavim živjeti.
Film je totalno smeće!!!!!!!!!!!SMEĆE!!!!!
Još sam se polio colom po majici, ali ne od uzbuđenja, nego zato što sam skoro zaspao sa slamkom u ustima. Skoro sam opsovao dvije tri nedilje, al sam se suzdržao...
Prvi dio već sada antologijskog horrora unio je dašak svježine u ustaljene vode horroraca, te je dao poticaj ostalim redateljima da se i uz malo novaca i mizernu produkciju još uvijek može napraviti dobar film. Ono što odiše originalnošću u prvom djelu je činjenica da ideja nije temeljena na tipičnom horror žanru, ali je ipak dokazao da se može nositi i s najvećim uspjesima horror žanra.
Prvi film je u meni probudio strah, adrenalin, pitanja i bio sam sav nabrijan nakon gledanja.
Drugi nastavak toliko smrdi na komercijalnost da je sve svedeno na nekoliko specijalnih efekata, suhu priču i već istrošene ''napetost i nabrijana muzika'' scene.
Od one originalnosti iz prvog djela ostala je samo ona curica koja još uvijek prilično dobro kolje sve oko sebe, ali nekako mi je suha, iako izlazi sva mokra, najprije iz bunara, a zatim i kroz televiziju.
Kazeta koju ako pogledate umirete za sedam dana u prvom je dijelu bila drugi ''glavni glumac'', dok je u drugom spaljena nakon početnih 10 minuta filma.
Nema više što dodati. Filma se nisam prepao, nije čak u meni probudio ni želju za jelom, što je običaj nakon što pogledam horor.

Ništa, suuuuuuvoooo………

Idem spavat, razočaran sam….

Pusa svima koji čitate suhe tekstove iz jedne mrtve ulice u Zagrebu….

- 00:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 04.05.2005.

Jedna misao...

Večeras tražim poglede u praznoj sobi, večeras se nadam da će netko napokon doći i zakucati na vrata moje sobe, ali ne…Još jedna večer, još jedna noć puna istih misli….
Na prozoru led, a vani je ljeto. Pitam se kako?! Pitam se zašto na mom prozoru nema sunca, zašto po cijele dane stojim i gledam ljude koji prolaze ispod mog prozora, veseli, s osmjesima što osvajaju, a ja lijeno tražim novi pokušaj da s nečim uhvatim jedan od tih osmjeha i stavim ga na moje tužne, ispucale usne…
U sobi je mrak, ali ja ipak vidim. Svijetlost svijeće što mi oplahuje lice jedina mi je prijateljica. Kad bolje razmislim, u životu nisam imao ni jednu pravu prijateljicu. To je pomalo žalosno, zar ne?!
Eto, to je još jedan razlog koji moram pribrojati milijunu drugih zašto se ne bi želio sutra probuditi.
Svijeća još malo i ugasit će se, i ona je umorna. Bolje da je ugasim. Makar neću morati gledati svoju oronulu sjenu na zidu.
Evo samo malo…..
E sad je dobro. Sad sam samo ja u mraku. Jastuku poklonim jednu suzu…
Čini se da misli koje mi okupiraju um večeras spavaju. Čekao sam ih, ali nisu došle.
Možda mi žele reći da sam prebolio sve ono što sam trebao preboljeti, ili je to samo zatišje pred buru….Vidjet ću sutra navečer….
Večeras mi se još ne da spavati. Samo ležim, tiho, bez micanja…
I onda mi se tiho jedna misao ušulja u snove što bivaše dublji iz sekunde u sekundu.
Tako se lagano ušetala k meni u krevet, a tako je teška!
Zašto da živim kad vidim da nigdje ne pripadam? Suze su iz dana u dan sve jače, a preboljeti sve ovo ne mogu… Vjetar zapuha jako i razbi moj prozor što je još uvijek bio sav u ledu.
Ja uze komad stakla a na sav onaj led pade prva kaplja krvi.
Krv se stopi sa suzama u potok boli, a ja hladnom rukom dodirnu lice i tiho, baš kao i što sam živio, zaklopim oči.

Probudim se u hladnom znoju i shvatim da je to sve san. Ipak je to bila samo misao.
Bolje da je! Do novog sna…

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.05.2005.

Nema nabrijanog naslova...samo čitaj...

Ima dana kad izgubim volju za životom, ima dana kad mi dosadi biti ono što jesam i kad mi je sve nekako izgubljeno negdje u meni. Svaka riječ, svaka misao ima negativnu vibraciju, očima tražim ono što želim vidjeti , a toga nema…
Neke mi stvari nikad neće biti jasne, jer sam toliko zadrt da mi nitko ne može otvoriti oči i reći da je zapravo totalno drugačije od onoga kako ja mislim.
Zbog čega se tako osjećam, ne znam. Valjda su to jednostavno takvi dani i bolje je to izdržati i držati u sebi nego svima oko sebe stalno dosađivati. I ovako previše stvari držim u sebi, pa dvije tri nove ne predstavljaju mi nikakav problem.
Ovaj vikend jebeno je brzo prošao. A evo sad, sjedim uz kompjuter u jednoj mrtvoj ulici u Zagrebu i pišem gluposti. Kod kuće je bilo super, al sam zaključio da je puno lakše kad se ne pozdravljam s prijateljima, jer danas kad sam odlazio bilo mi je teško napustiti ih. Onako subotom se napijemo, ja se ujutro probudim spremim i krenem i sve je u redu. A ovako smo danas bili na piću, pa smo razgovarali, zezali se, a ja sam znao da to neće još dugo potrajati. Možda malo pretjerivam sa svim ovim, ali istina je. Istina je da se još nisam privikao na Zagreb i da sam triput življi kad sam u Gospiću nego ovdje.
Jedva čekam da završi semestar i da prođu rokovi i da se mogu prepustiti prijateljima i zajebavanju. U Gospiću mi nekako sve paše, pa čak i ljudi, iako govorim da su većinom sirovine, ipak mi je to puno draže od ovoga smeća ovdje.
Proždire me nostalgija, riječi se tope u suzama, a ja pokušavam gurnuti jecaje duboko u sebe tako da nitko ne vidi da ovdje venem, da je raj negdje daleko, gdje su molitve glasnije, gdje se osjećam potpuno i gdje se sati čine kao minute a život prolazi u danima zagrnutim u osmjehe, i gdje se suze tope čim poljube obraz, a ne kao ovdje gdje tužno plove obrazom i završe s gorkim okusom u ustima
Tužan kraj…

Pozdrav nabrijanim prijateljima

- 22:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31