|
|
ponedjeljak, 31.07.2006.
17. Poglavlje
Sutradan na probi, Dana, Jennie, April i Sandy čekale su da im voditeljica odredi uloge.
-Tana Feller!-voditeljica dramske grupe prozove Danu.
-Uhm, ne, ja sam Dana Feller.-nekolicina učenika se počne smijati. Dana se zacrveni.
-Dobro, Dana Feller. Ti ćeš glumiti Djedovu pomoćnicu. Sandy Andrews...ti ćeš glumiti Rudolpha, soba.
-Pa naravno!-uzvikne Sandy i sjedne na stolicu.
-Dalje...April Roberts glumit će...vilenjaka broj jedan...Jennie Kingston glumit će vilenjaka broj dva...Michael Pewter glumit će Djeda Mraza...Lizzy Douglas glumi drugu djedovu pomoćnicu. Ostali glume sobove -objavi ona. Michael Pewter, pomalo štreberski tip sa debelim naočalama počne skakati od sreće.
-Postat ću slavan poput Brada Pitta!!-veselo krikne. Svi ga blijedo pogledaju.
-Ok...Dakle, ja sam Djedova pomoćnica...a ja sam htjela biti vilenjak...-uzdahne Dana.
-Aha, taj posao iz snova je moj.-našali se April. Voditeljica svima podijeli tekstove.
-Dobro, idemo probati!-strogo se zadere. Razmaknuli su klupe tako da ima mjesta za probu, samo su stavili jednu stolicu u sredinu, da Djed Mraz može sjesti.
-Krenimo više!
..:Rock Caffe:..
Natalie i Robbie sjedili su na njihovom uobičajenom mjestu i pričali.
-Jedva čekam reviju! Sigurno dolaziš?-Natalie je provjeravala da li će svi doći na njezinu reviju.
-Ma naravno, ne bih to propustio ni za što na svijetu.-odgovori on dok je vrtio čašom punom Cole.-Gdje su ostali?
-Imaju probu za božićnu predstavu.
-Kakvu božićnu predstavu?
-Nekakvi vilenjaci, Djed Mraz i te gluposti za malu djecu. Jennie ih je prijavila, ali su ih uzeli samo zato jer nitko drugi nije htio glumiti.
-Aha.-odgovori Robbie i popije gut Cole. Nekako mi se čini odsutan, pomisli Natalie.
..:Oakland Park:..
-Dobro Klare, vidiš da ti plan ne djeluje, Lukas je odustao a i ja sam na korak od odustajanja!
-Lizabeth, nemoj biti kukavica! Ja ne mogu slomiti svoje umjetne nokte pokušavajući razdvojiti to dvoje!
-Aha, a ja mogu? Znaš što Klare, stvarno mi te dosta!-pobuni se Lizabeth.
-A što ja tu mogu? Da si prava frendica pomogla bi mi da dobijem nazad svoju pravu ljubav!
-Ma daj! Teško je da si ti zaljubljena u još nekog osim u sebe!-Lizabeth se okrene i ode.
-Dobro, samo otiđi! Stvarno mi ne trebaš!
|
četvrtak, 27.07.2006.
16.Poglavlje
Natalin manekenski posao trajao je već mjesec dana i Natalie je stvarno uživala, što se vidjelo na njoj.
-Kako sam sretna! Imat ću nekakve revije slijedeći mjesec! Doći ćete me gledati, jel da?-upita ona. Svi su bili na okupu-sve cure, Matt, Robbie i Jimmy.
-Ma naravno!-kaže Dana sa smiješkom na licu. Već je zaboravila sve događaje koje joj je Lukas pripremio. Sada se trebala nositi s Klare, koja je u tom trenu ušla u Rock Caffee.
-Uf kako je ovo jadno mjesto.-promrmlja ona sebi u bradu, ali dovoljno glasno da je svi čuju. Ugledala je Danu i polako došetala do nje.
-Dana, gdje ti je dečko?-upita ju ona zlobno.
-Nemam dečka.-odgovori ona, iako je žarko željela da bude s Mattom.
-A što je s Lukasom?
-On se neće vratiti. Sada nestani.
-Proklet bio! A naš dogovor je pao u vodu!
-Da, pao u vodu. Bok Klare.-kaže Dana i okrene se da ju više ne mora gledati. Klare se ljutito okrene i izjuri iz kafića. Hvala Bogu, pomisli Dana.
-Ej Nat, kada ti je ta revija?-Jennie promjeni temu.
-Čekaj, imam zapisan datum.-kaže ona i počne kopati po džepovima gornjeg dijela trenerke.-Slijedeći tjedan, a datum je...18.10. u RoseDomeu.
-Super, moram doći gledat svoju curu manekenku.-kaže Robbie i poljubi Natalie u obraz.
-Bit ću nova Kate Moss!
..:Sutradan, Gimnazija Albert Einstein:..
Upravo je zvonilo za kraj trećeg sata, kada je Jennie dotrčala u Danin i Sandyn razred.
-Ovako-obećajte mi da se nećete ljutiti.-kaže ona i sjedne na njihovu klupu.
-Ok, obećajem da ću se savladati. Što je bilo?-upita ju Sandy dok je šarala po klupi.
-Prijavila sam nas za božićnu predstavu jer nitko nije htio glumiti pa su očajni.
-Što?!-uzviknu Dana i Sandy u isti glas.
-Bez brige, tek je za Božić!
-Ali ja ne znam glumiti!-pobuni se Dana.
-Ma shvati to kao zezanciju! Ne dijeli se Oscar za glumu!
-Dobro, a o čemu je predstava?-Sandy se malo smirila.
-Ne znam, neki leteći vilenjaci i Djed Mraz.
-Vilenjaci? Djed Mraz? Što ću ja glumit, Rudolpha, soba crvenog nosa?
-Da, možemo te naroljati kako bi nos imao prirodnu crvenu boju.-našali se Dana.
-Ha-ha. Kada je proba?-Sandy upita.
-Sutra poslije nastave.
-Ah, već sam se nadala za vrijeme nekog sata. Ah... E cure, zar se ne održava tulum za Noć vještica?-upita Dana.
-Da, koliko ja znam, održava se u dvorani za tjelesni. Ali ja mislim da će još polijepiti letke i tak' te gluposti.-odgovori Jennie kada ju prekine školsko zvono.-Vrijeme je da krenem. I ne brinite se za predstavu. April je pristala, tako da će biti veselo!
|
nedjelja, 23.07.2006.
15. POGLAVLJE
Dana je sjedila za radnim stolom u svojoj sobi, i bezuspješno pokušavala naučiti formule iz matematike. Dok je sva u očaju buljila u neke nepoznate znakove u njenoj bilježnici, odjednom joj je zazvonio mobitel. Ugledala je Lukasov broj.
-Bok Lukas.-reče ona tiho.
-Bok Dana. Samo sam ti htio javiti što se dogodilo mojim roditeljima. Izgleda da su imali problema sa kamatarima.
-Kamatarima? Pa kako?
-Ne znam ni ja. Valjda su me zato pustili da odem u Roseville, nisu htjeli da nastradam. Nego, ja se više neću vraćat u Roseville, neću te više gnjaviti. Oprosti ako sam ti izazvao nekakve probleme.
-Ma nema veze, davna prošlost.
-Dobro, vidimo se jednom. Bok-kaže on i poklopi slušalicu. Dani je bilo lakše jer se sve riješilo, nije bilo nikakvih tajni...
..:Rock Caffe:..
April i Natalie bile su u njihovom omiljenom kafiću, i čitale nove brojeve najpopularnijeg časopisa za mlade, Teena. Odjednom Natalie veselo krikne.
-Oh Bože! Pogledaj ovo! Traže manekenke! Ja se mogu prijavit!!-Natalie se izbezumi.
-Nat, smiri se!-kaže April i ugleda kupon za prijavu na kraju časopisa.
-Imaš kemijsku?-upita ju Nat i April prekopa po džepovima jakne. Izvukla je malenu, crnu kemijsku i predala ju Natalie. Natalie je ushićeno ispunjavala svoje ime, prezime, adresu i ostale sitnice koje su tražili.
-Ovo je moj san! Ne mogu vjerovat da se i meni sreća osmjehnula! Ako pobijedim, umrijet ću od sreće!-Natalie odere kupon i ugura ga u priloženu kuvertu.-Sliku ću dodati kada se vratim doma.
-Rezultati će biti objavljeni u...Crnoj Guji?-pročita April.
-Da, to je neki jadan časopis, nema baš puno čitatelja pa valjda tamo objavljuju da natjeraju ljude da ga kupuju.-osmjehne se Natalie.
-Nećeš ga valjda kupiti?
-Nema šanse. Samo ću na kiosku na brzinu pročitati i to je to. Ionako mi je džeparac minimalan.
..:Rezultati:..
Nakon dva tjedna rezultati su objavljeni. Sve cure su se okupile ispred kioska pored gimnazije "Albert Einsten". April je kupovala neke bombone, dok je Natalie listala Crnu Guju.
-Rezultati...Rezultati...Aha! Evo ga!-uzvikne i počne mahnito listati stranice.-Trenutak istine.-nakon nekoliko trenutaka provedenih u potpunoj tišini Natalie zavrišti od sreće.
-Ahhhh!!!! Odabrali su me! Odabrali su me! Odabrali su me!!-veselo je vikala i skakala ispred kioska, dok ju je prodavačica začuđeno gledala. Na kraju je ipak morala kupiti Crnu Guju jer joj je slučajno poderala stranicu.
-Bravo Nat!-čestita joj Dana i zagrli ju.-Sve ćeš ih rasturiti! A..ovoga...za što si to manekenka?
-Za tinejđersku modu. Slikat će me za Teen.
Nadam se da će sve biti super!, pomisli Natalie.
|
nedjelja, 09.07.2006.
14.POGLAVLJE
..:Rock Caffe:..
-Pozvao te van?!-vikale su sve u glas.
-Da, pozvao me van!-oduševljeno uzvikne Natalie.-Jučer dok me pratio doma!
-Ne mogu vjerovati. Ti si najmlađa a u ljubavi ti cvjetaju ruže, i to naveliko.-našali se Dana.-Dakle, kada i gdje idete?-Danino raspoloženje zadnjih dana se znatno popravilo.
-Pa, idemo sutra, najvjerojatnije u onaj luksuzni restoran Chardonet. Znate, tamo gdje se okuplja elita?- Chardonet je jedan od najpopularnijih restorana u Rosevilleu. Često se mogu vidjeti i mlade osobe, ali uglavnom se u tom restoranu rađaju nove veze i brakovi. Tako barem tvrde.
-On će plaćati?-upita April.
-Kakvo ti je to pitanje?-pogleda ju Natalie uvrijeđeno.-Zar si mislila da ću ja plaćati? Uostalom, njegovi starci su krcati lovom. Tako je barem rekao.-nastao je muk. Nitko nije znao o čemu da pričaju. Samo se čulo zveckanje kockica leda u čašama i povremeni kašalj.
-Dobro, znači da te moramo dotjerati!-Jennie probije tišinu.
-Ako imate ukusa. Neću da izgledam kao klaun na prvom, službenom spoju.
-Hej, zar ti nama ne vjeruješ?
-Pa...nisam pretjerano sigurna...
..:Sutradan-Chardonet:..
-Jesam li ti rekao da izgledaš predivno?-kaže tiho Robbie. Natalie se sramežljivo nasmiješi i zamahne svojom dugom, smeđom kosom. Nosila je blijedoružičastu majicu sa plavim zvijezdicama, tamnoplave trapreice i plave tenisice. Jennie joj je stavila tonu gela i laka na kosu, pa je jedva mogla zamahnuti kosom unazad. Robbie joj je poput kavalira otvorio vrata i pustio da uđe. Natalie je željela izgledati zanosno, radila male korake i jedva da je podizala noge. Gledala je ravno ispred sebe i zapela o veliki, crni tepih na posu. Zabila se u lončanicu sa cvijećem, a torbica joj je odletjela na pod. Robbie se trudio da se ne smije.-Pazi!-jedva je izgovorio i pomogao joj da stane na noge. Loš početak, pomisli Nat dok je uzimala torbicu.
Došli su do stola i sjeli. Restoran je izgledao predivno. Ugođaj je bio nevjerojatno romantičan. Na stolu su stajala dva visoka, srebrena svijećnjaka sa malenim svijećama koje su mirisale na lavandu. Svirala je lagana glazba. Visoki, crnokosi konobar im je prišao i uručio jelovnike. Nat je otvorila jelovnik. Umirem od gladi, pomisli ona. Čovječe...na kojem je jeziku ovo pisano?! Što je to canard? Pravila se da čita i povremeno pogledavala prema Robbieu, koji je izgledao kao da se razumije u to. Konobar im je ponovno prišao da uzme narudžbe.
-Izvolite?-upita on i pogleda u Natalie.
-Robbie, možeš ti prvi? Nisam se još odlučila.-slaže Natalie. Robbie joj se nasmiješi i kaže konobaru narudžbu.
-Oh..ja ću isto to.-kaže Nat ljubazno. Koji je to vrag?, pomisli ona dok je razmišljala što je upravo naručila.
-I?-upita Robbie dok se igrao sa nožem po stolu.-Kako škola?
-Pa...nekako, nisam baš sigurna. Kako tebi?
-Isto.-razgovor im je štekao. Konobar se vratio da uzme narudžbe za piće.
-Mogu ja prva!-veselo vikne Natalie.-Ja ću Colu.
-I ja isto.-konobar kimne glavom i nestane. Nakon nekoliko minuta, konobar se pojavio sa visokim, kristalnim čašama punim Cole. Ah, ovo će mi malo ublažiti glad, pomisli Natalie kada je konobar spustio čašu ispred nje. Otpila je gutljaj kada je ugledala torbicu na podu. Naglo se okrenula i laktom pokupila svoju čašu. Cola se izlila po cijelome stolu, kao i po Robbievim širokim, jeans trapericama. Robbie naglo ustane sa stolice. Oh ne, pomisli Natalie kada je ugledala veliku, mokru mrlju na hlačama. Može li biti išta gore?! Robbie je otrčao do WC-a da bi se osušio. Natalie je sjedila na stolici i pokušavala obrisati stol.-Nije velika šteta, Nat. Nije kao da te mrzi.-ponavljala je samoj sebi. Potrošila je gotovo sve maramice. Robbie se vratio na mjesto. Nekako je uspio osušiti, ili barem prikriti mrlju.
-Oprosti, stvarno sam šeprtlja svoje vrste.-kaže Natalie.
-Nema veze, nisam niti ja nešto bolji.-konobar je došao sa njihovim jelima. Bijeli, porculanski tanjuri bili su pokriveni velikim, metalnim poklopcima. Oho, vrijeme istine!, pomisli ona dok je sa znatiželjom čekala da vidi što se nalazi na tanjuru. Konobar je spustio tanjure ispred njih i maknuo poklopce. Natalie se skoro onesvijesti od smrada.
Šta je ovdje krepalo?!, pomisli ona, pokušavajući prikriti grimasu nastalu smradom. Robbie joj zaželi dobar tek i počne jesti.
Aha...on jede ovo bijelo što liči na pire od krumpira. Mogla bih i ja onda. Natalie polako prinese vilicu ustima. Želudac joj se okrenuo za 360°. S mukom je zadržala u ustima i ispričala se da ode na WC. Otrčala je i čim je ušla unutra, ispljunula je neidetificiranu stvar u WC školjku. U WC su ušle dvije štakave djevojke.
-Gle bulimičarku.-šaputale su dok su prolazile pored nje. Bulimičarka će vam pokazati, pomisli Natalie. Isprala je usta vodom i vratila se za stol. Ok, ovo prepoznajem. Ovo je...krumpir? A ovo je riba. O hvala Bogu! Nešto mogu jesti! Cijelo vrijeme dok su jeli, jedva da su izmjenili nekoliko riječi. Niti Robbie nije izgledao pretjerano oduševljen hranom. Svakih nekoliko trenutaka „brisao“ si je usta salvetom. Nakon što su završili jesti i nakon što je Robbie platio račun, izašli su van i odšetali do parka. Tišina ih je okruživala, dok im je mjesečina osvijetljavala put.
-I kako ti je bilo?-upita ju Robbie.
-Nije bilo loše, ako izuzmeš Colu na tvojim hlačama. Stvarno oprosti.
-Nema veze, mama ima Vannish.-našali se on. Zastali su i Robbie ju je nježno poljubio. Natalie se zacrvenila.
-Čemu to?-prošapće ona.
-Zato jer mi se jako sviđaš i volio bih biti s tobom.
-Pa, jesi sa mnom.-Natalie se sva zbunila.
-Ne, mislio sam u vezi.-Natalie je nekoliko trenutaka šutila kada je ispalila kao iz topa:-I ja bih rado s tobom!
-Znači, sada smo i službeno par?-upita on i zagrli ju jednom rukom.
-Naravno. Nisam se bezveze mučila da te osvojim. Sve je bilo pomno isplanirano.
-Kao onaj pad na lončanicu?
-Naravno. Znala sam da će tamo biti.-našali se ona. Nakon što su zajedno proveli još sat vremena, Robbie ju je otpratio doma.
|
srijeda, 05.07.2006.
13.POGLAVLJE
Slijedećeg dana u školi nije joj uopće bilo do priče. Jedva se natjerala da progovori nekoliko riječi pod velikim odmorom. Ona, Sandy, April i Jennie su sjedile u parkiću iza škole i u tišini jele sendviče, kada im je odjednom prišao Matt i njegov prijatelj Jimmy, koji ide sa Jennie u razred. Jennie mu mahne.
-Bok cure!-pozdravi Matt i priđe im.-Dana, možemo razgovarati?-Dana nevoljko pristane. Bila je nesigurna na nogama, jedva je ustala. Otišli su do igrališta koje se nalazilo pored škole. Jimmy je do tada zabavljao ostale cure oponašajući Brada Pitta.
-Gdje si bila jučer, zabrinuo sam se?
-Išla sam sa Lukasom do Rotenfielda.
-Lukas?
-Moj prijatelj.
-A zašto?
-Zato jer su mu roditelji poginuli.
-Ma daj?
-Da. Poginuli su.
-Kako je on?
-A valjda je dobro. Ostao je sa svojom susjedom.
-Zašto mi nisi rekla?
-Nisam mislila da je to tebi važno.
-Pa i nije ali ipak...
-Pa onda ti nisam trebala reći.-kaže ona nervozno.
-Dobro, oprosti.
-Ne, oprosti ti meni, ja sam ta koja je nabrijana u zadnje vrijeme.-Matt ju zagrli. Dana se osjećala sigurno u njegovom zagrljaju.
-Idemo, Jimmy ih je udavio!
..:Rock Caffe:..
Natalie i Sandy su sjedile u kafiću i komentirale protekle događaje.
-Jadan Lukas. Grozno je kada saznaš da su ti starci poginuli.-kaže Sandy zamišljeno.
-Je. Nego, moramo malo pustiti tu temu.-kaže Natalie i pogleda Sandy.-Jesi li viđala Robbiea u zadnje vrijeme?
-Opet taj Robbie! Non-stop blebećeš o Robbieu! Robbie ovo, Robbie ono...-kaže Sandy pomalo nervozno.
-Pa žalim, ali stvarno mi se sviđa! Nisi ni ti baš neko sunašce kada ti se netko sviđa.
-Što hoćeš reći?
-Oh..ništa, ništa...
-I bolje ti je.
-Ha, ha.
..:Centar grada:..
Natalie se vraćala doma nakon što se napričala sa Sandy. Grad je bio mračan, s tek povremeno nekom svijetiljkom. Natalie je zamišljeno hodala kada se zabila u nekoga.
-Ups, sorry.-kaže ona i pogleda u koga se zabila.-Robbie?
-Bok Natalie, otkud ti?-upita ju on.
-Pa evo, vraćam se doma, a ti?
-Šetam malo, ali mislim da ću krenuti doma. Gdje živiš?
-Pa evo, prođeš još dvije ulice i tu sam.
-Ma daj. Ja živim dvije ulice dalje. Hoćeš da te otpratim?
-Može, thanks!
|
utorak, 04.07.2006.
12. POGLAVLJE
Napokon su stigli u Rotenfield. Dana se čudno osjećala, vratila se u mjesto koje je napustila, mjesto s kojim uopće nije imala kontakt.
-Gdje sada?-nježno upita Lukasa i nasloni ruku na njegovo rame.
-Najbolje bi bilo da odem do naše susjede, gđe. Carragher, ona će sigurno znati.
..:Dom Gđe. Carragher:..
-Lukas!-uzvikne starija, sijeda žena kada je otvorila vrata.-Oh jadno dijete!-zagrlila ga je. Njezine suze su padale na njegovo rame.
-Dobar dan, ja sam Dana Feller.-rekla je Dana kada je napokon pustila Lukasa.-Voljela bih da smo se upoznali u drugačijim okolnostima.
-Molim vas, uđite.-rekla je gđa. Carragher i obrisala suze rukom. Njezin dom je odisao starinom. Svugdje su se nalazile crno-bijele fotografije i knjige od prije nekoliko desetljeća. Lukas i susjeda su sjeli na kauč dok je Dana sjedila na mekanom, zelenom naslonjaču.
-Lukas, kako si saznao? Ja sam ti namjeravala javiti.
-Dana mi je rekla. Molim vas, recite mi sve što znate.
-Dobro. Nesreća se dogodila blizu vaše kuće. Ja sam spavala u to vrijeme, kada me probudila škripa kočnica i snažan, oglušujući udarac.-zastala je da obriše suze.-Auto je planuo. Nikako se nisu mogli spasiti.-Lukas je bio miran svo to vrijeme, kao da nije vjerovao ovomu što priča gđa. Carragher. –Policija je rekla da im je netko prerezao kočnice.-Lukas i Dana se zaprepaste.
-Molim?!-viknu u isti glas. Bračni par Carrick su svi voljeli. Sa svima su bili u dobrim odnosima i uvijek im pomagali.
-Da, ali još ne znam ništa detaljnije. Lukas, hoćeš li molim te ostati sa mnom?-Lukas pogleda Danu. Dana kimne glavom.-Ostani, ja ću se sama vratiti. Ja ću sada krenuti, jer vidim da samo smetam.
-Nemoj biti smiješna!-rekla je gđa. Carragher.-Ostani!
-Ne, stvarno, moram ići. Drago mi je što smo se upoznali, ali moram vas pustiti na miru. Do viđenja.-uzdahne Dana i izađe iz kuće. Polako je hodala do autobusnog kolodvora, pokušavala sabrati misli. Kupila je kartu i pričekala bus, koji se ubrzo pojavio. Ušla je unutra, sjela i zurila u prazno. Nije mogla vjerovati da Lukasovih roditelja više nema.
..:Roseville:..
Dana se napokon vratila. Dočekala ju je April. Čim je izašla, April ju je zagrlila.
-Kako si?-pitala ju je nježno.
-Ne znam, stvarno.-rekla je sa suzom u oku.
-Sigurno ti je teško. Ipak je to Lukas.
-Je, užasno mi je teško, iako ni sama nisam sigurna zašto točno.
-Kako to misliš?
-Zaboravi. Molim te, idemo.
-Kada ćeš reći ostalima?
-Ne znam. Vjerojatno sutra kada se vratim iz škole.
-Dobro mala.-u tišini je otpratila Danu doma. Nakon nekog vremena, Dana je stigla do svojega doma.-Hvala što si me dopratila, prava si frendica.-April se potrudila da se nasmiješi.-Pa čemu frendice služe?
Dana je ušla u kuću i mahnula April. Mama ju je dočekala na ulazu.
-Je li sve u redu sa Lukasom?
-Je. Ostao je u Rotenfieldu.-Dana je polako koračala do svoje sobe. Otvorila je vrata i ušla u sobu. Došetala je do kreveta i bacila se na nj. Nije mogla definirati kako se osjeća. Je li tužna? Je li napeta? Svašta joj se izdogađalo ovih dana. Jednostavno nije mogla vjerovati.
|
subota, 01.07.2006.
11. POGLAVLJE
Dana se nalazila ispred malenog, izvana uobičajenog hotela. Ponovno je provijerila adresu na papiriću. Da, to je to. Prišla je velikim, staklenim vratima i jedva ih otvorila. Pa..nije baš Hilton, pomisli Dana i ogleda oko sebe. Hodnik je bio ugodno uređen, pun sviježeg cvijeća i svijećica.
-Dobra večer, molim vas, mogu li znati u kojoj je sobi Lukas Carrick?-upitala je na recepciji. Mlađa žena joj se ljubazno nasmiješila.
-Naravno dušo.-rekla je i brzo tipkala na računalu.-Soba 208 dušo.
-Hvala.-kaže Dana i uputi se na kat.-208...208...-tiho je ponavljala dok je tražila prava vrata.-Evo ga!-lagano je pokucala i nestrpljivo čekala da Lukas otvori.
-Dana?-bio je iznenađen.-Što ti radiš ovdje tako kasno?
-Lukas, moramo razgovarati.-kaže ona ozbiljno i polako zakorači u sobu.
-Ipak si odlučila biti sa mnom?-našali se Lukas i sjedne na veliku, bijelu stolicu.
-Ozbiljno je.-prozbori Dana.-Lukas, gdje su ti roditelji?-okrene se prema njemu.
-U Rotenfieldu, zašto?
-Uhm...na internetu sam čitala da je u prometnoj nesreći poginuo bračni par Carrick.-Lukas se zaprepastio.
-M-molim? Zašto mi nitko nije javio?!-počeo je plakati. Dana ga lagano zagrli.-Smiri se, sve će biti u redu.
-Kako, Dana?! Roditelji su mi mrtvi! M..Moram nazad u Rotenfield, moram sve saznati.-kaže Lukas i pogleda Danu.-Hoćeš li, molim te, ići sa mnom?
-Ja...ovoga...-Dana nije znala što reći.-Molim te.-kaže Lukas slomljeno.
-U redu.
-Hvala ti puno. Tebi jedinoj vjerujem.-Dana ga je tužno gledala.
..:Slijedeći dan u Rock Caffeu:..
Dana je sjedila na uobičajenom mjestu i čekala Lukasa. Napokon se pojavio. Tiho ju je pozdravio i sjeo preko puta nje.
-Hvala ti Dana. Možeš li danas ići sa mnom?-upitao ju je on. Oči su mu bile crvene i natečene od plakanja.
-Pitala sam mamu i dopustila mi je. Vožnja iz Rosevillea u Rotenfield traje 2 sata tako da ćemo stići sve obaviti, tek je podne.
-Ali stvarno ne shvaćam zašto mi to nitko nije javio?
-Možda te nisu mogli naći?
-Možda nisu znali da imaju sina. Ionako se moji roditelji nisu pretjerano hvalili sa mnom.
-Ma daj, sigurno nije to.
-A što bi drugo bilo? Molim te, idemo.-Dana kimne glavom i oni ustanu. Šutke su hodali do autobusog kolodvora. Nisu se niti gledali. Bili su zadubljeni u neke svoje misli. Lukas je kupio karte.-To je to. Idemo.
Ušli su u autobus i sjeli. Dana se nije mogla skoncentrirati na Lukasa i njegovu tragediju, misli su joj lutale. Nakon nekog vremena, utonula je u san.
|
|
