12. POGLAVLJE
Napokon su stigli u Rotenfield. Dana se čudno osjećala, vratila se u mjesto koje je napustila, mjesto s kojim uopće nije imala kontakt.
-Gdje sada?-nježno upita Lukasa i nasloni ruku na njegovo rame.
-Najbolje bi bilo da odem do naše susjede, gđe. Carragher, ona će sigurno znati.
..:Dom Gđe. Carragher:..
-Lukas!-uzvikne starija, sijeda žena kada je otvorila vrata.-Oh jadno dijete!-zagrlila ga je. Njezine suze su padale na njegovo rame.
-Dobar dan, ja sam Dana Feller.-rekla je Dana kada je napokon pustila Lukasa.-Voljela bih da smo se upoznali u drugačijim okolnostima.
-Molim vas, uđite.-rekla je gđa. Carragher i obrisala suze rukom. Njezin dom je odisao starinom. Svugdje su se nalazile crno-bijele fotografije i knjige od prije nekoliko desetljeća. Lukas i susjeda su sjeli na kauč dok je Dana sjedila na mekanom, zelenom naslonjaču.
-Lukas, kako si saznao? Ja sam ti namjeravala javiti.
-Dana mi je rekla. Molim vas, recite mi sve što znate.
-Dobro. Nesreća se dogodila blizu vaše kuće. Ja sam spavala u to vrijeme, kada me probudila škripa kočnica i snažan, oglušujući udarac.-zastala je da obriše suze.-Auto je planuo. Nikako se nisu mogli spasiti.-Lukas je bio miran svo to vrijeme, kao da nije vjerovao ovomu što priča gđa. Carragher. –Policija je rekla da im je netko prerezao kočnice.-Lukas i Dana se zaprepaste.
-Molim?!-viknu u isti glas. Bračni par Carrick su svi voljeli. Sa svima su bili u dobrim odnosima i uvijek im pomagali.
-Da, ali još ne znam ništa detaljnije. Lukas, hoćeš li molim te ostati sa mnom?-Lukas pogleda Danu. Dana kimne glavom.-Ostani, ja ću se sama vratiti. Ja ću sada krenuti, jer vidim da samo smetam.
-Nemoj biti smiješna!-rekla je gđa. Carragher.-Ostani!
-Ne, stvarno, moram ići. Drago mi je što smo se upoznali, ali moram vas pustiti na miru. Do viđenja.-uzdahne Dana i izađe iz kuće. Polako je hodala do autobusnog kolodvora, pokušavala sabrati misli. Kupila je kartu i pričekala bus, koji se ubrzo pojavio. Ušla je unutra, sjela i zurila u prazno. Nije mogla vjerovati da Lukasovih roditelja više nema.
..:Roseville:..
Dana se napokon vratila. Dočekala ju je April. Čim je izašla, April ju je zagrlila.
-Kako si?-pitala ju je nježno.
-Ne znam, stvarno.-rekla je sa suzom u oku.
-Sigurno ti je teško. Ipak je to Lukas.
-Je, užasno mi je teško, iako ni sama nisam sigurna zašto točno.
-Kako to misliš?
-Zaboravi. Molim te, idemo.
-Kada ćeš reći ostalima?
-Ne znam. Vjerojatno sutra kada se vratim iz škole.
-Dobro mala.-u tišini je otpratila Danu doma. Nakon nekog vremena, Dana je stigla do svojega doma.-Hvala što si me dopratila, prava si frendica.-April se potrudila da se nasmiješi.-Pa čemu frendice služe?
Dana je ušla u kuću i mahnula April. Mama ju je dočekala na ulazu.
-Je li sve u redu sa Lukasom?
-Je. Ostao je u Rotenfieldu.-Dana je polako koračala do svoje sobe. Otvorila je vrata i ušla u sobu. Došetala je do kreveta i bacila se na nj. Nije mogla definirati kako se osjeća. Je li tužna? Je li napeta? Svašta joj se izdogađalo ovih dana. Jednostavno nije mogla vjerovati.
|
