|
|
četvrtak, 29.06.2006.
10. POGLAVLJE
U ponedjeljak u školi, Dana je odlučila sve ispričati curama.
-Nemoj zezat!-rekla je Sandy šokirano.
-Zašto nam nikada nisi rekla niti riječi o tom Lukasu?-upita ju April.
-Zato jer ga pokušavam zaboraviti.-Dana uzdahne.-Vi ne znate cijelu priču o njemu?-djevojke odmahnu glavom.
-Pa ovako: dok sam još živjela u Rotenfieldu imala sam sve što sam mogla poželjeti. Najbolju prijateljicu, odlične ocjene i najzgodnijeg tipa u školi i susjedstvu. Bili smo u vezi nekih 2 mjeseca ako se ne varam. Sve je bilo savršeno, kada me odjednom ostavio, par dana prije mojeg rođendana.
-Koji gad!-prošapće Jennie.
-Da, je. Kada sam ga pitala zašto me ostavio, rekao je da je to zbog druge cure. I sad, on je došao u Roseville zato jer mi se čini da ga je ta druga ženska napucala i sada on opet želi biti sa mnom.-izgovori Dana u jednom dahu.
-Nisam znala da je toliki idiot.-odvrati Sandy.
..:Rock Caffe:..
Dana je sjedila sama u kafiću. Trebala je malo razmisliti o svemu što joj se događalo. U miru je pila svoj sok kada je ugledala Lukasa ispred sebe. Oh ne opet!, pomisli ona. Imao je zaljepljen flaster preko nosa.
-Bok Dana!
-Bok.-kaže ona hladno.
-Imam odličnu vijest!
-Za mene ili za tebe odličnu?
-Pa...zavisi.
-Reci.
-Ostajem ovdje preko tjedna!-Dani se smrači pred očima.
-Molim?
-Da, zar nije to divno? Starci su mi dopustili! Unajmio sam sobu u hotelu i tamo ću odsjesti. Hoćeš adresu?-Lukas napiše adresu na papirić.
-Zašto bi mi trebala?
-Pa ako me budeš trebala.
-Sumnjam.
-Opet si ti tvrdoglava. Hajde, uzmi ju.-Dana je gledala u papirić i na kraju nevoljko pristala.-Dakle, sada moram ići. Vidimo se!-kaže on i mahne joj. Pojurio je van.
Hm, pa kako su mu roditelji dopustili da ostane u drugom gradu? Koliko se ja sjećam, oni su šizili ako bi samo išao u kino. Nešto je tu sumnjivo, pomisli Dana.
..:Danin Dom:..
-Došla sam!-poviče Dana dok je zatvarala ulazna vrata. Mahnula je tati koji je gledao televiziju.-Bok dušo!
-Tata, posudiš mi malo svoj laptop?-upita Dana. Nije joj se ništa radilo, samo je htjela malo surfati po internetu.
-Dobro, ali nemoj ga koristiti predugo, znaš da u ordinaciji nemamo računalo.-kaže tata strogo.-Neću, ne brini!-odvrati ona. Otrčala je do tatine crne aktovke. Pažljivo ju je otvorila i unutra ugledala sjajni, crni laptop.-Bit ću u svojoj sobi!-poviče ona i pohita do svoje sobe.
Brzo ga je upalila i spojila se na internet. Otvorila joj se naslovna stranica CNN-a. Oh, što je ovo?!, pomisli ona kada je ugledala naslov: „Poginuo bračni par u prometnoj nesreći u Rotenfieldu“. Znatiželja ju je kopkala, pa je brzo stisnula da sve pročita.
-Jučer u ponoć...bla bla...bračni par...Carrick?!-prozbori ona.-Lukas...
Moram smjesta do njega!
|
srijeda, 28.06.2006.
9.POGLAVLJE
..:Stadion Old Highbury:..
Došao je i taj dugo očekivani petak. Dana i ostale cure su stajale ispred ulaza u stadion.
-Matt ti je stvarno cijelo vrijeme u glavi, ha?-upita April dok je vadila karte iz novčanika.
-Nego...cijelo vrijeme mi hoda po mislima.-nasmiješi se Dana. Nije puno ljudi došlo da gleda susret dva kluba iz četvrte lige. Očito to ljudima i nije privlačno, ali se nalazila jedna vijerna skupina navijača koji su se nazivali Hell Dogs. Mattov klub se zove Roseville United i igra za njega već nekoliko godina. Uživa u tome kao u ničemu do sada. April je sve obavila i napokon su mogle ići na tribine.
-Pa tribina baš i nije u najboljem stanju...-zanovijetala je Natalie.-Pogledaj sjedalice. Zar netko očekuje da ja sjednem na njih?-cure okrenu očima.
-Možeš i stojati, sve dok ne ometaš pogled.-kaže April. Nakon kraćeg čekanja, ekipe su izašle na teren. Kada je igra započela, Dana je osjećala nevjerojatnu tremu. Što ako niti ne primjeti da sam ovdje?, pomisli Dana. Ma da! Stadion je kao konzerva, sigurno će me primjetiti.
Nakon što je prošlo 20 minuta, Matt je zabio gol.
-Tooo!!-vikala je Dana dok je stajala i pljeskala što je jače mogla.-Daj još jedan!-Dani je sve bilo savršeno kada je ugledala nekoga tko joj je pokvario cijeli dan. Razrogačila je oči. Nije mogla vjerovati. Lukas i Klare?! Aha, znači to je njezina nova taktika, želi Matta vratiti tako da ga izludi ljubomorom, pomisli ona. Morala je priznati da je Lukas izgledao poprilično dobro. Njegova uobičajena smeđa kosa bila je obojana u crno i imao je plave pramenove. Nosio je tamne, sunčane naočale pa mu nije mogla vidjeti oči. Nosio je široke traperice i majicu. No Dana za Klare i nije mogla reći riječi pohvale. Nosila je ultrakratku ružičastu suknjicu i bijeli topić, i sve to upotpunjeno sa visokim čizmama sa petom barem 7 centimetara. Nije ništa rekla curama, nije htjela nikakve skandale. Ali se cijelo vrijeme pitala zašto je Lukas ovdje?
..:Park blizu Danine kuće:..
Dana se navečer vračala kući nakon što je provela popodne sa Matthewom i prijateljicama. Prolazila je ovećim parkom koji je bio blizu njezine kuće. Osjetila je nekakvo stezanje u želucu tek kada je ušla u park. U parku su se uzdizali visoki borovi i hrastovi, bacali su mračnu sjenu na ionako nedovoljno osvijetljen park. Puteljak je bio posut sitnim kamenčićima koji su pravili jeziv zvuk dok je Dana hodala. Nervozno je hodala, nastojala ubrzati korak. Odjednom je stala na veliki kamen i uganula stopalo. Dana jaukne od boli i skoro se sruši na pod. Nigdje u blizini nije bila nikakva klupica gdje bi mogla sjesti i pogledati stopalo. Ništa, morat ću odšepati doma, pomisli ona i strese se od same pomisli da sama tetura od boli po jezivom parku. Odjednom je začula šuštanje u velikom grmlju pored nje.
-T-tko je to?-rekla je drhtavim glasom dok se držala za stopalo. Nitko nije odgovarao, šuštanje se samo nastavljalo. To je sigurno Klare, želi me zaplašiti. Ne ide to tako, pomisli Dana ljutito i odhopsa do grmlja. Izgubila je ravnotežu i pala ravno u nečije ruke.-Treba li ti pomoć?-začuje dobro poznati glas.-Lukas, što ti radiš ovdje?-bjesno ga upita.
-Pa...pomažem ti.-kaže on sa smiješkom na licu.
-Ne trebam tvoju pomoć, hvala!-kaže ona i istrgne mu se iz ruku.-Ne diraj me sa tim svojim prljavim papcima kojima si plazio po Klare.
-Oh, znači vidjela si nas?-Lukas se trudio da zvuči iznenađeno.-Nisam znao.
-A što ste onda radili na Mattovoj utakmici? I što ti uopće radiš ovdje?
-Tvoj dragocijeni Matthew, zamisli, nije jedini igrač u klubu. I došao sam vidjeti tebe.
-Da, ali je Matt zato bivši dečko od Klare.
-Pa?-Dana opet skoro padne, ali ju Lukas uhvati.
-Rekla sam ti da me ne diraš!
-Jednom u životu nemoj biti tako tvrdoglava i pusti me da ti pomognem!
-Neću! Puštaj me, mamlazu jedan!-Lukas ju nije puštao. Dana se odjednom uspjela izgurati iz njegova čvrsta stiska i opalila ga šakom u glavu. Lukas se uhvatio za nos i pao na tlo.
-Dobro jesi ti normalna?! Slomila si mi nos!-vikao je on.
-Preživjet ćeš!-doviknula mu je Dana dok je hopsala do svoje kuće.
Kreten jedan, stvarno ne znaš što sam vidjela u njemu!, bjesnila je u sebi Dana. Bila je nadomak kuće. Povremeno se okretala da provjeri da li je Lukas iza nje. Napokon je došla do svoje kuće. Nespretno je vadila ključeve i jedva otključala vrata. Ruke su joj drhtale. Još je bila u šoku. Nadam se da svi spavaju,pomisli Dana, ne želim neugodna pitanja poput...
-Gdje si bila?-upita ju mama.-Zabrinula sam se!
-Mah, bila sam u kafiću sa prijateljicama.-odvrati Dana. Trudila se da izgleda potpuno mirno.
-Što ti je sa nogom?
-Ništa, što bi bilo?
-Pa, nekako je...natekla.
-Ma ne brini se, sve je u redu!-Dana odmahne rukom i polako krene prema svojoj sobi. Hodala je polako da ne osjeti bol. Mama je, srećom, otišla spavati pa je Dana u miru mogla odšepati do sobe. Jesam li mu stvarno slomila nos?, pomisli Dana dok je otvarala vrata svoje sobe. Nekako je bila nervozna. Očekivala je da će iz mraka iskočiti Lukas, ili pak Klare. Drhtavim rukama je upalila svijetlo. Odahnula je kada je vidjela da je njena soba prazna. Odšepala je do kreveta i legla. Uh, nije baš najbolje, pomisli ona dok je promatrala nogu. Već sam je drugi put uganula. Stavit ću leda pa će valjda proći.
|
utorak, 27.06.2006.
8.POGLAVLJE
8.Poglavlje
Nedelja...Natalie i Jennie su šetale gradom u potrazi za savršenim poklonom za Natalinu mamu-slavi rođendan.
-Što kažeš na buket cvijeća?-predloži Jennie i pokaže na predivan buket crvenih ruža.
-Prestaromodno.
-A...lijepa ogrlica?
-Ne znam procijeniti što joj se sviđa.
-Pa kako ćeš joj onda kupiti dar?
-Nekako. A da joj kupim neku majicu?
-Kako ćeš znati veličinu?
-A čokoladu?
-Pa da joj zubi istrunu.
-Dezodorans?
-Onda će misliti da smrdi.
-Znaš Jen, nimalo mi ne pomažeš.
-Žalim, ali takva sam...-polako su šetale uz izloge kada su ugledale Matthewa i njegova dva prijatelja.-Bok cure!-pozdravi ih Matt.-Šta se radi?
-Ma, ništa, tražim poklon za mamu. Nikako da nađem odgovarajući za nju.-izjada se Natalie.
-Jesi razmislila o nekoj vazi, unutra par cvijetova i mirisnim svijećama?-Natalie i Jennie se pogledaju.
-Mi hodamo cijelo jutro u potrazi za savršenim poklonom i sada dođeš ti i u sekundi nam nađeš savršeni. Kako ti je to uspjelo?-upita ga Jennie.
-Možda imam nos za takve stvari.-nasmiješi se on.-Dajte da vas upoznam.-kaže on. Visoki dečko plave kose i biserno plavih očiju se zvao Robbie Howard, dok je njegov drugi prijatelj bio Jimmy Conrad. On je imao crnu kosu i crne oči. Robbie ima 14 a Jimmy 16 godina.
-Drago mi je!-veselo kaže Natalie i rukuje se. Hm, nije loš ovaj Robbie, al' pitanje je da li je debil ili je savršen za mene, pomisli Natalie dok se rukovala s njim.
-Gdje ćete vi sada?-upita ih Jennie dok su se Natalie i Robbie još uvijek rukovali.-Nat? Mislim da mu možeš pustiti ruku.-Natalie pocrveni i pusti mu ruku.
-Sorry. Dakle, gdje idete?
-Mislili smo prošvrljati po CD shopu ili igrati nogomet...
-Zar CD shop radi nedjeljom?
-Nemam blage. Možda. Najbolje da idemo provjeriti. Ajde vidimo se cure.-njih trojica su se udaljavali, a Natalie je još uvijek buljila u Robbiea. Jennie ju je zbunjeno gledala. Pucketala je prstima ispred njenih zelenih očiju koje su sjajile nekako čudno.
-Hej! Zar si u transu?
-Robbie...Tako je sladak...-prošapće ona.
..:Rock Caffe:..
-Dakle, dogovoreno je?-kaže Dana dok je pila Coca-Colu. Sjedile su u Rock Caffeu, nedavno otkrivenom kafiću u centru grada. Bio je mračan, osvijetljen crvenim reflektorima i svirao je rock, punk i metal glazbu. Konobari su otkačeni, nose starke, imaju piercinge i puni su bedževa. Stolovi su veliki, a umjesto stolica stoje crveni, kožni naslonjači. Prepun je postera raznih bendova i tek povremeno koja vesela slika. Čak postoji kutak u kafiću gdje možeš u miru čitati ili slušati glazbu
-Ne, nas tri smo se dogovorile, ne znamo da li će pristati Nat i Jen.-kaže April.
-Ma daj, Natalie obožava nogomet, bez beda će pristati.-odmahne Sandy.
-Dobro. Stvarno želim vidjeti kako Matt igra.-kaže Dana.-Dakle, utakmica je u petak u 16:00. Naći ćemo se ispred škole, OK? Malo se informirajte o nogometu, da barem nešto znamo.
-Što si tako napeta? Utakmica je u petak, danas je nedjelja. Uostalom, već sam ti rekla, Nat je opsjednuta nogometom.
-Dobro, smiri se San.
-Ja da se smirim a ti si ta koja gubi živce!!-Sandy podigne glas. April ju je nekako smirila.-Dobro, neću se svađati. Imam prekratke živce.
..:Nepoznato mjesto:..
-Koga to moje oči vide?-stajala je Klare i pričala sa nepoznatom osobom.-Kako to da si ovdje?-rukom je popravljala ružičastu minicu.
-Sudbina.-kaže muški glas.-Mislim da imamo jednu zajedničku stvar.
-A da?-šapne Klare. –Da li ja znam koja je to?
-Znaš ti i predobro.
|
ponedjeljak, 26.06.2006.
7.POGLAVLJE
Dana se razbistrio pogled i uspjela je shvatiti što se događa. Preletjela je tri stepenice kada se uspjela uhvatiti rukom za rukohvat od stepenica. Srce joj je brzo kucalo. Trebalo joj je nekoliko minuta da shvati što se dogodilo. Pogledala je prema vrhu stepenica i ugledala Lizabeth kako se zlobno smije. Dana je ustala i otrčala do nje.
-Dobro, jesi li ti normalna?!-odjekivalo je hodnikom.-Šta si me gurnula?!
-Otkud ti ideja da sam to bila ja?-upita ona nevino. Dana ju ošamari. Ostao je crveni trag Danina dlana.-Nemoj ti meni lagati! Jedina bolesna osoba na hodniku si ti!-Lizabeth je šutjela. Duboko je disala, kada je napokon progovorila:-Nisam htjela.
-Aha, znači ruke su ti slučajno poletjele dok sam ja trčala?!
-Nisam htjela, kad ti kažem! Tako mi je Klare rekla!!
-Molim?-začudi se Dana. Odmaknula se od Lizabeth.-Da li mi opet lažeš?
-Ne, istina je. Ona nikada ništa ne obavlja sama. Šta misliš, da je slučajnost što smo isti dan u kinu? Ja nikada niti ne idem u kino. Pogotovo kada igra Jennifer Aniston. Nemoj mene kriviti.
Dana ju je blijedo gledala. Odmahnula je glavom i otišla. Koja bolesna osoba. Mah, vidjet će ona sutra..., pomisli Dana i požuri prema svojim prijateljicama. Uganula je nogu kada se uhvatila. Nezgodno je stala na stepenicu. Došepala je do njih. April ju zabrinuto pogleda.
-Što je tebi bilo?-Dana sjedne na pod i uhvati se za nogu.-Ma...Ništa. Nezgodno sam stala.
-Daj da ti pomognem.-ponudi se Jennie i pomogne joj ustati.-Možeš li hodati?
-Uhm, nekako ću uspjeti...Valjda. Ali nemojte da nam ja pokvarim zabavu. Hajde, film će sada početi!- Dana je šepala uz Sandy, kada joj Sandy šapne:-Što je zapravo bilo?-Dana joj ispriča cijelu priču.
..:Albert Einstein:..
-Dobro, koji je tebi k...-poviče Sandy kada joj Dana pokrije usta dlanom.-Ne! Nemoj kriviti Lizabeth!-Sandy zašuti i makne Daninu ruku sa usta.-Zašto ne? Pa ona te gurnula.
-Da, ali je Klare to naredila.-Sandy se uhvati za glavu.-Joooj, ovo je sve kao neka droljasta mafija.-Sandy pogleda Danu.-Prekinula si moj dramatičan nastup! Ne mogu ja sad opet isto tako! Prvi nastup je uvijek onaj upečatljiv! Sada će svi misliti da sam ja nekakav frik!
-Ma kakav frik, molim te! Kasnije ćemo se obračunati sa Klare, i to ćemo učiniti kako treba.
-A kada je to 'kasnije'?
-Veliki odmor...
Pod velikim odmorom, Dana, April i Sandy su sjedile na klupici dok je Jennie bila u dućanu, kupovala si marendu.-Evo ga Matt.-kaže Dana i ustane. Grickala je donju usnicu od nervoze dok mu se polako približavala.-Hej Matt!-kaže ona nježno i mahne mu. On se nasmiješi i pozdravi ju.-Kak' si Dana?-Dana je pogledala oko sebe da vidi gdje je Klare. Oho, evo nam je Miss, pomisli ona i povuče Matta za rukav. Povukla ga je bliže Klare i naglo ga je poljubila. Cijela škola je buljila u njih a Klare je ostala ukopana. Odjednom se ona okrene prema Lizabeth:-Trebala si ju onesvijestit, da ne može doći u školu par dana, a šta si joj ti napravila?! Potaknula ju da se žvali sa Mattom?! Kako bih ga ja, kvragu, trebala dobit nazad?!
-Šta mene kriviš?! Da ti stvarno želiš Matta nazad, obavila bi posao sama!!
Dana je pustila Matta, koji ju je zbunjeno gledao.-Wow...Čemu ovo?-Dana je krajičkom oka gledala kako Klare zuri u njih.-Pa..da malo uživamo.
-Ja...ovoga...ne...znam...ovoga...šta...kahm...eh...-Dana se nasmije.-Opusti se, ništa se nije dogodilo.-Matt se nasmiješi.-Da, da...Ništa...
..:Rock Caffe:..
-Ma da!-zadere se Natalie, i odjednom su svi pogledi u kafiću bili upereni u nju, no ona se nije obazirala.-Šta stvarno?! Jennie, vjeruješ li ti ovo?!
-Ne!! Niste mogle pričekati da ja dođem? Da mogu grickati sendvič dok se vi žvalite?!
-Nije mi baš bilo u planu da drugi uživaju. Ja sam htjela uživati.-kaže Dana i nasmiješi se. Rock glazba je treštala iz zvučnika. April se nasmiješi:-Jesi li htjela uživati u Klarinoj patnji ili u poljupcu sa Mattom?-Dana se zacrveni.-Znala sam!-Dana se nagne prema njoj.-Ali niti riječi, jasno? Ne želim da to sazna cijela škola!-Natalie ju zbunjeno pogleda.-Čekaj! Poljubila si najzgodnijeg frajera u školi, koji se, usput, jako zagrijao za tebe, a ti ne želiš da to itko sazna?-Dana potvrdno kimne glavom.-Nemoguća si!
|
nedjelja, 25.06.2006.
6.POGLAVLJE
-Spavaj sa jednim okom otvorenim?-začudio se Matt dok je sipao sok u visoku, kristalnu čašu.
-Da, možeš li vjerovati? Ta...ta...ne znam šta mi je prijetila. I to sve zbog Klare, tvoje cure.-uzdahne Dana. Sandy i Mattov prijatelj Tony su tiho pričali da ne bi ometali Danu i Matta.
-Zbog koga? Ah da, Klare. Ma ništa, ona i ja smo prekinuli prije tjedan dana. Čudim se kako to nije cijela škola saznala.-prozbori on dok je polako pio sok. Dana se oduševila, ali to nije pokazivala zato jer se nije htjela odati.-Pa zašto mi je onda ova Lizabeth rekla da si ti Klarin?
-Ma luda je, i sama si rekla da je slučaj za umobolnicu.-Matt pogleda Sandy i Tonya.-A što vi golupćići šapućete?-Sandy ga pogleda i kaže kako ih ne žele ometati. Odjednom za stol pored njih sjedne skupina okrutnih cura koju su činile cure iz 1.a-Lizabeth, Paula i Sonia, i cure iz 2.b-Klare, Sophia i Ashlee. Svako malo su pogledavale prema Dani i Mattu, kada je odjednom Klare ugledala dvije cure iz 1. i 2. razreda, April Roberts i Jennie Kingston. Sandy nije dobro poznavala April iako je išla s njom u razred, a Jennie je bila sama u 2. razredu.-Opa, gle tko nam je ovdje.-kaže Klare okrutno.-Jadna i još jadnija.-April i Jennie su šutjele i pravile se da ih nisu vidjele. Klare ustane od stola i polako odšeta do njih. Dok je hodala je pogledala Matta u oči i puhnula mu poljubac. Matt samo okrene očima i nastavi gledati što će napraviti.
-Vas dvije me možda niste čule. Vidite, ovo je naš kafić i vas dvije nemate ovdje šta tražiti. Jasno? Dakle, sada lijepo pokupite svoje prnje i odite.-April i Jennie pokunjeno ustanu i kada su htjele krenuti, ubacila se Sandy.-Ostanite sjediti. Zar se stvarno bojite ovih Barbika? Pa vidiš kako su drvene, dovoljno je da joj opališ šamar.-Klare bjesno pogleda Sandy.-A ti bi kao nešto znala o nama, ha "punkerice"?
-U svakom slučaju je bolje biti punkerica nego kurvica.
-Šta si rekla?!-Klare je poludjela. Sandy se smijala i uživala gledati kako ova bjesni.-Ah, mislim da sam si našla novi hobi hehe.-Odjednom je Lizabeh ustala i prišla Klare, te joj nešto šapnula.-Imaš pravo. Idemo.-rekla je Klare i zabacila svoju dugu, plavu kosu.-Vidimo se Matt.-Cure su otišle i napokon je bio mir u kafiću. Odjednom je Matt pogledao na sat.-Oh kvragu, moram ići. Za 10 minuta mi počinje nogometni trening. Vidimo se. Ideš, Tony?-on ustane i lupne Tonya po ramenu. Njih dvojica su se udaljila kada su April i Jennie prišle Dani i Sandy.-Hvala što si nam pomogla.-kaže April. Imala je dugu, crnu kosu koja je na svijetlu proprimala plavu boju i plave oči. Nije bila pretjerano visoka. Jennie je imala plavu kosu i plave oči.-Stvarno nismo znale kako ih se riješiti. Ja sam April, a ovo je moja prijateljica Jennie.-rekla je nježno i pružila im ruku.-Ja sam Sandy, a ovo drvo pored mene je Dana.-Dana ju pogleda i rukuje se sa njima.-Ja nisam drvo. Možda sam malo sramežljivija, pa?-Sandy se nasmije.-April, ti ideš sa nama u razred, jel da?-April i Jennie sjednu za stol.-Da, ja idem s vama u razred, ali ja nisam znala kako se ti zoveš. Zapravo, sada znam samo tebe i one fufice.-Konobar im je prišao i uzeo narudžbe.-Zašto one vas imaju na zubu?-upita Dana na posljetku.-Ne znam. One svih imaju na zubu. Možda su ljubomorne. VIdjela sam da tebe imaju na zubu zbog Matta. Sandy im je, pak, na zubu zbog toga što je punkerica, dok nas dvije stvarno ne znamo. Prije smo se družile sa njima, možda je zato.-Sandy slegne ramenima.-Mah, koga briga uopće? A zašto se više ne družite s njima?-upita ona Jennie.-Ti se šališ? Pa pogledaj ih! Cijelo vrijeme se šminkaju i misle na iste stvari. mi nismo takve.-Konobar im je donio pića.-Hoćete se družiti sa nama?-upita ih Dana dok je pijuckala Coca-Colu.-Stvarno? Ne bi vam bip teret? Nemamo puno prijatelja jer smo sramežljive...-kaže Jennie tiho.-Ma nipošto. Mi se još družimo i sa jednom curom iz osmog razreda. Super je, upoznat ćemo vas.
Nakon par dana, cure su se odlučile za odlazak u kino. Odabrale su romantičnu komediju sa Jennifer Aniston u glavnoj ulozi. Sandy, April, Jennie i Natalie su stajale ispred kina i cupkale od hladnoće, čekale su Danu. Dana se napokon pojavila.-Pa dobro, gdje si ti?! Smrznula sam se kao pingvin!-bjesno ju upita Natalie.-Ah ne pitaj. Starci su mi poludjeli. Naredili su mi da im se javljam svakih pola sata. Kao da sam beba!-izjada se Dana i pohita u kino da kupi ulaznicu. Stajala je u redu kada je ugledala Lizabeth, Paulu i Soniu. Pogledale su je sa prijezirom, kao da su planirale doći isti dan.-Zar ti mene svugdje slijediš?-upita je Lizabeth bahato.-Da, oprostite Vaša umišljenosti. Kao da nemam pametnijeg posla nego slijediti neku glupaču. I molim te, pusti me na miru.-Dana je plaćala kartu kada ju Lizabeth izgura.-Uzet ću dvije za balkon.-kaže ona uopće ne primjećujući Danu.-Hej! Makni se, ja sam bila prije tebe!-kaže Dana i odgurne ju.-Čekaj svoj red, princezo!-Lizabeth odmahne glavom i stane sa strane. Opa, poslušala me!, pomisli Dana i pobijednički se nasmiješi. Platila je karte i pojurila prema svojim prijateljicama.-Idite vi unutra, ja se moram javiti starcima, a bruka mi je pred svima.-Cure se nasmiju i uđu u kino. Dana je bijesno birala brojeve na mobitelu i čekala da se jave.
-E mama, ja sam!...Da, sve je u redu...ne, ne pušim...ne, ne pijem viski...Ma daj mama, tko bi me silovao?!-zadere se Dana. Stišala je glas i rekla mami da će joj se javiti za pola sata. Tretiraju me kao da sam beba!, pomisli ona i krene prema kinu. Pogledala je na sat i potrčala stepenicama kada je ugledala neku sumnjivu, crnu priliku pored nje. Odjednom joj se zamračilo pred očima i počela je padati...
|
subota, 24.06.2006.
5. POGLAVLJE
Slijedećeg dana je Dana krenula u novu školu. Cijeli dan je imala tremu. Upoznaje novi razred. Jedina osoba koju poznaje je Sandy. I Matt ali sa njim nije pretjerano bliska. A i ide u 3. razred.
-Jesi li spremna?-upita Dana samu sebe.-Nisam. Nisam ni sigurna da li ću ikada biti.-nervozno je petljala rukama.-OK, duboko udahni i kreni.-prošaptala je i krenula prema izlaznim vratima. Ni sama nije znala što očekuje. Idem ja u školu!-drhtavim glasom je pozdravila roditelje. Polako je otvorila vrata i zakoračila van kuće.
OK školo, pripremi se, jer dolazi Dana!,pomisli ona i nabaci kiseli osmjeh na lice. Ubrzano je hodala i povremeno gledala na sat. Nakon 10 minuta se našla ispred škole. Ugledala je Sandy koja je sjedila na klupici i čuvala joj mjesto.
-Hej Dana! Ovdje!-poviče ona tako glasno da su je svi pogledali.-Ups...Bok ljudi!
Dana se nasmiješi i otrči prema njoj. -Hej Sand. Kako si?-pravila se da je sve u redu.
-Moram ti nešto reći. Pazi se jedne grupe cura u razredu. Pogotovo tvoje starke.Možeš očekivati zlobne komentare na njih. One jedino vole štiklice. U glavi im je jedino jedna velika štikla. Mene one ne diraju jer mislim da me se malo boje. Dobro, nekad mi neke glupe komentare dobace ali ja ih znam ušutkati.-Dana se zabrine. Njezino samopouzdanje je na nuli i zato se sigurno neće znati odbraniti od njih.-Dobro, nešto ću smisliti.-odjednom ih prekine zvono.-Ajde, da ti pokažem našu učionicu!
Brzo su trčale uz stepenice da bi napokon stigle do omanje učionice koja je bila vrlo lijepo uređena.-Nije loše.-prošapće. -Samo to? Pa pogledaj je molim te! Kao da si na Harvardu!-Sandy kaže i povuče Danu za ruku.-Hajde, nemoj mi se tu gegat. Ti ćeš sjediti sa mnom u klupi.-odvukla ju je do predzadnje klupe, klupe koja je bila blizu onim "popularnim curama." One su već sjedile tamo i odmjeravale Danu. "Pogledaj molim te one starke. Kao da ih je sa smetlišta uzela." "A gle joj samo kosu. Zar ne zna da je crna kosa totalno out?"čula je šaptanja. Dana se čudno osjećala. Mrzila je kada ju netko ogovara, i to još na glas.-Ignoriraj ih.-predloži Sandy. Lako je to reći.-Kako mrzim šminkerice.-Dana ju čudno pogleda. Pa kako se onda druži sa Natalie?
-Nat je drugačija. Ona je šminkerica samo izvana a ove su neka čudna vrsta. Uostalom, Nat i ja volimo istu glazbu pa je pokušavam nagovoriti da se počne oblačiti kao ja ali malo mi teže ide.-odjednom uđe njihova razrednica. Niska, sjeda žena sa debelim naočala me našla ispred katedre.-Dobar dan razrede. Neću vas dugo zadržavati. Dobili smo novu učenicu. MOlim da dođe ovdje da se predstavi.-reče ona hripavim glasom. Dana nervozno ustane i ode do nje.-Pa ovoga, zdravo, ja sam Dana Feller i...došla sam iz Rotenfielda...imam 15 godina...i valjda je to to.-izgovori u jednom dahu. Svi su još uvijek spavali i jedva čuli ijednu njezinu riječ.-Da, jako lijepo. Sad možeš na mjesto.-kaže razrednica i potapša je po ramenu. Dana pojuri do Sandy i sjedne.-Bravo! Ti si prava zvijezda.-zezala ju je ona.
Zvonilo je za kraj prvog sata. Sandy i Dana su sjedile u svojoj klupi kada je Dana ugledala Matthewa na vratima učionice. Jedna od popularnih cura, Lizabeth, mu je prišla.-Bok Matt! Kako si?-rekla je maznim glasom.-Pa dobro...-rekao je tiho i pogledom tražio Danu.
-Jesi li došao zbog mene? Idemo na piće poslije nastave?
-Ne, hvala. I nisam došao zbog tebe. Možeš se maknuti?-reče on. Ona ga prostrijeli pogledom i ode. Kada je napokon ugledao Danu prišao joj je da je pozdravi.
-Kako ste?-upita on Danu i Sandy.-Jeste za piće nakon nastave?-Lizabeth je bjesnila u svojoj klupi.-Ovo nije moguće. Što on radi kod onih tamo...uh kako sam ljuta! Sandy pogleda Danu i nasmiješi se od uha do uha.-A imaš li nekog zgodnog prijatelja za mene? Matt se nasmiješi i obeća da će pronaći nekoga. Nedugo poslije toga, Matt ode. Lizabeth je prišla Dani.-Vidim da se motaš oko Klarinog dečka? Ne ide to tako mala.
-Ja isto tako vidim da se i ti motaš.-odbrusi joj Dana, koja je i sama bila iznenađena.
-Ja sam poseban slučaj.
-Da, za umobolnicu.-Lizabeth se nagne ispred Dane.-Mala, ne znaš u šta se mješaš. Spavaj sa jednim okom otvorenim.
|
petak, 23.06.2006.
4. POGLAVLJE
-Sjećaš li se mene?-upita ju ugodan muški glas. Danu nešto presjeće u želucu.
-...Lukas?-upita ona nesigurno.
-Pa tko bi drugi bio? Jesi li očekivala nekog drugog?-upita on nervozno.-Jesi li razočarana?
-Nisam sigurna. Što želiš?-reče Dana grubo. Lukas Carrick je Danin bivši dečko iz Rotenfielda, grada iz kojeg se odselila. Bili su u vezi nekih tri mjeseca kada ju je ostavio zbog druge cure.
-Hej, pa zar se tako pozdravljaju stari prijatelji?
-Pa..."stari prijatelju" zašto me nisi došao pozdraviti kada sam odlazila?
-Ahm, a to...pa ovoga, to je jako smiješno, znaš...Zaboravio sam.-kaže tužno Lukas.
-Umirem od smijeha. Nemoj mi molim te prodavati maglu. Reci što želiš?
-Vidiš, stvari sa Lucy mi nisu baš išle nabolje i..-Dana ga prekine:-Tko je sad Lucy?
-Ona ženska zbog koje sam te napucao. Nego, sad kad nje više nema u priči, možemo mi opet biti zajedno...-Dana uzdahne i kaže ne. Lukas zašuti na trenutak.
-Nemoj se žuriti, razmisli.-Dana ga opet prekine i odlučno kaže ne.-Uostalom, kako bi ti namjeravao doći do Rosevillea?
-Pa nisu Roseville i Rotenfield tako daleko. Mogao bih doći za dva sata.
-Ali nećeš. Bok Lukas.-kaže Dana i prekine vezu prije nego je on išta uspio reći. Dana priđe prozoru i nagne se van. Njena ravna, crna kosa je lagano lepršala na povjetarcu. Dana nije znala kako se osjeća. Da li ju je ovaj razgovor uzbudio? Jedan dio nje je još uvije volio Lukasa, i nikad ga neće zaboraviti, a drugi dio se opako zagrijavao za Matthewa. Dana odjednom ugleda Matthewa kako se približava njezinoj kući. O ne!, pomisli ona i makne se od prozora. Ako ga se moja mama dočepa, neće se normalan vratiti doma! Pohitala je van iz sobe i otrčala do ulaznih vrata. Uspjela je otvoriti prije nego je pozvonio.
-Bok Matt, kako si? Što trebaš?-izgovori ona u jednom dahu. Matt ju zbunjeno pogleda i nasmiješi se.
-Bok Dana, ovoga...Čini mi se da si izgubila nešto danas na igralištu.-kaže Matt i izvuče neku kričavo ružičastu mašnu iz džepa. Dana ju pogleda i odmahne glavom.-Ne, nije to moje. I čini mi se da je neki pas obavio nuždu na njoj.-Matt se zgrozi i baci je u travu.-Samo sam se šalila.-kaže Dana i nasmije se.-Nego, kako si znao gdje živim?
-Pa ovoga, pitao sam sve koje si srela da li si im rekla i kad sam vidio da nemam uspjeha sam te odlučio slijediti.-kaže on sramežljivo. Dana se zacrveni.-I sve si to učinio zbog one mašne?
-Pa ovoga...ne volim kada ljudi gube stvari...Ali ovoga, sada moram ići...Vidimo se u školi?-uzdahne on. Dana kimne glavom i pozdravi ga. Dana je ostala još nekoliko trenutaka i promatrala Matta kako trči dalje. Zar je stvarno došao zbog mašne? Ili je došao da vidi nju? Osjetila je hladan vjetar na golim rukama i ušla u kuću.
-A gdje si ti otrčala?-upitao ju je tata.-I s kim si to pričala?-Dana se nasloni na vrata.
-Ma ispala mi je gumica kroz prozor, ali nisam s nikim pričala.
-A gumica je inače od životne važnosti?
-Pa, ovoga...valjda...-kaže ona i odmakne se od vrata.-Je li gotova ta večera više?
-Na koga ti ja ličim? Goli kuhar je u kuhinji. Mislim da još uvijek mješa salatu. Znaš da je spora poput puža, ne znam zašto cijelo vrijeme ispituješ...-Dana se zakašlje i sjedne za stol.
-Goli kuhar je sve spremio dok si ti ljenčino čitao novine.-kaže mama i povuče tatu za uho. Sjednu za stol i počnu jesti. U miru su sjedili kada je mama prekinula šutnju:-S kim si to vani pričala? Vidjela sam te kroz prozor.-prije nego je Dana uspjela odgovoriti, ubaci se tata.
-A znači ipak si bila sa nekim? Je li to tvoj novi dečko? Nisi se još ni smjestila a već si našla dečka. Stvarno ne znam što je to s vama tinejđericama, mjenjate jadne dečke kao čar...-
-Jason, ušuti.-prekine ga mama.
-Nitko to nije bio, samo jedan...kagh..frend.-reče Dana nervozno.-Uostalom, što je ovo? Jesam počinila neki zločin?
|
utorak, 20.06.2006.
3. POGLAVLJE
-Doma sam!-viknula je Dana kada je ušla u kuću.
-Napokon!-odahne mama.-Gdje si ti tako dugo?
-Bez brige, teško je izgubiti se u ovoj selendri.-Dana se zavali u naslonjač. Crna kosa joj je padala preko lica.-Upoznala sam dvije stvarno super cure.
-Ma nemoj? Zar se tebi, Ledenoj Kraljici, počinje sviđati ova "selendra"?-upita ju tata dok je čitao novine. Dana ga pogleda:-Kako si uspio zaključiti da se meni sviđa Roseville?
-Pa eto ti dokaza, nazvala si selendru po njezinom imenu.
-Izletjelo mi.-pokušala se izvući Dana.-Kada je večera? Moram se ići raspakirati.-Dana ustane iz naslonjača i odšeta do kuhinje.-Mama, imamo li mi uopće večeru?
-Naravno da imamo, samo se strpi još pola sata.-mama je mješala salatu. Dana uzdahne i izađe iz kuhinje. Nekako se čudno osjećala. Nalazila se u posve novom okruženju. Već je bila naviknuta na svoju staru kuću, na sve one slike obitelji...Sve to ima i ovdje, ali ipak nije isto. Polako se penjala po stepenicama, koračala prema svojoj sobi. Polako je otvorila vrata i ušla u praznu sobu. Unutra je bio samo krevet i radni stol. Na podu se nalazila kartonska kutija prepuna njezinih stvari. Približila joj se i sjela na pod. Otvorila je kutiju i izvadila svog plišanog medvjedića kojeg je dobila od vrlo drage osobe. Od jednog dečka...-Maleni, drago mi je da si sa mnom.-tiho prošapće i zagrli ga. U tom trenu joj je zazvonio mobitel i trgnuo ju iz sanjarenja. Naglo je ustala i uzela mobitel.
-Halo?-javila se.
-Sjećaš li se mene?
|
srijeda, 07.06.2006.
2. POGLAVLJE
Dana, Sandy i Natalie su došle do Gimnazije Albert Einstein. Ispred njih se uzdizala visoka, svijetlo crvena zgrada, puna starinskih prozora.
-Wow-tiho je rekla Dana.
-Jesi zapanjena?-upitala ju je Sandy dok se penjala preko crne ograde.
-Nego šta! Očekivala sam neku rupčagu a ono...wow!-rekla je Dana, kada joj je odjednom pogled zapeo na slatkome dečku koji je igrao nogomet sa prijateljima u dvorištu škole. Imao je crnu kosu i nosio je nogometni dres. Bio je dosta visok.
-A tko je ono?-sramežljivo je upitala Dana.
-Opa! Tek si došla a već si se zaljubila!-zezala ju je Sandy.-Vidim ja kako ti buljiš u njega.
-Ne buljim! I daj mi sad reci tko je to?
-To ti je Matthew. Možeš ga se odreći. Tip je najveća faca u školi i hoda sa najvećim komadom u školi, fuficom Klare.
-Hm...našla krpa zakrpu.-tiho je rekla Dana dok je silazila sa ograde.
-Kakva sad krpa?
-Ma ništa... Zaboravi da sam išta rekla.
-Već i je.-u šali je dodala Natalie. Polako su hodale oko škole kako bi Dana mogla upamtiti svaki kutak. -Možemo mi to malo brže?
-Ne možeš ubrzati moje pamćenje.
Došle su do školskog igrališta kada je Danu pogodila nogometna lopta u glavu. Srušila se poput klade na pod. Bol je bila tupa. Cijela glava joj je odzvanjala.
-Jesi li dobro?-rekao je neki nepoznati glas. Kapci joj više nisu bili teški. Polako je otvorila oči i ugledala Matthewa kako joj pruža ruku.
-Je li sve u redu?
-Pa..mislim da nije ništa slomljeno.-rekla je hripavim glasom i nesigurno stala na noge.
-Pa stvarno oprosti, moj frend i nije previše spretan u nogometu. Ja sam Matthew.
-Znam.-tiho je rekla Dana i pružila mu ruku.
-Što si rekla?
-Hoću reći, ja sam Dana, i ovoga...nova sam ovdje, ne snalazim se najbolje. Tu sam sa Sandy.-rekla je Dana i ugledala kako prema njoj trče Sandy i Natalie.
-Pa gdje si ti nestala? Nas dvije smo šetale kao puževi oko škole i tek negdje na izlazu vidjele da tebe nema. A činila si nam se nekako tiha...-rekla je Sandy.
-Pa, pogodili su me loptom i sada imam kvrgu veličine dinje, ali nema veze, sve je u redu.-rekla je sarkastično i prišla im. -Pa ovoga...drago mi je što smo se upoznali Matthew.
-Za prijatelje je Matt, ok?-rekao je i nasmiješio joj se. Sandy se nagnula i šapnula Dani:-A kako je onda za tebe?
Dana ju je lupila laktom o rebra i nasmiješila se. -Pa dobro Matt, vidimo se, ha? Tako ćete me moći nokautirati.
-Ha, ha! Vidimo se.-rekao je i nastavio igrati nogomet sa prijateljima. Dana, Sandy i Natalie su se uputile prema izlazu.
-Opa! Ne znam da li sanjam ili mu se sviđaš?-zezala ju je Natalie.
-Ma daj, što ti je? Pa tek sam upoznala tipa, progovorili smo dvije rečenice!-rekla je i pokazala joj dva prsta.
-Nekad je i tako malo dovoljno za početak prave ljubavne veze.-dodala je Sandy.
-Ali...zar ste zaboravile? Pa on ima curu!-rekla je Dana vidno razočarana.
-Ona ti nije ni do koljena, što ti je? Pa cura je sva od silikona, čak joj je i odjeća od silikona!-Sandy je rekla i počela ju oponašati. Sve tri su umirale od smijeha.
-Ah...nadam se cure. Tip je stvarno sladak.-rekla je Dana sa umornim smiješkom na licu.
-Eto, sada sam vidjela školu, mislim da bih trebala doma. Vidimo se, ok?
-Naravno! Hajde bježi da te starci ne kasne!-rekla je Natalie i lagano ju gurnula.
Samo da znam put nazad, pomislila je Dana i pohitala doma.
|
ponedjeljak, 05.06.2006.
1. POGLAVLJE
Sve napušta...sve zbog jednog posla...Dana Feller sada ne može opisati svoje osjećaje prema roditeljima. Napuštaju grad u kojem je odrasla. Sve napušta zbog jednog poziva, jedne ponude.
-Dana, Roseville i nije tako strašan.-rekla je Debra, Danina mama.
-Još je strašniji.-grubo je odbrusila dok je pakirala kovčege. Nebo se naoblačilo i izgledalo je kao da će svaki tren početi kišiti kao iz kabla.
-Pusti je Debra. Proći će je taj osjećaj kada vidi kako je Roseville super.-tata se ubacio dok je nosio kovčege u auto. Mama ga je tužno pogledala. Dana nije obračala pozornost na njih. Kako bi uopće i mogla? Tjeraju je na preseljenje. Napušta sve svoje prijatelje, školu..i jedinog dečka kojeg je voljela...
Da...dečka, koji se nije udostojio niti da je pozdravi. Možda je tako i bolje. Barem će se poštediti poniženja. Osjetila je tatinu ruku na ramenu.
-Dana, sve će biti u redu.-tata je prošaptao i poljubio ju u obraz.
Sumnjam, pomislila je i odnijela kovčeg u auto. Stajala je pored auta i promatrala njihovu kuću. Suza joj je potekla niz obraz. Zašto sada moramo ići? Kada je sve napokon kako treba? Nikada se neću uklopiti u Roseville. Nikada, pomislila je i otrčala u auto. Mama i tata su ušli u auto i napokon su mogli krenuti u novi život. Dana je u miru ležala na stražnjem sjedalu i mazila Fluffya, svojeg mačka.
Mama i tata su se zabavljali kao nikada do sada. Pjevali su razne pjesme i igrali igre riječima.
Dana je u jednom trenu zaspala. Tko zna koliko je dugo spavala. Kada se probudila, već su bili u Rosevilleu.
-Evo nas!-veselo je povikala mama i izašla iz auta. Sunce je sijalo, ptice su pjevale, djeca su se igrala na cesti. Sve je bilo idilično. Dana je kvarila tu idilu.
-Hajde-rekla je tiho i lagano gurnula Fluffya van.-Ajme majko. Ovdje sve izgleda savršeno, umjetno.
-Je li ti sada bolje, mrgude?-šaljivo je rekla mama i lupnula ju po nosu.
-Daa! Pa gle kako je ovdje savršeno!-sarkastično je rekla Dana i počela skakati po cesti. -Ovo je kao raj na Zemlji!
-Ha, ha. Znam da nisi zadovoljna, ali ne moraš biti bezobrazna.-rekla je mama i zagrlila ju. -Sad, sve smo sredili u vezi škole. Tvoja nova škola je Gimnazija Albert Einstein.
-Mama! Pa ta Gimnazija je za štrebere!-mrzovoljno je rekla Dana.
-Nije, već za naprednije učenike. Učitelji su odlični, kao i djeca!
-Ja nisam napredna, naprotiv, ja zaostajem za ostalima, kako to niste primjetili?
-Ne bi bilo loše da sada odeš malo prošetati do škole, da vidiš gdje je, kakva je i tako to.-predložio je tata.
-Kako da idem prošetati do nje kada ne znam GDJE je?
-Pa u ulici Staten Road 7, neće ti biti teško naći je.
-Da, sigurno. Ali ako se pogubim po ovoj selendri, vi ste krivi.-rekla je Dana i krenula prema školi.
Hmm, Staten Road 7...pa k vragu, gdje je to?, pomislila je. Promatrala je ulice Rosevillea. Stvarno je sve izgledalo savršeno. Ljudi su ljubazni, zrak nije zagađen, ptice ne poseru svaki kutak grada...Odjednom je ugledala nogometnu loptu kako se kotrlja prema njoj. Uzela ju je u ruke i vidjela dvije cure kako trče prema njoj. Jedna darkerica a jedna šminkerica. Dotrčale su do nje.
-Bok!-rekla je šminkerica.-Ti si nova ovdje?
-Zar je tako očito?
-Pa, Roseville je malen grad, poznajemo gotovo sve mlade ovdje...A tebe prvi put vidimo.
-Da, ja sam nova ovdje, na žalost. Ja sam Dana Feller.-rekla je i pružila im ruku.
-Bok Dana. Ja sam Natalie Campbell, a ovo je moja frendica, Sandy Andrews.-rekla je i lupnula darkericu po leđima.-Poznajemo cijeli grad, ako hoćeš, možemo ti ga pokazati?
-Pa može, ali nemojte mi neke glupe znamenitosti jer to me stvarno ne zanima. Ali prvo što trebam je Gimnazija Albert Einstein. Znate li gdje je?
-Naravno! ja ti nju pohađam. Nema lakše škole u gradu. A i ima puno zgodnih dečkiju.-rekla je Sandy.
-Hah, za sada mi ne trebaju dečki, prvo mi trebaju frendice.-rekla je Dana i počešala se po glavi.
-Imaš sreće, jer mi smo uvijek dobre prema novima ovdje. Mi smo anđeli.-rekla je Sandy.-Idemo!
|
|
