Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mylonelyday

Marketing

13.POGLAVLJE

Slijedećeg dana u školi nije joj uopće bilo do priče. Jedva se natjerala da progovori nekoliko riječi pod velikim odmorom. Ona, Sandy, April i Jennie su sjedile u parkiću iza škole i u tišini jele sendviče, kada im je odjednom prišao Matt i njegov prijatelj Jimmy, koji ide sa Jennie u razred. Jennie mu mahne.
-Bok cure!-pozdravi Matt i priđe im.-Dana, možemo razgovarati?-Dana nevoljko pristane. Bila je nesigurna na nogama, jedva je ustala. Otišli su do igrališta koje se nalazilo pored škole. Jimmy je do tada zabavljao ostale cure oponašajući Brada Pitta.
-Gdje si bila jučer, zabrinuo sam se?
-Išla sam sa Lukasom do Rotenfielda.
-Lukas?
-Moj prijatelj.
-A zašto?
-Zato jer su mu roditelji poginuli.
-Ma daj?
-Da. Poginuli su.
-Kako je on?
-A valjda je dobro. Ostao je sa svojom susjedom.
-Zašto mi nisi rekla?
-Nisam mislila da je to tebi važno.
-Pa i nije ali ipak...
-Pa onda ti nisam trebala reći.-kaže ona nervozno.
-Dobro, oprosti.
-Ne, oprosti ti meni, ja sam ta koja je nabrijana u zadnje vrijeme.-Matt ju zagrli. Dana se osjećala sigurno u njegovom zagrljaju.
-Idemo, Jimmy ih je udavio!

..:Rock Caffe:..
Natalie i Sandy su sjedile u kafiću i komentirale protekle događaje.
-Jadan Lukas. Grozno je kada saznaš da su ti starci poginuli.-kaže Sandy zamišljeno.
-Je. Nego, moramo malo pustiti tu temu.-kaže Natalie i pogleda Sandy.-Jesi li viđala Robbiea u zadnje vrijeme?
-Opet taj Robbie! Non-stop blebećeš o Robbieu! Robbie ovo, Robbie ono...-kaže Sandy pomalo nervozno.
-Pa žalim, ali stvarno mi se sviđa! Nisi ni ti baš neko sunašce kada ti se netko sviđa.
-Što hoćeš reći?
-Oh..ništa, ništa...
-I bolje ti je.
-Ha, ha.

..:Centar grada:..
Natalie se vraćala doma nakon što se napričala sa Sandy. Grad je bio mračan, s tek povremeno nekom svijetiljkom. Natalie je zamišljeno hodala kada se zabila u nekoga.
-Ups, sorry.-kaže ona i pogleda u koga se zabila.-Robbie?
-Bok Natalie, otkud ti?-upita ju on.
-Pa evo, vraćam se doma, a ti?
-Šetam malo, ali mislim da ću krenuti doma. Gdje živiš?
-Pa evo, prođeš još dvije ulice i tu sam.
-Ma daj. Ja živim dvije ulice dalje. Hoćeš da te otpratim?
-Može, thanks!


Post je objavljen 05.07.2006. u 14:24 sati.