Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Dan neovisnosti RH 08. listopada proslavili smo velikim hodočašćem Molitvenih vijenaca u Krašić, mjesto gdje je naš hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac proveo svoje posljednje uzničke dane. Bila je to prilika da "na licu mjesta" ujedinimo naše molitve za Domovinu i obitelj s molitvom za proglašenje našeg Blaženika svetim.



Kolone hodočasnika (oko 450 ljudi) slile su se tog dana u Krašić. U organizaciji MVKO samo je iz Zagreba i okolice došlo 6 autobusa s vjernicima iz Zaprešića, Velike Gorice, Brckovljana, Čučerja, Vugrovca i Kašine, Travnog, Sigeta, Dugava, Rudeša, Brdovca, Kajzerice, Knežije, Sesvetskog Kraljevca, Kustošije i Dubrave. Pridružili su nam se i hodočasnici iz Đakova, Križevaca, Slunja, Cerne i Vinkovaca. S hodočasnicima su došli i svećenici vlč. Vinko Zec i Ivan Zirdum iz Đakova, p. Mijo Šibonjić sa Kajzerice, vlč. Vlado Hren iz Travnog , vlč. Željko Pajić iz Karlovca i vlč. Alojzije Pakrac iz Margečana.





U prepunoj crkvi



svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je mons. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze. U nadahnutoj propovijedi mons. Batelja istaknuo je ljubav i ljubav prema Bogu kao glavnu odrednicu ljudskog života te je naveo kako je bl. Alojzije Stepinac bio konkretno življena ljubav. Osvrnuo se također na doprinos našeg blaženika očuvanju hrvatske narodne i državne svijesti.



Predsjednica Marina Šturlić zahvalila je mons. Batelji na poticajnim riječima i kazala da mu Molitveni vijenac daruje sliku jednog krajolika Lijepe Naše u znak zahvalnosti za sve što čini za našu Domovinu.



Sliku je naslikao g. Ivica Sruk, a predali su je Ana Zagajski i Franjo Rustan u čučerskoj narodnoj nošnji.

Predsjednica je još mons. Batelju zamolila da se ne umori propovijedati i naviještati Božju riječ hrvatskom narodu slijedeći primjer bl. Alojzija Stepinca koji je rado šetao ovim pitomim krašićkim bregima i jednom prilikom rekao župniku Vranekoviću:
"Kad bi se čovjek kojim slučajem još jednom kao dijete pojavio na svijet, a imao pamet kao sada, kako li bi divno upotrijebio vrijeme! Kad bi se to dogodilo, i opet bih izabrao zvanje: ili svećenik ili poljodjelac. Tu je čovjek nekako najbliže Bogu. Gledajte seljaka: muči se i radi, ali vidi kako je u svemu ovisan o Bogu. U prirodi ga nalazi. Tu gleda njegove tragove."

"Dragi monsinjore , danas su mnoga zvanja u našoj Domovini omalovažena, hrvatski seljak i pošteni poljodjelac najviše. Mogli bi nam o tome svjedočiti naši Slavonci koji su ovdje s nama. Zato vas molimo, govorite nam jasno i ohrabrite nas, pokažite nam Božje tragove da možemo podignuti glavu i obnoviti ovo društvo, naše obitelji i Crkvu u Hrvata. Svećenikova brižnost jako nam je važna u ovim povijesnim prilikama kada je hrvatski narod pokraden i prevaren od onih kojima je dao svoje povjerenje."

Nakon duhovne okrijepe blagovali smo i tjelesnu hranu koju nam je pripremio g. župnik sa svojim župljanima.





U 14 sati zajedno sa g. župnikom Dragutinom Kučanom slijedili smo Isusa na Križnom putu i pritom se prisjećali i patnji koje je podnio naš Blaženik.

.....................................

Molitve smo završili euharistijskim klanjanjem.

Ono što je bilo neprocjenjivo lijepo i korisno, osim svete mise, klanjanja i pobožnosti Križnog puta, bilo je naše druženje, međusobno upoznavanje i razmjena isustava.





Mnogi molitelji došli su u Krašić u svojim prelijepim tradicijskim narodnim nošnjama i tako Gospodinu na oltar donijeli i svoje korijene i našu hrvatsku baštinu. Znamo koliki rodoljub je bio bl. Alojzije i poznata je njegova misao da se on "u ljubavi prema Bogu i hrvatskom narodu ne da nadvisiti".

Naša članica Marija Matković prošetala je među hodočasnicima i neke od njih zapitala:

Što vam znači Krašić i zašto ste danas došli ovamo?



Slavica iz MVKO: "Krašić je hrvatski simbol borbe za mir i ljudsko dostojanstvo bez obzira na rasno, vjersko i nacionalno porijeklo. Takav duh nam je posebno potreban u današnjim teškim vremenima."

Mirna iz Zagreba: "Bl. Alojzije je bio vrlo mlad kad se je počeo zauzimati za svoje ideale. Trebamo se i mi tako, s pouzdanjem u Boga, boriti za svoje ideale.



Patricija iz Čučerja: "Molit ću se dragom Bogeku za obitelj."

Sofija, Lovro i Lorena, ministranti s Kajzerice: "Došli smo se moliti Alojziju Stepincu i zahvaliti Bogu."

Nakon Križnog puta i završne molitve u krašićkoj crkvi naši zagrebački autobusi krenuli su u Jastrebarsko u posjet grkokatoličkoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg.
Zašto baš tamo? Zato što je upravo ovih dana (21.9.2014.) toj grkokatoličkoj crkvi darovan dio moći sv. Šimuna Bogoprimca, a donio ga je osobno zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić iz zadarske crkve sv. Šimuna u kojoj počiva neraspadnuto tijelo sveca.To je onaj isti starac Šimun iz Evanđelja, koji je imao čast i milost držati Dijete Isusa na svojim rukama prilikom Njegovog prikazanja u hramu.

I da sve bude baš kako treba, dan našeg krašićkog hodočašća 8.10. ujedno je bio i blagdan sv. Šimuna! Kako to dragi Bog zna lijepo "posložiti"! Mi smo bili prvi organizirani hodočasnici koji su došli u Jastrebarsko iskazati čašćenje moćima sv. Šimuna.



U crkvi nas je dočekao župnik o. Milan Stipić od kojeg smo između ostalog saznali i to da su prilikom posvete ove crkve u oltar ugrađene moći bl. Alojzija Stepinca.

Starac sv. Šimun je zaštitinik djece, bolesnika i neplodnih parova. Preporučili smo mu svoje obitelji, bolesnike i djecu.

......................................

Nakon dana ispunjenog molitvom i zajedništvom, kući nas je ispratio pogled Bogorodice i njenog Sina...