Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Kako je sve počelo?

Jednoga dana 2001. godine, na poslu mi je prišla kolegica i pokazala mi svoju knjižicu Molitvenog vijenca. Ukratko mi je dala osnovne informacije o tome što je to Molitveni vijenac Kraljice obitelji, tko se može učlaniti, koje su mu obveze i pozvala me da im se pridružim. Obećala sam da ću razmisliti.
Razgovarala sam s mamom i sekom, a onda i sa susjedima i prijateljima. Odgovaralo mi je to što se od molitelja ne traži puno. Mjesečno treba odvojiti samo dva dana: jedan dan je moj molitveni dan, a drugi dan je zajednička misa za sve molitelje vijenca. Svidjelo mi se i to što svaki dan netko moli za mene i moju obitelj, a kad je moj dan, ja molim za sve. Kad sam shvatila da važno mjesto u svemu zauzima sveta misa i pričest, te da su uključeni svećenici i časne sestre, pomislila sam: to može biti samo dobro!

Tada smo se nas pet iz naše župe i dvije moje prijateljice uključile u Molitveni vijenac u Gajnicama, u župi svetog Josipa radnika. Bilo je daleko, sasvim na drugoj strani grada, ali nastojali smo ići na zajedničku svetu misu kad god smo mogli. Tako je to bilo skoro čitavu 2001. godinu.

U međuvremenu, nekoliko puta sam telefonom razgovarala s gospođom Anom Blažević s Knežije, jednom od osnivačica prvog molitvenog vijenca. Ona mi je predlagala da pokušamo osnovati Molitveni vijenac u našoj župi i da ga ja vodim. Međutim, bojala sam se da nećemo uspjeti naći dovoljno molitelja za jedan vijenac. Nakon nekog vremena ipak sam odlučila pokušati. Trebalo je nekoliko mjeseci da popunimo taj prvi vijenac.

Naš tadašnji župnik, pokojni velečasni Pavao Šatrak, već je tada bio jako bolestan i bilo je teško pronaći zgodan trenutak za razgovor s njim. Bez njega nismo ni htjeli ni mogli ništa učiniti. No, došao je i taj dan kad smo razgovarali s njim i on je prihvatio Molitveni vijenac. Dogovorili smo s njim da će naša zajednička mjesečna misa biti služena svakog prvog petka u mjesecu, a služit će se za sve molitelje i na nakane Molitvenog vijenca.

Sad je još trebalo pronaći redovničku zajednicu koja će moliti za obitelji u vijencu.
Sjetila sam se sestre Leopolde, koja je tada vodila zbor u Sesvetama, i razgovarala s njom. Ona me je uputila na njihovu matičnu kuću u Granešini. Nazvala sam predstojnicu s. Milku i poslala joj pismene materijale o Molitvenom vijencu Kraljice obitelji. Sestre su prihvatile našu molbu. Odlučile su moliti za naše obitelji svakog 19. u mjesecu.
Tako smo se molitvom povezali sa Kćerima Božje ljubavi iz Granešine.

Došao je i taj dan, petak, 1. ožujak 2002., kada je velečasni Šatrak služio prvu svetu misu na nakane Molitvenog vijenca u našoj župi. Bili smo ugodno iznenađeni odazivom vjernika. S nama je bila i gospođa Ana Blažević koja je na kraju mise predstavila Molitveni vijenac Kraljice obitelji. Poslije mise podijelili smo knjižice članovima našeg Molitvenog vijenca.

Iako nam je za popunjavanje prvog vijenca trebalo nekoliko mjeseci, u slijedeća smo dva mjeseca popunili drugi i treći, a do kraja 2002. i četvrti vijenac. Peti vijenac smo popunili nešto kasnije, u rujnu 2005.

Te prve godine postojanja naših molitvenih vijenaca bili smo iznenađeni velikim odazivom vjernika na zajedničku svetu misu. Na Prvi petak je znalo biti više ljudi na misi nego ponekad nedjeljom.

>

U svibnju 2002. pridružili smo se hodočašću Molitvenih vijenaca u Mariju Bistricu, što smo nastavili činiti svake godine.
Iste godine uoči blagdana Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, blagdana Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji, zajedno sa Molitvenim vijencima iz Kašine, u Zagrebu smo pripremili i vodili jednosatno klanjanje pred Presvetim u kapelici Corpus Domini kod sestara Pohoda Marijina. Slijedećih godina, kad su nam to dozvoljavale prilike, nastavili smo obilježavati ovaj blagdan na sličan način i u našoj župi.

Budući da je velečasni Šatrak bio bolestan i bilo mu je teško samom u ovako velikoj župi, dobio je pomoćnika, mladog svećenika, velečasnog Marijana Kušenića.
Nakon što je u listopadu 2004. velečasni Šatrak doživio moždani udar, velečasni Kušenić je postao privremeni upravitelj naše župe.
On je lijepo i s radošću prihvatio molitvene vijence.
Pod njegovim vodstvom počela su u našoj župi klanjanja pred Presvetim svakog prvog petka nakon svete mise na nakane Molitvenog vijenca.
U kolovozu 2005. velečasni Kušenić je premješten u drugu župu, a mi smo dobili novog župnika, velečasnog Filipa Lucića.
I on je lijepo prihvatio Molitvene vijence. Prepustio je nama pripremu i vođenje klanjanja na Prvi petak, a on je vodio klanjanja četvrtkom, kad god je mogao.



Prednja i zadnja strana naše prelijepe zastavice!

Molitveni vijenci redovito sudjeluju u raznim događanjima u župi, kao što su godišnja klečanja, doček Nove Godine u crkvi, Križni put u korizmi, svibanjska i listopadska pobožnost, a sudjelovali smo i u pobožnostima pred slikom Majke Božje od Kamenitih vrata, kad je prošlog ožujka bila u našoj župi.

Ideja o moljenju krunice dvadeset i četiri sata bez prekida uoči velikih blagdana, također je potekla od jednog molitelja naših vijenaca. Tako je u našoj župi postalo uobičajeno da se krunica moli neprekidno dvadeset i četiri sata uoči Uskrsa, Duhova, Velike Gospe, Svih svetih i Božića.

Od prosinca 2008. godine objavljujemo Listić za molitelje naših vijenaca i druge župljane, sa duhovnim tekstovima i obavijestima.
Naš Listić izlazi svakog prvog petka u mjesecu u 120 primjeraka.

Voditeljica MVKO Vugrovec Sanja Trempetić