Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Kako je sve počelo?

Jednoga dana 2001. godine, na poslu mi je prišla kolegica i pokazala mi svoju knjižicu Molitvenog vijenca. Ukratko mi je dala osnovne informacije o tome što je to Molitveni vijenac Kraljice obitelji, tko se može učlaniti, koje su mu obveze i pozvala me da im se pridružim. Obećala sam da ću razmisliti.
Razgovarala sam s mamom i sekom, a onda i sa susjedima i prijateljima. Odgovaralo mi je to što se od molitelja ne traži puno. Mjesečno treba odvojiti samo dva dana: jedan dan je moj molitveni dan, a drugi dan je zajednička misa za sve molitelje vijenca. Svidjelo mi se i to što svaki dan netko moli za mene i moju obitelj, a kad je moj dan, ja molim za sve. Kad sam shvatila da važno mjesto u svemu zauzima sveta misa i pričest, te da su uključeni svećenici i časne sestre, pomislila sam: to može biti samo dobro!

Tada smo se nas pet iz naše župe i dvije moje prijateljice uključile u Molitveni vijenac u Gajnicama, u župi svetog Josipa radnika. Bilo je daleko, sasvim na drugoj strani grada, ali nastojali smo ići na zajedničku svetu misu kad god smo mogli. Tako je to bilo skoro čitavu 2001. godinu.

U međuvremenu, nekoliko puta sam telefonom razgovarala s gospođom Anom Blažević s Knežije, jednom od osnivačica prvog molitvenog vijenca. Ona mi je predlagala da pokušamo osnovati Molitveni vijenac u našoj župi i da ga ja vodim. Međutim, bojala sam se da nećemo uspjeti naći dovoljno molitelja za jedan vijenac. Nakon nekog vremena ipak sam odlučila pokušati. Trebalo je nekoliko mjeseci da popunimo taj prvi vijenac.

Naš tadašnji župnik, pokojni velečasni Pavao Šatrak, već je tada bio jako bolestan i bilo je teško pronaći zgodan trenutak za razgovor s njim. Bez njega nismo ni htjeli ni mogli ništa učiniti. No, došao je i taj dan kad smo razgovarali s njim i on je prihvatio Molitveni vijenac. Dogovorili smo s njim da će naša zajednička mjesečna misa biti služena svakog prvog petka u mjesecu, a služit će se za sve molitelje i na nakane Molitvenog vijenca.

Sad je još trebalo pronaći redovničku zajednicu koja će moliti za obitelji u vijencu.
Sjetila sam se sestre Leopolde, koja je tada vodila zbor u Sesvetama, i razgovarala s njom. Ona me je uputila na njihovu matičnu kuću u Granešini. Nazvala sam predstojnicu s. Milku i poslala joj pismene materijale o Molitvenom vijencu Kraljice obitelji. Sestre su prihvatile našu molbu. Odlučile su moliti za naše obitelji svakog 19. u mjesecu.
Tako smo se molitvom povezali sa Kćerima Božje ljubavi iz Granešine.

Došao je i taj dan, petak, 1. ožujak 2002., kada je velečasni Šatrak služio prvu svetu misu na nakane Molitvenog vijenca u našoj župi. Bili smo ugodno iznenađeni odazivom vjernika. S nama je bila i gospođa Ana Blažević koja je na kraju mise predstavila Molitveni vijenac Kraljice obitelji. Poslije mise podijelili smo knjižice članovima našeg Molitvenog vijenca.

Iako nam je za popunjavanje prvog vijenca trebalo nekoliko mjeseci, u slijedeća smo dva mjeseca popunili drugi i treći, a do kraja 2002. i četvrti vijenac. Peti vijenac smo popunili nešto kasnije, u rujnu 2005.

Te prve godine postojanja naših molitvenih vijenaca bili smo iznenađeni velikim odazivom vjernika na zajedničku svetu misu. Na Prvi petak je znalo biti više ljudi na misi nego ponekad nedjeljom.

>

U svibnju 2002. pridružili smo se hodočašću Molitvenih vijenaca u Mariju Bistricu, što smo nastavili činiti svake godine.
Iste godine uoči blagdana Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, blagdana Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji, zajedno sa Molitvenim vijencima iz Kašine, u Zagrebu smo pripremili i vodili jednosatno klanjanje pred Presvetim u kapelici Corpus Domini kod sestara Pohoda Marijina. Slijedećih godina, kad su nam to dozvoljavale prilike, nastavili smo obilježavati ovaj blagdan na sličan način i u našoj župi.

Budući da je velečasni Šatrak bio bolestan i bilo mu je teško samom u ovako velikoj župi, dobio je pomoćnika, mladog svećenika, velečasnog Marijana Kušenića.
Nakon što je u listopadu 2004. velečasni Šatrak doživio moždani udar, velečasni Kušenić je postao privremeni upravitelj naše župe.
On je lijepo i s radošću prihvatio molitvene vijence.
Pod njegovim vodstvom počela su u našoj župi klanjanja pred Presvetim svakog prvog petka nakon svete mise na nakane Molitvenog vijenca.
U kolovozu 2005. velečasni Kušenić je premješten u drugu župu, a mi smo dobili novog župnika, velečasnog Filipa Lucića.
I on je lijepo prihvatio Molitvene vijence. Prepustio je nama pripremu i vođenje klanjanja na Prvi petak, a on je vodio klanjanja četvrtkom, kad god je mogao.



Prednja i zadnja strana naše prelijepe zastavice!

Molitveni vijenci redovito sudjeluju u raznim događanjima u župi, kao što su godišnja klečanja, doček Nove Godine u crkvi, Križni put u korizmi, svibanjska i listopadska pobožnost, a sudjelovali smo i u pobožnostima pred slikom Majke Božje od Kamenitih vrata, kad je prošlog ožujka bila u našoj župi.

Ideja o moljenju krunice dvadeset i četiri sata bez prekida uoči velikih blagdana, također je potekla od jednog molitelja naših vijenaca. Tako je u našoj župi postalo uobičajeno da se krunica moli neprekidno dvadeset i četiri sata uoči Uskrsa, Duhova, Velike Gospe, Svih svetih i Božića.

Od prosinca 2008. godine objavljujemo Listić za molitelje naših vijenaca i druge župljane, sa duhovnim tekstovima i obavijestima.
Naš Listić izlazi svakog prvog petka u mjesecu u 120 primjeraka.

Voditeljica MVKO Vugrovec Sanja Trempetić

Mojim dragim vjernicima!

Božja Providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i po godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat. Da se sada poslije svega, što se dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao - morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: " Što je ludo pred svijetom, izabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono što nije, da uništi, ono što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom" (2 Kor, 23-27). Od dana , kada sam bio izabran za duhovnog nadpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam da s vama neću dugo biti. Svjestan sam u dubini svoje duše, da nisam bio bez pogrešaka, a još sam čvršće u to uvjeren , kad imam pred očima riječ sv. Ivana: "Ako kažemo da smo bez grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama (1 Iv 1,8). Ako sam bio kome učinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a svima, koji su meni zlo učinili, opraštam iz svega srca. Inače ne bih bio dostojan stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na križu molio za one, koji su ga razapeli: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (LJ 23,34).

Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da vam budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i posiije svoje smrti činiti sve što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini. Smatram to tim nužnije, što vi, dragi moji biskupljani, sačinjavate dobar dio hrvatskog naroda, u kojem mi je Božja Providnost dodijelila nadpastirsko djelovanje. Što vama namjenjujem, bit će korisno i za ostale.

Među vas su nadrli i ušuljali se bezbožnici, ljudi koji premda u manjini, dok ovo pišem, dosižu jedva 2% svega pučanstva, ipak su sve učinili, da iz vaših duša iščupaju Ime Božje i da vas - kažu oni - učine sretnima i bez Boga. Ali, predragi vjernici, u času kad napuštam ovaj svijet, o svakom takvu pokušaju ja vama moram kazati, što je rekao prorok Izaija: "O moj narode, oni koji te nazivlju blaženim, varaju te i uništavaju put, kojim ćeš ti morati ići" (Iz 3,12). Zar niste možda čuli, što je kazao od Gospodina nadahnuti pjesnik prorok: "Ako Gospodin ne zida kuće, uzalud se trude, koji je grade. Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straža bdije nad gradom" (Ps 127/126/1).

Htjeti postići sreću bez Boga znači: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se raspršili po svijetu. Tako će se dogoditi i u buduće. To je sigurno. Svaki pokušaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Stoga i ja, dragi sinovi, opraštajući se od vas, upravljam vam riječi sv. Pavla Filipljanima: "Ustrajte čvrsto u Gospodinu, predragi" (Fil 4,1). Samo je u Gospodinu zasnovana naša vremenita i vječna sreća. Daleko od Gospodina samo je propast i uništenje.

Zar nije istina, da je i rasipni sin, o kojem piše sv.Evanđelje, mislio naći sreću, ako napusti očinsku kuću? Otišao je od nje bogat, ali kasnije, u kakvu se jadu našao? Rado bi bio utišao glad svoju žirom, što svinje jedu, ali ga nitko nije davao.

Ljudi koji preziru Boga, žele vas, dakle, udaljiti od Njega i tako vas sniziti na veoma žalosno stanje. Njihovo je djelo i nastojanje prokleto od Boga, a to je lako razumjeti, jer Bog se ne da izrugivati (Gal 6,17), kako piše sv. Pavao. Na koncu mjesto sreće, koju obećavaju, neće vam moći pružiti ni ono, što je čovjeku najnužnije.

Vazda će biti tako, jer Božja je riječ istina. A i ne može se prevariti. Kaže prorok: "Gospodine, Ti si nada Izraelova. Svi, koji Te napuštaju, bit će posramljeni, a koji se udaljuju od Tebe, bit će zapisani u prah, jer su napustili izvor žive vode, a to jest Gospodina" (Jer 17,13). Veliki, dobri Bog nije zapustio čovjeka poslije pada u zemaljskom raju, premda je to čovjek zaslužio. Naprotiv, Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina, da ga spasi, kako kaže apostol :"Izbavi nas iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina" (Kol 1,13). To je kraljevstvo Crkva Kristova, Katolička Crkva, koja je tako stara kao i sama kršćanska vjera.

Katolička Crkva nije ni za slovce izmijenila svoje nauke, nego uči i danas sve ono, što je primila od apostola. Ona, kako sami znate, ima svoje vrhovno sjedište u Rimu i imat će do svršetka svijeta. Ondje je imao sjedište prvi Kristov namjesnik u upravi Crkve, sv. Petar. Ondje stoluju i njegovi nasljednici, pape. Vi znate, što je Isus rekao Petru: "Ti si Petar i na toj Stijeni sazidat ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati " (Mt 16,18).

Ovo je, dakle, vrhovno pravilo: Gdje je Petar, tu je i Kristova Crkva!

Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istog života svoga, ako bude potrebno, ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovog pastira Petrova nasljednika! Vi znate, da su naši oci i pređi kroz tolika stoljeća prolili tolike potoke i rijeke krvi, da očuvaju sveto blago katoličke vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi nećete biti dostojni imena otaca vaših, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od Pećine, na kojoj je Krist sazdao svoju Crkvu.

Godine 1941. mi smo se spremali svečano proslaviti 1300-godišnjicu prvih veza hrvatskog katoličkog naroda sa sv. Stolicom. Svjetski rat je omeo tu svečanu jubilarnu proslavu, ali ni rat, ni mir, ni sreća, ni nesreća ne smiju nas uzdrmati u našoj odlučnosti, da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi sve do smrti. Moramo ponavljati: "Ako te zaboravimo, Jeruzaleme, neka usahne naša desnica" (Ps 136/137/5).

Da među vama bude tko, bilo svjetovnjak, bilo svećenik, koji bi se samo na časak pokolebao u ovoj točki, neka mu bude kuća daleko od vaše! Možda ćete reći, da odveć strogo sudim! Bio bih vaš najgori neprijatelj, ako bih vam zatajio istinu. Ako govorim ovako, činim to za vaše bolje dobro. Zar Isus nije ostavio opomenu: "Pazite, da vas nitko ne zavede" (Mt 24,4).

Zaista, biti rastavljen od Krista znači: biti kao mladica odsječena od čokota loze. Sudbina takvih pojedinaca bit će onakva, kako opisuje Isus za vrijeme posljednje večere: "Tko ne ostane u meni, izbacit će se napolje kao neplodna mladica i osušit će se. I skupit će je i baciti u oganj, da sagori" (Iv 15,6). Budite, dakle, vazda vjerni Katoličkoj Crkvi, vjerni do groba!

Težak bi život bio u obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene Presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati "za krst časni i slobodu zlatnu". Pred njezinim oltarima na koljena su padali pokornici i raskajani grješnici, moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svog osobnog i narodnog života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!

Na to vas uostalom potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: "Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago" (Crkv 3,5).

Samo bezbožni komunizam bio je kadar uvrstiti, dapače, u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje. Te sam svetogrdne hule ja godine 1946. za vrijeme poznatog tzv. procesa osudio i žigosao, a oni su se tim sudskim procesom nadali Katoličku Crkvu jednim potezom pera izbrisati iz naše hrvatske Domovine. Ne dao Bog, da itko između vas pođe za tragom onih zločestih ljudi, koji napadaju Majku Božju. Za takvog će jadnika vrijediti riječi mudraca: "Tko ogorčava život svoje Majke, proklet je od Gospodina" (Crkv 3,18).

Na koncu, predragi sinci, budući da je "Bog ljubav", kako veli apostol, ljubite se međusobno! Vazda bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je to Božja zapovijed. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga, koji daje da njegovo sunce izlazi na zle i na dobre, i šalje svoju kišu pravednima i grješnima (Mt 6,45). Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. Kaže sveti Augustin: "Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono što je čovjek uradio!" (Sv. Augustin, In Joannem, tr. 12,13,PL 35,1491).

Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio."



Krašić. 28. svibnja 1957. Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup

Dragi molitelji MVKO,

Pogledajte ponudu za ovo hodočašće i javite se!
Polazak se planira 15. 03.2012.

********************************************

BOKA KOTORSKA - ZALJEV SVETACA



1. DAN: Polazak iz Zagreba u 22 sata. Noćna vožnja autocestom sve do Vrgorca, a potom preko Ploča, Neuma, Stona i Dubrovnika običnom cestom.

2. DAN: U jutarnjim satima dolazak u HERCEG NOVI i razgled grada u kojem je rođen i odrastao drugi hrvatski svetac Leopold Bogdan Mandić.
Poslije podne razgled gradića PERASTA i izlet brodom do otočića GOSPE OD ŠKRPJELA. Navečer dolazak u DOBROTU. Večera i noćenje.

3. DAN: Poslije doručka vožnja preko LOVĆENA, NJEGUŠA do CETINJA, crnogorske prijestolnice (ručak), spuštanje do BUDVE, gdje ćemo vidjeti najznačajnije znamenitosti i vrlo važne crkve. Nastavak puta preko TIVTA do DONJE LASTVE, a onda povratak u DOBROTU. Večera i noćenje.

4. DAN: Poslije doručka obilazak KOTORA, oproštajna misa, ručak i povratak kući. Ako bude dovoljno vremena, možda ćemo vidjeti još koje mjesto u okolici Dubrovnika (npr. Ston). Vožnja autocestom do Zagreba. Planirani dolazak u Zagreb oko 24 sata.

.............................................CIJENA 1.200 KN


Važne napomene: U cijenu su uračunata 2 puna pansiona (doručak, ručak, večera), sve potrebne ulaznice, stručno vodstvo te prijevoz udobnim turističkim autobusom.

Spavanje će biti u Dobroti u dvo- i trokrevetnim sobama.
U Crnoj Gori se kao platežno sredstvo koristi eur i najbolje je s njim plaćati.
Za prijelaz granica s BiH i Crnom Gorom potrebna je valjana osobna iskaznica ili putovnica.

Vodič: Slavo Mandurić, dipl. ing.

*****************************************************

Pozdrav i Božji blagoslov!

Javite se!

Blanka 091 2356 092

1. veljače 2012. god. ispratili smo na vječni počinak g. Josipa Ranta, molitelja molitvenog vijenca iz Dugava.
Na Novom groblju u Brdovcu, gdje je Josip sahranjen, okupili su se, uz brojne druge prijatelje i mnogi naši članovi.
Josipa ćemo pamtiti kao vjernog molitelja i sudionika brojnih naših hodočašća na koja se rado odazivao zajedno sa svojom suprugom Anom.

Sjetimo ga se u našim molitvama.