1. veljače 2012. god. ispratili smo na vječni počinak g. Josipa Ranta, molitelja molitvenog vijenca iz Dugava.
Na Novom groblju u Brdovcu, gdje je Josip sahranjen, okupili su se, uz brojne druge prijatelje i mnogi naši članovi.
Josipa ćemo pamtiti kao vjernog molitelja i sudionika brojnih naših hodočašća na koja se rado odazivao zajedno sa svojom suprugom Anom.
Sjetimo ga se u našim molitvama.
"Oče, došao je čas:
proslavi Sina svoga
da Sin proslavi tebe
i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom
dade život vječni svima koje si mu dao".
- tako progovara Isus prije svoje strašne muke i smrti, koju dragovoljno prihvaća, da bismo mi zadobili život u vječnosti.
Jesmo li mogli primiti veći dar od Njega?
Dragi Josipe, okupljeni ovdje oko tvoga odra, u toj vjeri i nadi u vječni život, opraštamo se od tebe, dragi prijatelju!
No, unatoč svemu, smrt ostaje tajna nad tajnama, i u svakom čovjeku pri samoj pomisli na nju, u njemu nastaje pobuna i krik,
jer pored fizičke boli koja većinom prati umiranje, postoji neizmjerna bol srca i duše čovjeka koji stoji pred tajnom smrti.
Suočen sa smrću, čovjek postaje svjestan dragocjenosti života.
Stvari mu više ne znače ništa, a čovjek uz njega - sve.
Ostaje samo ono što si uzajamno dajemo, a to je ljubav, i jedna jedina želja: one koje ljubimo imati pokraj sebe i privinuti se uz one koje ljubimo - uz čovjeka i Boga!
Uistinu, onima koji ljube, život se mijenja, ne oduzima.
A ti dragi Josipe, koji si sada na drugoj obali, imao si to sve u svojoj Ani, koja tvoju ruku od božićne noći, kada si klonuo, do dana smrti, nije ispuštala. I svi tvoji bližnji do zadnjega časa, bili su ti snažna potpora.
I mi smo ti u našim molitvama bili blizu.
Sigurni smo u jedno: da sada gore, još čvršće i još više uzdižeš pred Bogom naš stijeg MVKO, kojeg si s ponosom pri svakom našem hodočašću na zemlji nosio - i da zajedno s majkom našom pomoćnicom, Kraljicom obitelji, sada moliš za nas.
Hvala ti, Josipe, za sve! - za tvoju požrtvovnost, za tvoju predanost u molitvi, za tvoju poniznost...
Za tobom ostaje prazno tvoje mjesto u drugoj klupi, i gotovo svetačka slika skrušenog molitelja, na koljenima, duboko pognute glave i rukama s isprepletenom krunicom među prstima, uzdignutim na molitvu,
ostaje sjećanje na samozatajnog i osvjedočenog vjernika, čiji će primjer još dugo svijetliti u našoj crkvi i u našim srcima.
I na kraju, hvala tebi, Isuse, na tvome križu, u kom se krije golemi plod. U križu je pobjeda smrti i uskrsnuće.
Križ će našu dušu osloboditi zemlje i odvesti ju u nebo.
Zato te molimo, dragi Isuse, učini nas istinskim križonošima!
Zbogom, dragi Josipe, do susreta na nebu!
U ime Molitvenog vijenca Kraljice obitelji iskrena sućut tebi, draga Ana, tvojim najbližima i svima koji žale.