Isus Krist, novozavjetni žrtveni jaganjac
Moram priznati da mi je
poslanica Hebrejima najteža od svih dosad pročitanih. Čitam, čitam i ne znam što bih s pročitanim. Više liči nekom teološkom traktatu nego poslanici na koje sam navikla. Puna je starozavjetnih navoda koje treba dobro poznavati jer starozavjetni događaji i obredi ukazuju na novozavjetne stvarnosti.
Središnja tema je Isus Krist - jedini pravi i vječni Veliki svećenik, koji nadvisuje sve dosadašnje svećenike jer je Sin Božji ali ujedno i naš brat po tijelu. Jedino po njemu i zahvaljujući njegovoj žrtvi, svi imamo pristup "prijestolju milosti".
Ta poslanica nam bolje nego i jedna prije omogućuje da osjetimo
što je prva Crkva vjerovala o Kristu: On je Sin Božji i naš brat, koji trajno posreduje za nas kod zajedničkog Oca. Kao savršeni Veliki svećenik on je prinio sama sebe kao savršenu žrtvu za grijeh i to jednom zauvijek, što nisu mogle učiniti starozavjetne žrtve. Stekao nam je oproštenje i slobodan pristup k Bogu ....
"Ali Krist, pošto se pojavio
kao veliki svećenik budućih dobara
prolazeći većim i savršenijim šatorom
koji nije napravljen rukom,
to jest koji ne pripada ovom svijetu,
ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama,
ne krvlju jaraca i junaca,
nego vlastitom krvi,
i pribavio nam vječni otkup.
Ako, naime, krv jaraca i bikova i pepeo od junice,
čime se škrope okaljani,
posvećuju tako da se dobiva tjelesna čistoća,
koliko će više krv Krista
- koji je po vječnom Duhu prinio sam sebe Bogu
kao žrtvu bez mane -
očistiti našu savjest od mrtvih djela
da služimo živomu Bogu?"
(Heb 9, 11-14)
S Kristom i mi ulazimo u Svetinju nad svetinjama! Nema više zatvorenih vrata ni za koga!