Spasenje je Božji dar, ali od trenutka kad ga netko primi,
ono uključuje obvezu da se živi i ponaša kako to Bog traži.
"Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjima,
jer smo udovi jedni drugih!
Ako se ljutite, ne griješite!
Neka sunce ne zađe nad vašom srđžbom!
I ne dajte mjesta đavlu!
Tko je običavao krasti, neka više ne krade!
Neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro,
da mogne što davati potrebnome!
Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta,
nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno,
da iskaže dobročinstvo slušateljima.
Ne žalostite Duha Svetoga Božjega,
kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!
Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine,
gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće!
Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa!
Opraštajte jedan drugome,
kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!" (
Ef 4, 25.32)
Takvi trebaju biti kršćani, i oni u Pavlovo doba i mi danas:
ne lagati, ne krasti, ne ljutiti se, ne govoriti ružne riječi, ne srditi se, ne vikati i ne psovati.....
To ne dolikuje kršćanima i žalosti Duha Svetoga - kaže sv. Pavao i dodaje: Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa!
Od svih ovih opomena i moralnih zahtjeva, koje Pavao stavlja pred Efežane, biram danas:
" Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta!"
misleći pritom i na one Isusove riječi:
„Tvoje će te riječi opravdati,
tvoje će te riječi osuditi" (Mt. 12,37)