"Zato sagibam svoja koljena pred Ocem
od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime.
Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave,
da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u unutarnjega čovjeka,
da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri;
da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti
zajedno sa svim svetima
koja je tu Širina, Duljina, Visina i Dubina,
i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju;
da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.
Čitajući to postavljam si neka pitanja:
Kako je sv. Pavle molio?
Za koga je molio?
Za što je molio?
Pitam se, da li je Pavao molio klečeći ili taj izričaj -
zato sagibam svoja koljena pred Ocem - više označava stav njegove duše; stav duboke poniznosti, zahvalnosti i divljenja pred Ocem?
Djela apostolska na dva mjesta spominju da je Pavle molio klečeći:
-
"Kad to reče, kleknu na koljena te se pomoli s njima svima"(Dj 20, 36) /Oproštaj s efeškim starješinama/
-
"A kad istječe vrijeme našeg boravka, odosmo odande te krenusmo u pratnji sviju, uključujući žene i djecu, izvan grada. Tu se klečeći na obali, pomolismo." (Dj 21,5) / Odlazak iz Tira prema Jeruzalemu/
Kolikogod su prvi kršćani bili ponosni što nisu robovi, koji su klečali pred svojim gospodarima, nego su djeca Božja, u presudnim trenucima su znali kleknuti pred svog Oca, slijedeći tako i
Isusov primjer u Maslinskom vrtu:
- "
Zatim iziđe odande te se po običaju uputi na Maslinsku goru. A učenici pođu za njim. Kad dođe na to mjesto, reče im: ' Molite da ne padnete u napast! ' Potom se udalji od njih koliko bi se moglo kamenom dobaciti, kleče na koljena te počne moliti: ' Oče! Ako hoćeš ......' " (Lk 22,39-41)
I sv. Stjepan je, dok su ga kamenovali, kleknuo i molio za svoje ubojice:
"Zatim kleče i viknu jakim glasom: 'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Kad to reče, usnu." (Dj 7, 59-60)
Kad sam jednom bila u Njemačkoj i s prijateljicom obilazila crkve (to mi je najmilije kad dođem u neki grad), nisam bila sigurna na prvi pogled, koja je crkva katolička a koja protestantska. Tad mi je prijateljica kazala: Samo pogledaj da li u klupama ima klecala; ako ima, onda znaš da je to katolička crkva.
Sv. Pavao je molio za druge, ovaj puta posebno za Efežane, ali njegovo veliko apostolsko i misionarsko srce u svojim je molitvama obuhvaćalo sve vjernike i cijeli svijet, pa i nas. I naš dragi pokojni isusovac p. Hartly, posebno je naglašavao potrebu molitve za druge. Par dana prije smrti, kad sam ga pitala, što bi poručio onima koji pitaju za njega, rekao mi je: Neka mole jedni za druge! I pater je bio veliki apostol, posebno apostol mladeži.
Za što je sv. Pavao molio? Što je tražio od Gospodina za svoje vjernike?
Molitva je prepuna sadržaja:
- On moli da Duh Sveti u nama ojača našeg nutarnjeg čovjeka,
- da Krist stanuje u našim srcima po vjeri,
- da budemo uvriježeni i utemeljeni u ljubavi,
- da budemo sposobni sa svima svetima shvatiti koja je to širina, visina i duljina ljubavi našeg Oca,
- da upoznamo Kristovu ljubav koja sve nadilazi,
- da se napunimo Boga u svoj punini.
Mislim da su to
pravi temelji na kojima trebamo graditi osobnu duhovnost.