Molitveni vijenac Kraljice obitelji
12.03.2009., četvrtak
Fra Ivan Dugandžić o Pavlovoj godini / 2. dio - 257. dan Pavlove godine ..... - Pavao u zatvoru ..... - (Nastavak prethodnog posta) Tajna neviđenog apostolskog žara Svaka prava duhovna veličina ima svoju tajnu kojom se hrani i iz koje crpi snagu za svoje djelovanje. Tek u svjetlu te tajne moguće je shvatiti nesebičan, plodan i uspješan život velikih ljudi. Nije primjerice teško nabrojiti što je sve Pavao učinio u relativno kratkom vremenu svojega djelovanja. Ako njegovo Prvo misijsko putovanje datiramo u godinu 48./49., a njegovo uhićenje u Jeruzalemu u 58. posl. Kr., onda je to nepunih deset godina aktivnosti. A za to relativno kratko vrijeme prokrstario je Ciprom, Malom Azijom i Grčkom do Makedonije te u svim većim gradovima navijestio evanđelje i osnovao kršćanske zajednice. Većinu tih zajednica ponovo je posjetio barem jednom, a neke i nekoliko puta. Neki je pedantni Nijemac izračunao da je u službi evanđelja samo na kopnu, prokrstario 8 tisuća kilometara. U tome istom vremenu Pavao je najmanje dvaput bio u tamnici, što nije nimalo umanjilo njegov apostolski žar i uspjeh. Štoviše, on je uvjeren da su i njegovi okovi pridonijeli širenju Radosne vijesti, pa gotovo s neskrivenim ponosom ističe Filipljanima: “većina braće, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usuđuje se sve više i više bez straha propovijedati riječ Božju” (Fil 1,14). Za to vrijeme napisao je barem sedam poslanica koje su najstariji dio Novoga zavjeta i neprocjenjiv izvor kršćanske teološke misli. Nekoliko puta osobno je nosio kolektu za siromašnu prazajednicu u Jeruzalemu. Kad sve to sagledamo, tek tada nam se neodoljivo postavlja pitanje, u čemu je tajna tog neviđenog i do danas nenadmašenog misionarskog uspjeha? Ili, da se poslužimo riječima jednoga njegova sunarodnjaka: “Tko je taj čovjek koji je bio spreman zanijekati i svoj ego samo da Krist može biti potpuni gospodar njegova života?” (Schalom Ben-Chorin). Braneći svoje apostolsko poslanje pred nekima u korintskoj zajednici koji su ga proglasili lašcem i lažnim apostolom koji se sâm nametnuo, Pavao im vrlo emotivno skreće pozornost na težinu svojega apostolskog djelovanja, koje je nerazmjerno njegovim ljudskim snagama (usp. 2 Kor 4,7-11), kako bi onda, pozivajući se na riječ Pisma kao vrhovni autoritet, otkrio tajnu svoje aktivnosti i uspješnosti u navještaju Radosne vijesti: “A kako imamo isti duh vjere o kojem je pisano: ‘Vjerovah, zato govorih’, jednako i mi vjerujemo, i zato govorimo” (4,13). Tu je odgovor na pitanje Pavlova apostolskoga žara i silnih uspjeha u službi navještaja evanđelja. Čin vjere kao posvemašnje predanje, kako ga Pavao shvaća nasljedujući Krista, koji mu se objavio i pozvao ga za apostola pogana (Gal 1,12sl.), stvorio je u njemu snažan osjećaj ne samo apostolskoga poslanja poganima već i duboke odgovornosti za to poslanje, ali i čudesno uvjerenje kako je od Krista i osposobljen za ono za što je poslan. Zato on, unatoč inače naglašenoj samozatajnosti, može vrlo samouvjereno reći: “Čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu, jer: ‘Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti?’ Ali mi posjedujemo Kristovu misao“ (1 Kor 2,15sl). “Vjerujem, zato i govorim” – to se doista može smatrati najkraćom formulom Pavlova života i djelovanja. Polazeći od toga, moramo se nužno zapitati: što je s navještajem Radosne vijesti u naše današnje vrijeme? Gdje se u Crkvi zagubio taj Pavlov apostolski žar? Što ga je ugasilo? Ne može se reći da se danas ne govori i ne naviješta, ali gdje su plodovi? Golem je broj sati vjeronauka po našim školama, župnih kateheza i radijskih emisija u službi navještaja. Tu su zatim propovijedi na euharistijskim slavljima, različitim seminarima vjere, homilije i nagovori u različitim prigodama. Ipak, plodovima te silne aktivnosti nitko danas nije zadovoljan. Zašto? Najlakše bi bilo krivnju svaliti na slušatelje i ustvrditi kako današnji čovjek nema potrebe za Evanđeljem. No teško je u to povjerovati. Bliže je istini da navjestitelji ne mogu zajedno s Pavlom uvjerljivo ponoviti: “Vjerujem, zato govorim.“ (svršetak ovog članka u slijedećem postu) |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.