"Pavao ostane pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu, gdje je primao sve koji su mu dolazili, i gdje je posve slobodno i bez zapreka, propovijedao o kraljevstvu Božjem i poučavao o Gospodinu Isusu Kristu " (Dj 28, 30 - 31).
To su posljednje rečenice Djela apostolskih.
Kako je završio Pavlov proces i što je bilo dalje s njim - o tome nema više nikakvih izvještaja.
Zašto? Jedni su smatrali da Luka nije bio upoznat sa ishodom Pavlovog suđenja, drugi pak da nije htio završiti s Pavlovom smrću nego s ohrabrujućim nastavkom kršćanskog naviještanja. Međutim, najvjerojatniji razlog je taj, što su Djela napisana i završena prije Pavlovog suđenja i smrti.
Da li je Pavao bio oslobođen pa je otišao u Španjolsku, kao što je to želio i najavio u poslanici Rimljanima? :"..
.kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti ..." (Rim 15,24) i malo dalje: "Pošto dakle to obavim ...
uputit ću se u Španjolsku i usput k vama" (Rim 15,28).
Općenito se smatra na osnovu podataka iz Pastoralnih poslanica Timoteju i Titu i Klementove poslanice, da je Pavao na suđenju bio oslobođen, te je ponovno poduzeo misijska putovanja na istok, a možda i u Španjolsku, dok nije za Neronova progonstva ponovno uhvaćen i bačen u drugo rimsko sužanjstvo, strože i teže od prvog. Neke od tih podataka navodi i sv. Klement, četvrti rimski biskup nakon sv. Petra (poslije Line i Anakleta) u svojoj poslanici Korinćanima, napisanoj negdje krajem 1. stoljeća. On spominje mučeništvo sv. Petra i Pavla u Rimu, te Pavlovo putovanje na krajnji zapad u Španjolsku.
Mačem je pogubljen vjerojatno 67. godine na cesti koja iz Rima vodi prema Ostiji. Prema predaji, njegova odrubljena glava triput je odskočila od pločnika i na tim mjestima pojavila su se tri izvora . Zato je taj kraj nazvan "Tre fontane".
Danas se tu nalaze
tri crkve.
Iznad mjesta pogubljenja podignuta je barokna crkva
San Paolo alle Tre Fontane. Iznad ulaza stoji natpis: Mjesto mučeništva sv. Pavla, na kojem su čudesno izbila tri vrela.
Druga je
crkva sv. Vincencija i Anastazija,
a treća
Santa Maria Scala coeli ( Marija - ljestve u nebo). Tako je nazvana po jednom viđenju svetog Bernarda, koji je tu nekad živio. Jednom dok je Bernard služio misu, ugleda ljestve, koje su se pružale od čistilišta do neba; po ljestvama su se penjale duše oslobođene po sv. Misi, a na vrhu ih je dočekivala Marija i uvodila u Nebo.
Što reći nego
blago onom, koji se penje tim ljestvama!