Židovi nisu prestajali smišljati kako da uklone Pavla (Dj 22,12-22). Njih četrdesetak zaklelo se, da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Bila je to posebna vrsa urote uz zaziv prokletstva, ako se ne ispuni naum. Zaista su bili složni i odlučni u svom naumu. Plan je bio da ga namame van iz vojarne, pod izlikom, da Veliko vijeće želi pomnije ispitati njegov slučaj. Na putu bi ga oni iz zasjede ubili.
Ali ništa bez nećaka! Zahvaljujući sinu svoje sestre (Dj 22, 16), dakle svom nećaku, Pavao nije upao u židovsku zamku. Mladić se očito vrzmao svuda po gradu, pomno pratio sve što je bilo u vezi njegovog ujaka, pa je tako saznao i za pripremanu zamku. O tome je odmah obavijestio Pavla, a ovaj rimskog zapovjednika i tako je Pavao još iste noći, zbog svoje sigurnosti, bio tajno otpremljen u Cezareju.
Šteta što Pavlovu sestru i nećaka sv. Pismo više ne spominje. Vjerojatno je bila udana u Jeruzalemu i prateći čudesne događaje oko obraćenja svog brata, i sama, zajedno sa obitelji, postala kršćanka.
Kako je dobro imati obitelj, sestru, brata, nećaka......Mnogi danas nemaju više obitelj jer su im se roditelji rastali. Mnoga djeca rastu bez braće i sestara, jer su jedinci. Ove godine upisano je oko 150 razreda prvašića manje nego prošle godine! Tužno i zabrinjavajuće!!!!!!!