Proširimo vidike
Nula dies sine linea - nijedan dan bez poteza, pa tako i ja svaki dan nastavljam sa čitanjem svetopisamskih a i drugih tekstova vezanih uz sv. Pavla.
Ni o jednom drugom apostolu nema u sv. Pismu toliko tekstova koliko o sv. Pavlu, računajući tu i njegove poslanice, koje se skoro svake nedjelje čitaju na misi. Prema tome, sv. Pavao trebao bi nam biti jako poznat.
Ali,
da li ga stvarno poznajemo?
Mislim da ga nedovoljno i slabo poznajemo, a to se vidi i iz toga, da mu se gotovo nikad ne utječemo za pomoć. Da li ste se ikada molili sv. Pavlu? Ne poznajemo ga, pa ne znamo ni što bismo od njega mogli tražiti. On ne uživa u narodu gotovo nikakvo čašćenje, a pogotovo ne neko značajnije kao npr. sv. Antun, sv. Mala Terezija itd.
U ovoj godini to bi se moglo i trebalo promijeniti na razini cijele Crkve, ali i na osobnoj razini svakog pojedinca. Što se mene tiče, ja taj poticaj, da se cijelu godinu bavim sv. Pavlom, držim kao nešto najznačajnije, što mi se dogodilo u duhovnom životu u zadnjih puno godina. To bi mogao biti povratak na izvor. Čemu tražiti okolo razne spise i tekstove, kad ovdje imamo učitelja koji je učio od Učitelja i sam kaže, da ovo što propovijeda nije ni primio ni naučio od čovjeka, već da mu je to objavio sam Isus Krist (Gal 1,11).
Ako je Pavlovo naučavanje i duhovnost u centru kršćanstva i na samom izvoru, a Crkva tako uči, zašto to sve ostaje nekako bez odjeka i bez odgovora? Kaže moj dragi suprug, a s njim se tu potpuno slažem, da se mnogi kršćani danas ni ne žele vratiti na izvor, nego baš obrnuto: žele i ono izvorno drugačije protumačiti, tako da bi s novim tumačenjem mogli opravdati svoj sadašnji život. Najbolji je primjer izvjesna američka katolička (?) homoseksualna udruga, koja zahtijeva novo preispitivanje i tumačenje biblijskih tekstova o homoseksualnosti u duhu današnjeg vremena. Ukratko, traže tumačenje koje bi bilo usklađeno sa njihovim ponašanjem!
Ima puno sličnih pokušaja mijenjanja biblijske poruke. Kamo bi nas to sve dovelo? Vjerojatno pred vrata paklena!