mriza zivota

četvrtak, 29.09.2011.

Grickanje

Image and video hosting by TinyPic

Čipkastoperlasta Zlatooka @BRADA


Kada žena, koja je već poodavno prevalila onu ebenu brojku trideset, uhvati, naprasno i odjednom, sebe u jednoj jednostavnoj, dječijoj radnji, protiv koje se roditelji bore i rukama i nogama, poželi da premota životni film i nađe uzrok. E, ali kada bi se ti filmovi nalazili u nekim uobičajenim spremištima i premotavali kako kome i kad treba, sve bi bilo lakše i (možda!) bolje. Pa bi tako, vrlo prosto, ali ne i banalno, dotična izvadila par filmića, dobro pogledala kritične trenutke i vjerojatno došla do zaključka zašto je, pobogu, u tim zrelim godinama počela grickati nokte. Ne kažem da bi i stopostotno pronašla trenutni lijek za saniranje problema, ali bi, svakako, bila na svrhovitijem putu.
Žene poslije tridesete znaju da se promijene u očekivanim granicama. Poslije tridesetpete često se mijenjaju do apsurda u odnosu na dvadesete. Mislim da poslije četrdesete polude. Svaka na svoj način, naravno. I više nisam sigurna tko trpi više posljedica od tih preobražaja: muževi, ljubavnici, prijatelji, djeca, susjedi ... ili one same kada ih postanu svjesne.

Grickanje noktiju je početna faza, uglavnom.

Poremećena svijest o izgledu vlastitog tijela i opsesivna razdražljivost kada se otkrije nepravilnost na njemu, nekako, idu uz to grickanje.

- Bolje da grickaš nokte nego kikiriki – šapuće ženski Vrag iz potaje.

- Ma, kad god ti se nešto jede ti strpaj prste u usta. Bar su ti oni uvijek pri ruci. A ne debljaju – surovo dodaje još tišim tonom njegov «kolega» iz još mračnijih dubina ženinog ega.

- Nokti uvijek i iznova narastu. Uostalom, mogu staviti umjetne. Mogu ih nadograditi, o-čas posla. A kilogrami... E, oni lako dolaze, a teško se gube – mudrovao je ženski mozak u svom najsvijesnijem obliku.

Da, to izgleda prihvatljivo. Ali je bolno plitko. I uopće nije uzrok tog prostakluka koje se zove grickanje noktiju. Kada mala djeca pribjegavaju ovoj vrsti tjelesnog izražavanja, psiholozi, pedagozi i psihijatri, ma svi do jednog se slažu da je «problem unutarnjeg karaktera, kompleksan, osjetljiv i mora mu se pristupiti sa više aspekata». U svom tom, nazovi, pristupu preporuče neku odvratnu tekućinu koja košta vraga i po i predlože da se djetetu lijepo namažu prstići, a onda, kada ono pokuša grickat noktiće, tako mu se sve smuči i ogadi da poslije više ne želi ni prinjeti ruke licu. Metoda je provjerena i funkcionira. Mnogobrojni, zahvalni roditelji se kunu u izumitelja, ili bar proizvođača, te smrdljive vodice, pa tako i zaboravljaju prvoizrečenu dijagnozu koja je, vjerovali-ili-ne, imala nekog smisla. Dobro, do smisla dođu, manje-više, sama djeca kasnije.

Muška. Ženska. Svejedno.

Natjerati, na izgled, zdravu i pravu ženu u «najboljim godinama» da se maže po prstima tim užasom bili bi ravni gluposti. Jer ona je već namazana svim i svačim: od laži svojih ukućana, preko poslovnih foliranja, do vlastitog bježanja i skrivanja od stvarnosti. Pa šta bi joj onda značio još jedan bljutavi ukus ustima koji će, provjereno, vremenom nestati? Ništa, N-I-Š-T-A ne bi značio, a još manje popravio.
Ali ona i dalje gricka nokte. Samo, od kada je postala toga svjesna, krije i suzdržava se kad god je u društvu. Jer na kraju krajeva, ona je jedna kulturna, obrazovana i lijepo odgojena djevojčica (od trideset i kusur godina) koja svim ostalim djevojčicama sličnog uzrasta može poslužiti kao primjer.

- Eto ti ga sad! – rekao bi moj Neno, danas uvaženi magistar mikrobilogije, inače, profesor na medicinskom fakultetu – Ili grickaš nokte, ili si fina?

- Pa, fina sam kad nisam sama. A kada sam sama, pitam se, do đavola, šta to meni fali pa se ne mogu ponašati pristojno prema sebi – uslijedio bi odgovor, pod uvjetom da žena želi, hoće i može da bude iskrena.

Prema sebi.

Samo prema sebi!

I najvažnije, za početak, samo prema sebi!

-Ajde Neno lipo k vragu!-

Zato je grickanje noktiju važno. Najvažnije od svega što ovdje piše. Jer kada žena počne grickati nokte, a starija je od pet godina, onda je stvar ozbiljna mnogo - do jako.
Onda je stvar ozbiljnija nego što su to u stanju zaključiti psihijatri, kao i svi ostali na psi, jer to znači sve ono što bi se moglo nazvati propašću, a tako je malo veze imalo sa njom.
Jer, onda ona pati, na sebi svojstven način, i pokazuje to samo u prostom procesu koji se zove – grickanje noktiju.
Najtužnije od svega je to što se od prve do pete godine nokti grickaju kao zamjena dudi u oralnoj fazi djetinjstva, a poslije tridesete kao zamjena za osobu suprotnog spola u tragičnoj fazi zrelosti.




Da bi smo manje grickale, a više sebe shvaćale i uživale, postoje ove priče... Tko sebe u njima pronađe, odmah kažem, ne treba se radovati već hitno treba poduzeti nešto drastično i strašno za okolinu (na primjer-da uzorna supruga i majka dođe kući negdje iza tri ujutru u pratnji zgodnog frajera) jer će sve dežurne tračare iz susjedstva, koje su već provjereno primijetile grickanje noktiju, da se prešaltaju na novu, sočniju i unosniju temu. Mmmmmmm... Prevara, preljuba, skandal... Ma, šta one znaju o svemu onome što liči na To, a sto posto nije To? (Jer kada jeste To, sve promućurne dame u srednje-kasnim tridesetima postaju najuzornije susjedice vrlo svijesne da im se tako najviše isplati za rad mira i uživanja.) Naravno da ne znaju ništa jer cijeli njihov poluusjedelički život je bio i ostao propraćen samo ogovaranjima što je neko ovakav (tj. mimo svijeta), a nije onakav kakav bi, po njihovom mišljenju, trebalo da bude.

/ u nastavku o mojoj i tvojoj; Anđeli, Lukreciji S. ,Hani.../;))





photo @ gali,galijanus,galileo ,kako god;))

15:32 | Komentari 22 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 27.09.2011.

Kažu




Image and video hosting by TinyPic




Image and video hosting by TinyPic



Ako spasite jednog čovika, spasili ste cili svit?

Jeli to baš tako il ...?!

mozgan neš Mrduljaši,alooo!!!;))

16:53 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 26.09.2011.

Tebi mila moja!;)



Bija je napravljen ne sićan se kada,

evo ga stavljan

Tebi,s ljubavlju mila moja sada ,

klikčuć i z sveg srca;

plovaaaaamo daljeeee,

nova obala zoveeee

čvrsto pritežuć

konope i snoveeeee

iako san ti živplovom

pinku u tisnooo

da se opet rodin

učinila bi isto!;))




vratila nan se naša NERAAAAAA, o jeeeeeeeees!!!;)))


tu jeeee;NERISSIMA BELISSIMA;))

02:54 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

subota, 24.09.2011.

Golfikana;))





Image and video hosting by TinyPic



Pričali mi da naopako se rodija ja.-Kako naopako?- pitan.
Pa tako lipo,kaže jedna od tetaka mojih , a ima saan ih, ajmeee ,svukud i svagdi.....Blooožeeee, koliko ti duša želi, samo slabo nešto marile za mene.No, dakle, bejbisi se kao rađaju naglavački hop, a ja eto odma na noge poša i dočeka se , na obe,eee, pa da, nego šta.
Rekli mi i da je kiša brale padala toga dana kao nikad pri , a valjda i kao nikad posli tega.Ma, nešto mi se i nije izlazilo baš, pravija san probleme oko toga izlaska i to veeelike , ali barba- Grmlj neki imao nešto što kliještima zovu pa povuci – potegni za moje mile male srednjake prste i eto, dogodilo se meni nasilno moje rođenje mimo moje voje i još k tome pride , slomija mi majmun moje mile male kosti obaju mi prstića i tako i dan-danas ukrivljeni stoje, da me site onako, tek-tako da nisam želia , jednostavno nisam želia bit rođen toga dana,miseca i sata i tačka.Zapravo,ma nisan uopće želia na ovi svit.
Da me se pitalo, reka bi ja, vika,urla,neeeee, među zvizde želin, pa da jezdin, pa da jezdin.
Otada pa na ovamo i prestalo nije još, traje uvik isto, uvik moćno, ono dobro znano

:-Drž se, ne daj se,
čupaj, grizi,grebi....povuci,potegni...ma zaebi, umoran sam brate od sve tog naopakog!

Ostavljali me svukud i svakom,priplova Lipu našu , a i onu bivšu i poprijeko i uzduž, čoviče, poliglota postadoh, časna rič, a tek plovidbe i selidbe,sile i haribde, pa tek svekolika prevozna sredstva....ma nema pajdo moj, s kin i s čin se nisan plova,klata,drmusa....

-u tihin noćima dugin,
svi oni što nešto mi značili
otišli vlakom nebeskin
ranojutarnjin...
........da mi barenko pogled na ono lice što šapuće da sam junak iz doline

eh, kad bi mene moja majka zvala-Dođi sine!-



„Ostavljaaaan oca ostavljaaaan majku,ostavljaaan namilije sveeee,zbog one za kojom srce izdišeeeee...“

slušan pod prozorom svatovsku,grlenu, i opet isto mislin:
-A ja ?Eto i to naopako opet bilo,i otac i mati čergom podvodnom odjedriše..rano....ebemu prerano...al dobro sad,
a mene opet priko vala i udolina stalno nazad vraćala neka čudna Golfikana.
Ma, vrača me i nešto jače, nešto što se ne znan kako zove ...vratilo me ipak bliže iako ko po navici u tuđe dvore,al bliže početku putovanja kružnog,sada već dobrano južnog.

Image and video hosting by TinyPic


Čini mi se da san sada dalje nego ikada od svega željenog.A to svega, mislin da i jest i nije nešto bilo puno,malkicu,mrvicu samo, al neeemaaaa, a i zašto bi?Idu dani,idu godine,al nitko do mene,
ili ne znan il ne mogu ?!Bit će da je i ono prvo i ovo drugo,svi sve znaju, a opet nitko ništa ne zna.Samo lupetaju, a lupetam bogme i ja i to u svih šesnaest.

Image and video hosting by TinyPicAli dobro,valjda nisan odresta posve još, ili će prije biti da san samo malo naresta, a odrest kad ću, ne zna se....;))


Možda tome dilu posla pripomognu i ove moje beside ilitiga priče "Iz dubine",da....a bit će ih ,oooo,još i kako, samo sad triban otrkat pod maslinu i bacit jednu batudu...;))

16:04 | Komentari 25 | Print | ^ | On/Off |

petak, 23.09.2011.

A zapravo




Image and video hosting by TinyPic


Možda je potrebno da zamisliš noć. Ili najcrnji mrak. Ili da jednostavno sklopiš oči i zaebeš pitanje da li je noć ili dan. Ma više ne znam ni ja šta bi se u ovu priču uklopilo...

A priča je:


Bila jednom jedna Djevojčica koja je mrzila svijeće. Sve što joj se sa svijećama dogodilo bilo je bolno i traumatično. Na primjer: na sahrani svoje bake, kada je imala zbilja sitno godina- jedva 5, dali su joj da drži svijeću. Kako se ona topila, vruć vosak je pao na Djevojčicinu ruku i, dok su svi tiho plakali, ona je vrištala kao magarac, jer ju je opekotina boljela. To je bilo prvo susretanje sa Svijećom.
Drugo susretanje sa Svijećom bilo je na pogrebu njene majke kada je mislila da su se sve one pod njenom tugom istopile. No, neće biti da je bila u pravu. Gorjela je upravo ona u njenim rukama. Čudno, ali, iako vruć vosak nije pao na Djevojčine ruke, ona je osjetila potrebu da vrišti... da vrišti... samo da vrišti, dok su svi ostali tiho plakali. Ali nije vrištala da ne bi remetila tu tišinu,.
Pa onda treći susret sa svijećom. Onda kada je umro ON. Žena je tiho tražila odraz njegovog lika na ogledalu koje je treperilo. A onda su gorjele svijeće. Toliki broj na jednom mjestu nije mogla ni da zamisli... Ali gorjele su, te, Svijeće, kroz koje nije vidjela ni njega, ni njegov odraz, ni sjećanje na njega. Ma, gorjele su da bi gorjele. Jer svijeće su svijeće koje uvijek gore kada je nešto tužno. Mislila je.
A onda je umro Otac. Nije bilo svijeća. Nije bilo suza. Nije bilo ničega. Otkinut komadićak srca spaljen je sa njegovim tijelom i žena više nije bila Žena. Ostala je pougljenjeni komadičak ljubavi koji je pripadao samo njemu. Surovo. Zar???
Prošle su godine.
Djevojčicu je bolio vosak. Djevojku je bolila tuga. Ženu je bolilla prolaznost. Kćerku je bolio pepeo neznanja. A sve isto, sažeto, u onome što je bila Svijeća. Nju je živu utrla u svijet plamena prošlost.Strašno je što nije željela da se od toga otrgne.
Pa su opet prošle godine. Svijeću je, poslije očeve smrti. još jedino vidjela na svom stolu u kuhinjici, onoga dana kada je Muškarac ušao u njen život, ponovo. Kasnije se pitala zašto nije ostavila da mrak vlada tim prostorom, nego je morala upaliti obilježje koje je uvijek i nepogrešivo asocira na smrt.
To nikada neće otkriti. Svjesno je te noći upalila 7 svijeća, pod okriljem laži, da joj ne radi ni jedna žarulja. I uživala je u tih 7 svijeća.

Sve dok nisu dogorjele sasvim.

Kraj- Djevojčica je pokupila sporno – bolnu svijeću, Djevojka je naučila da ne gori sve njenim plamom, Žena je i dalje u neznanju. Jedino kćerka zna šta nema i bole je svijeće koje je bezazleno palila za onu koju njen otac nije volio. Da. Kćerke, ipak, jednom postanu žene.

11:52 | Komentari 8 | Print | ^ | On/Off |

Trombamarina

Lutala je sama te olujne noći.-ko jon je i di bi moga bit onaj ko bi jon moga pomoć?-
pitala se.
Struje prejake,znala je –mogle bi je odnit .Ne, to nikako nije smila dozvolit.Morala je pronać zaklon.Ogledajući se oko sebe-čistina,pijesak sam,nigdi travke, nigdi čvrsta oslonca za koji bi se mogla uvatit.
Olujne misli ka i vrime uskovitlale su sjećanja ,sjećanja na radosti negdašnjeg druženja s onima koje je toliko volila,a kojih više nema-otplovaše svojin putima...
Ne, nije bila bisna, nije bila ogorčena, nije bila pa čak niti tužna,prije bi rekla –puna nike neobjašnjive sjete i žudnje koja je preplavila sva njena osjetila.
Nekako jon prostruji čudna misal kroz glavu.Želila je jednosmjernu plovnu kartu u pravcu Grebena koji je silno volila ,a tako daleko od njega bila sada.Prva na spisku plovaca z a Tamo s miston do okna malene podmornice tek nešto veće od nje same,al nosićem nabijenin do jedine njene ponistre.
Ništa ne odnosin sa sebon-stih u glavi mota jon se jedan –da, ma baš ništa osim valova neobjašnjive krivnje i bola koji bi rado stavila pod“ izgubjeno blago“.
Bila je –znala je-njegova bolest i njen lik,ko nimfa lipa lipa,a u srcu svon ka da je nosila torpedo sa posveton.
Naslušala se priča odraslih da tamo di boli ,tu cipaj il sici,ništa tad nije razumila, al sad ,kad je ipak pinkicu sazrila,očutila lipotu,zarobila sebe samu u tu divotu ;kako da ga skine s duše,a govorili su da tamo di srce puca,nikad ne lipi.
A ona?!
Barenko toliko dobro poznavala je sebe da je oduvik bilo –kad je volila ,volila je,kad je ginila,ginila je.
Za njeg,svog jedinog, a di je on sada?
Dal preblizu raja il još bliže pakla?!
Greta-s njon je otplovija,bez riči, bez objašnjena, bez pozdrava.Pa da, valjda je tako i najbolje...bilo bi da sa sebon nije odveja i njenoga malešnega Roka...
Dugo već vrimena gubin punte za pobjedu-razmišljala je kad jon u san dođe , kad ga vidi onako razigrana, valima prštavo mažena i bravure koje izvodi tu-prid njon ,a ona gleda i maknit, ne tila, već ni oka ne može s njeg.


Image and video hosting by TinyPic


Moguće li je da san i Posejdoniju postala prikoviše teška?-pitalaa se.Može bit lako,jer eto ,opet je napravija na površini vode oni svoj tako poznati virtuozni plov ukrug,izvija se visoko,visoko i pljuuus nazad u plavetnilo praćen miljunon tih kapljic mora i pine čvrsto slipljenih u pojupce ciloga njegovega savršena tila.
Da ,gledajuć ga tako,sama sebi smrljala je u bradu;.-milo moje,znan;ti varaš mene, ja varan sebe da nisi kriv ti , da u meni je greška...

05:42 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 22.09.2011.

Dopustiti valu



Image and video hosting by TinyPic


Sve je počelo pri nekoliko miseci s neobičnin snovima.Bili su to snovi o vodi.Plavetnilo zipke iz koje je izaša bilo je baš poput plavetnila u njemu samom.Uživa je u lipoti sna, a kad se probudija u sami cik zore,plova je duž obale zagledan u daljinu.Sunce je tek izlazilo na istoku,a s druge strane se nad obližnjin otokon nadvija misec.Galileu se činilo da, iako zvizda više nije bilo na nebu, njihov odsjaj još uvik bljišći ispod blago namriškane površine.Lagani burin mu je prolazio koson još uvik nemirnon od spavanja,a oči su mu se pomalo sklapale.Probudija se probuđen snagon doživljaja u snu iako mu je tilo još uvik tražilo odmor.Bilo je tek nekoliko minuti posli pet.Čvrsto se drža grančice jednega koralja čas otvorenih, čas zatvorenih očiju.Na tren mu se učinilo da san još uvijek nije prista.Pripustija se plavetnilu okolo sebe i u sebi.Bilo mu je jasno da se događa...
Bija je naviknut na „neobične“ događaje.Prošlo je puno,puno godin od vrimena kad ga je njegov životni plov privremeno odveja međ “stršljenovce“.U mladosti je odabra zanimanje koje ga je pripremilo upravo za plov sa svakojakim takovima.Sticaj okolnosti,ali i nutarnja potriba protiv koje nije bilo smisla borit se, odveli su ga drugim plovon tako da je vrlo malo vrimena proveja stvarno ronjajuć posal za koji se splova. Ipak,iako se nikad zbog toga nije pokaja,osijeća je da u sebi nosi neki teret..Osta je ništo dužan „stršljenovcima“...



„Ali, znam da se sve može učiniti

ako mi je duh snažan.

Nema sumnje, nisam sam,

i već ću nekako pronaći svoj put kući.“

(Vangelis,I will find my way home)

Duboko je uzdanija, okrenija se mrvu na stranu i dopustija valu da ga ponese, da ga odnese....



Image and video hosting by TinyPic



Da,ali di je dom ,onaj po mom?

Misli prepune njegovih prijatelja koji su sada ko zna di i plovaju ko zna šta.Zna je ...svako je ima od njih svoj plovput kojim je plovija, povremeno sudarajuć se s njegovin,a opet tako često ostaja je sam.
Kečuan je izgubio svoje mladunče i nikad se od toga nije oporavija.Luta je među grebenima svoga života tražeći smisao postojanja.Kupija je on prekrasnog konjica i sada ima svog vlastitog i više njih i nije mu potriban ovaj smežurani jadovac Galileo.
Dale je otplova u informatičke vode, usidrija se u vali veličine ajme i caruje u svom stolcu kapetana svoga broda i dobro mu je.
Leo je sa svojom bisernicom Inom naša svoj Tajni hram i zajedno su krenuli plovat u samo njima znane Golfske i one druge struje i zadovoljni jedno drugim i bez ,oboje svojon izbom plovaju zajedno i svaki posebno , onako kako im se tog trenutka čefne.Zadovoljni su..valjda.
Tamara je od svojih bližnjih odlipila perajice i sa svojim mladunčeton krenula u samostalan plov ne okrečući se.
-Da li je?-pita se Galielo.
Dino se prista vrtit uokolo nje tražeči joj slabu točku, smišljajuć kako bi je ipak smuva,ali mu to teško,prokleto teško,preteško polazilo za perajom i odusta bidan ,a šta će drugo!

Svoja, samosvojna, moćna,jednostavno neosvojiva i eto ti!!!

Nina je opet naglajsala samo tako.Oni njen Šime moriplovac-smorac zbija joj je dva mladunca,pustija nek se prčka kako zna i umi, a on nastavija svojin starin zanatom plovanja i o njemu i njoj slidi zasebna priča, ka i o Neni Velikom, neponovljivom koji je jedini strpljivo i sa puno duha nadgleda cilu družinu i svakome ponaosob i svima zajedno pokušava dat pravi kurs,a da sebi samom nije da doć do daha.
Di je danas,posli godinu dana i malkoc višlje?!?

Plova svojin rtom, sa svojin mladuncima manjima i onim malo većima i uživa u tome i to je š njin posve u redu.
Zvjezdanu je njen val odnija u daleku Kanadu.Javila bi se ona često svom Galileu,ali kartolina je kartolina,nije to isto ko kad su plovali zajedno, jedno uz drugo, peraja uz perajicu....pri malo vrimena splovala je i ona jopet doma,al tek sad, nit ju Galileo čuje, a bogme nit ne vidi.
Bendo je odlampa u Australiju i tamo se mlati sa klokanima i svojim mladuncima od kojih mu je jedno već došlo do priko ramena i postalo glazbenik-gitarist,a Kažimir pl. arambaša IV je u svom Ziher-lendu ,konačno caruje i muku ne muči više sa svojin bitkom postojanja ,ono; ko smo, otkuda smo i kuda gremo? Ili; zašto ruže imaju trnje,ili trnje jema ruže?!
Ebat ga sad,sad je ta boljka prišla na Galilea,pari mu se...jedino su Brada i Teuta ostali ko kamen- temeljci u svojon vali ne mičuć niti milimetra sa svojega kursa izazivajuć u Galileu sad već duboko strahopoštovanje .
A Korki - sunce milo,koralj bili, pa kud da baš njen greben obrsti pajdo i potavulja i nju skupa s njenin frendicama;((
Garibaldi njen bidan kad je čuja, utiho je samo napravija jedan niskoronjajući salto mortale i nesta u dubinama...
Pjerinko, srce Galileovo milo i njiova "Modra rapsodija2" ajmeeeee,posebice štorija;)))

Eee da , a u međuvremenu izronjali su i neki novi plovci sad već virni blogoplovci;

El Diablo,Vojko,Gonzo,Duje,Štrumfoplovkica - srdelica mila etc. koje će tribat dobro ono proučit prin nego se išta bude tilo i moglo zapisat,ono u cilu štoriju „Plave lagune“...e da.
Nego ajmo lipo redon, onako kako Posejdonije zapovida,prvo Galileo..

05:07 | Komentari 8 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 21.09.2011.

Obećala, al ebeš ga


Image and video hosting by TinyPic



Kad zadnji čokot zagrnem pod skute sv.Dujma,

u bokal bistra Pošipa

zapašće trunka tamjana.

Strahovi mladi ugiblju,

sve san ih kraju privela,

još onda kad sam i njih nadživila.

Obećala san da ću makar za beštiju

nać lipšu, bolju partiju,

ni po čemu sebi sličnu.

Obećala san srca teška,

obećala, al ebeš ga...

19:10 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 19.09.2011.

Izazov



Image and video hosting by TinyPic



Znam, reći ćeš mogao sam i ja tako, al ti si dosljedan sebi pa si na svoj način opisao

svoja razmišljanja, a ja se

opet, eto ne bi smirila a da ne ulipan osobno viđenje istog


Image and video hosting by TinyPic

koji idu u prilog tezi da je reinkarnacija dugotrajan proces i da se prema riječima

mudraca, živo biće rađa u ljudskom obliku nakon postupne evolucije

kroz 8.000.000 oblika života,


Image and video hosting by TinyPic

a ono prelazi iz jedne vrste života u drugu kroz milijune godina. Kako se reinkarnacija

odvija, opisano je u Vedama koje daju iscrpne informacije o tom fenomenu koji se odvija

određenim redoslijedom.





"Ensuite, nous aimons ętre Let it jamais ętre petit!:

Je t'aime!
Parce que le monde est un navire sans port, lors d'une vague sans regret,
Les passants par moi! "
(Lac)


Image and video hosting by TinyPic

Marinero by DULIBA na mom stolu;)))

03:23 | Komentari 28 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 15.09.2011.

Budnicaaaaaa Mrduljašiiii!!!;))








Silo je sunce žarko

i noć se splovala tiho

Uf,blago onom ko se

uz milo svoje stisko!:))




Image and video hosting by TinyPic


s ljubavlju i dubokim poštovanjem

dragom prijatelju i svim moreplovcima svih mora svita


Image and video hosting by TinyPic




..................................................Image and video hosting by TinyPic

05:56 | Komentari 21 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 14.09.2011.

I šta sad ?!:))


Image and video hosting by TinyPic



Znan , u ladu ispod ovog dvojca

još bi moga čovik se i razladit

al sve nešto sumnjan,

iman neki filing

da bi lako moga

desit mi se piling.


Zato smista bižin

u odaje svoje

di je moje nebo

di su moje zore!






Image and video hosting by TinyPic




......................

06:18 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

petak, 09.09.2011.

Vrša



Image and video hosting by TinyPic

konji bili, konji vrani, otrkali


Image and video hosting by TinyPic


Sigurna san da nisan sama, kad kažen da san u velikon jubavi

sa grmljavinon vala i da ti nisan dama


Image and video hosting by TinyPic


"Ooooo miseče ti stari druže moj

što si uvik tu kad nikog nema


Image and video hosting by TinyPic

pričat ću ti noćas život svoj,

dok se moj brod na dalek put u zoru sprema"

..............................




Image and video hosting by TinyPic




Ko nisku koralja


Image and video hosting by TinyPic


ostavjan ti i dušu i srce plimna svoga žala



Image and video hosting by TinyPic




.....................................

06:15 | Komentari 22 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 04.09.2011.

Dragom prijatelju


Image and video hosting by TinyPic




Na zapadu sunce palo

na kamene stine

palo, pa se rascvitalo


u najlipše rubine...

14:15 | Komentari 18 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>