Marketing
Grickanje
Čipkastoperlasta Zlatooka @BRADA
Kada žena, koja je već poodavno prevalila onu ebenu brojku trideset, uhvati, naprasno i odjednom, sebe u jednoj jednostavnoj, dječijoj radnji, protiv koje se roditelji bore i rukama i nogama, poželi da premota životni film i nađe uzrok. E, ali kada bi se ti filmovi nalazili u nekim uobičajenim spremištima i premotavali kako kome i kad treba, sve bi bilo lakše i (možda!) bolje. Pa bi tako, vrlo prosto, ali ne i banalno, dotična izvadila par filmića, dobro pogledala kritične trenutke i vjerojatno došla do zaključka zašto je, pobogu, u tim zrelim godinama počela grickati nokte. Ne kažem da bi i stopostotno pronašla trenutni lijek za saniranje problema, ali bi, svakako, bila na svrhovitijem putu.
Žene poslije tridesete znaju da se promijene u očekivanim granicama. Poslije tridesetpete često se mijenjaju do apsurda u odnosu na dvadesete. Mislim da poslije četrdesete polude. Svaka na svoj način, naravno. I više nisam sigurna tko trpi više posljedica od tih preobražaja: muževi, ljubavnici, prijatelji, djeca, susjedi ... ili one same kada ih postanu svjesne.
Grickanje noktiju je početna faza, uglavnom.
Poremećena svijest o izgledu vlastitog tijela i opsesivna razdražljivost kada se otkrije nepravilnost na njemu, nekako, idu uz to grickanje.
- Bolje da grickaš nokte nego kikiriki – šapuće ženski Vrag iz potaje.
- Ma, kad god ti se nešto jede ti strpaj prste u usta. Bar su ti oni uvijek pri ruci. A ne debljaju – surovo dodaje još tišim tonom njegov «kolega» iz još mračnijih dubina ženinog ega.
- Nokti uvijek i iznova narastu. Uostalom, mogu staviti umjetne. Mogu ih nadograditi, o-čas posla. A kilogrami... E, oni lako dolaze, a teško se gube – mudrovao je ženski mozak u svom najsvijesnijem obliku.
Da, to izgleda prihvatljivo. Ali je bolno plitko. I uopće nije uzrok tog prostakluka koje se zove grickanje noktiju. Kada mala djeca pribjegavaju ovoj vrsti tjelesnog izražavanja, psiholozi, pedagozi i psihijatri, ma svi do jednog se slažu da je «problem unutarnjeg karaktera, kompleksan, osjetljiv i mora mu se pristupiti sa više aspekata». U svom tom, nazovi, pristupu preporuče neku odvratnu tekućinu koja košta vraga i po i predlože da se djetetu lijepo namažu prstići, a onda, kada ono pokuša grickat noktiće, tako mu se sve smuči i ogadi da poslije više ne želi ni prinjeti ruke licu. Metoda je provjerena i funkcionira. Mnogobrojni, zahvalni roditelji se kunu u izumitelja, ili bar proizvođača, te smrdljive vodice, pa tako i zaboravljaju prvoizrečenu dijagnozu koja je, vjerovali-ili-ne, imala nekog smisla. Dobro, do smisla dođu, manje-više, sama djeca kasnije.
Muška. Ženska. Svejedno.
Natjerati, na izgled, zdravu i pravu ženu u «najboljim godinama» da se maže po prstima tim užasom bili bi ravni gluposti. Jer ona je već namazana svim i svačim: od laži svojih ukućana, preko poslovnih foliranja, do vlastitog bježanja i skrivanja od stvarnosti. Pa šta bi joj onda značio još jedan bljutavi ukus ustima koji će, provjereno, vremenom nestati? Ništa, N-I-Š-T-A ne bi značio, a još manje popravio.
Ali ona i dalje gricka nokte. Samo, od kada je postala toga svjesna, krije i suzdržava se kad god je u društvu. Jer na kraju krajeva, ona je jedna kulturna, obrazovana i lijepo odgojena djevojčica (od trideset i kusur godina) koja svim ostalim djevojčicama sličnog uzrasta može poslužiti kao primjer.
- Eto ti ga sad! – rekao bi moj Neno, danas uvaženi magistar mikrobilogije, inače, profesor na medicinskom fakultetu – Ili grickaš nokte, ili si fina?
- Pa, fina sam kad nisam sama. A kada sam sama, pitam se, do đavola, šta to meni fali pa se ne mogu ponašati pristojno prema sebi – uslijedio bi odgovor, pod uvjetom da žena želi, hoće i može da bude iskrena.
Prema sebi.
Samo prema sebi!
I najvažnije, za početak, samo prema sebi!
-Ajde Neno lipo k vragu!-
Zato je grickanje noktiju važno. Najvažnije od svega što ovdje piše. Jer kada žena počne grickati nokte, a starija je od pet godina, onda je stvar ozbiljna mnogo - do jako.
Onda je stvar ozbiljnija nego što su to u stanju zaključiti psihijatri, kao i svi ostali na psi, jer to znači sve ono što bi se moglo nazvati propašću, a tako je malo veze imalo sa njom.
Jer, onda ona pati, na sebi svojstven način, i pokazuje to samo u prostom procesu koji se zove – grickanje noktiju.
Najtužnije od svega je to što se od prve do pete godine nokti grickaju kao zamjena dudi u oralnoj fazi djetinjstva, a poslije tridesete kao zamjena za osobu suprotnog spola u tragičnoj fazi zrelosti.
Da bi smo manje grickale, a više sebe shvaćale i uživale, postoje ove priče... Tko sebe u njima pronađe, odmah kažem, ne treba se radovati već hitno treba poduzeti nešto drastično i strašno za okolinu (na primjer-da uzorna supruga i majka dođe kući negdje iza tri ujutru u pratnji zgodnog frajera) jer će sve dežurne tračare iz susjedstva, koje su već provjereno primijetile grickanje noktiju, da se prešaltaju na novu, sočniju i unosniju temu. Mmmmmmm... Prevara, preljuba, skandal... Ma, šta one znaju o svemu onome što liči na To, a sto posto nije To? (Jer kada jeste To, sve promućurne dame u srednje-kasnim tridesetima postaju najuzornije susjedice vrlo svijesne da im se tako najviše isplati za rad mira i uživanja.) Naravno da ne znaju ništa jer cijeli njihov poluusjedelički život je bio i ostao propraćen samo ogovaranjima što je neko ovakav (tj. mimo svijeta), a nije onakav kakav bi, po njihovom mišljenju, trebalo da bude.
/ u nastavku o mojoj i tvojoj; Anđeli, Lukreciji S. ,Hani.../;))
photo @ gali,galijanus,galileo ,kako god;))
Post je objavljen 29.09.2011. u 15:32 sati.