„Moj prvi momak je imao jahtu, mirisao na sunce i nosio me na rukama. On je znao kuhati nevjerojatna egzotična jela. Profesionalno se bavio skijanjem i volio odlaske u kazalište. Poklanjao mi ogromne plišane slonove. Znao kada treba jednostavno šutjeti. Nije oblačio plave čarape na smeđe cipele i točkaste kravate na prugasta odjela. Nije smatrao buketom tri polu osušene ljubičice. Nije flertovao sa drugim djevojkama. Nije me učio kako živjeti. Nije zaboravljao otvarati vrata ispred mene. A osim toga, on je…“ – dalje moja prijateljica govori još nešto, ali ja već ne slušam… a sve razmišljam, kako je to: mirisati na sunce?.. 
Danas mi je u planu mega spremanje kuće. Ne, nisam baš fanatik borbe s prašinom i fobije od nereda isto nemam (bojim se da nikad neću ni imati). Dok sam uporno brisala otiske prstiju i svačega drugoga sa glatkih površina i fasada u kuhinji, svakakvih staklenih polica i bijelih zidova i bež podova, oprostila sam se sa noktima, rukama, leđima i općenito zdravljem… A još slijedi borba za čistoću u kupatilu… 
Mislim da kad bi baš morala napraviti izbor između toga da postanem čistačicom ili kilerom, ja bi izabrala ubijanje ljudi, sigurno. Zato što mi je čak na fiziološkoj razini odvratna ta skoro bezvrijedna, svakodnevna pojava. I pritom sam, k vragu čistunka. I k vragu… ne mogu živjeti u neredu. I zato – moram…
I za kraj, fraza iz pametne knjige:
Nered – je samo skup molekula u ne primjerenom za njih mjestu…
Miriše na domaće kolače. Ukusno.
Stvari su skoro spremljene.
Krema za sunčanje već čeka na spoj sa mojom guzicom.
A guzica - spoj sa ležaljkom i slanom morskom vodom.
Spavati, izlaziti, mrštiti se od sunaca, pretrpavati se nezdravom hranom,
čitati na plaži nešto pametno, piti tequilu, neobuzdano se ponašati,
trošiti novac na pizdarije, fotkati i fotkati se,
lijeniti se u globalnim razmjerima, i ponovno spavati…
Ljudi… kako mi to sve fali!!! Ne možete ni zamisliti!!!
Događa se ovako: gledaš čovjeka, kojeg uopće ne znaš, i vidiš, da je on – Veliko Govno.
Ili, barem, Srednje Govno.
I nije ti ništa napravio. Količina verbalne informacije o njemu jednaka je nuli. Ni jedan razlog da ga se smatra ogavnim, ne postoji. Ali k vragu, čvrsto znaš da je tako, da nisi u krivu.
Koliko sam god šansi imala da potvrdim taj svoj osjećaj, toliko se puta on obistinio.
Da li se tu radi o podsvjesnom očitovanju informacija, ili smo jednostavno takvi kakvi jesmo… ne znam.
Ali je jako zanimljivo.
Oči, nos, usta, frizura – sve kao u običnih ljudi.
A u kompletu – Veliko Govno.
Mistika.
I još jedna banalnost…
Čim je čovjek veće govno, tim više uživa u valjanju u blatu drugih. Podcrtava njihove ne savršenost i slabosti, udara po bolnim točkama, iživljava se, veliča sam sebe za tuđi račun.
Želja zgaziti, uniziti, ubosti i pokazati druge vrste agresije, ukorjenjuju se u čovjeku u većoj mjeri, što je on manje siguran u svoje JA, a većinu od tog „ja“ predstavlja nažalost ili na svu sreću vanjski izgled.
Nisam još naišla ni na jednog uistinu jakog, pametnog, velikodušnog čovjeka, koji bi nanosio zlo, ismijavao, ponižavao… tuđa dostignuća.
Sljedeći put, kada budete kipjeli od pravednog negodovanja ili jednostavno s razlogom naljutili, sjetite se toga.
I požalite ubogog.
Vjerujte mi, njemu je potrebna vaša žalost. Inače bi se ponašao na sasvim jedan drugi način.
A na ovo razmišljanje me je navelo više prodavača, umornih, zlih… grizu, bičuju sa oštrim riječima. Na prvi pogled žalosno, na drugi – zastrašujuće.
Samo poslije prvog seksa možeš zaista dotaknuti muškarca. Samo poslije prvog seksa možeš s njim udahnuti zajednički zrak. Samo poslije prvog seksa počinješ osjećati njega, a ne svoje iluzije.
Samo poslije prvog seksa razumiješ, da li je tvoj muškarac, zrak, iluzije…
Iako, postoje greške...
...prvo upoznavanje...

...exploziv...

...pa malo dnevnik...

...spremni za polazak...

...u zračnoj luci...

...naš aviončić...

...letimo...

...ARGENTINA...

...pogled iz sobe...

...???...

...šetnja gradom...

...taxi bagatela...

...charlie chaplini...

...food!!!...

...luda krava...

...obavezno jedna piva...

...malo tanga...

...puno tanga...

...svi se volimo...

...tonka je legenda...

...zadnja večer...

...17 sati leta...

...i nazad kući...

| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv